Rođendanski susret uz Medvedgrad Fredrika Backmana, roman vrlo vješto ispletene radnje koja mami čitatelja

Kad se za susret čitateljskog kluba čita poznata, hvaljena knjiga još poznatijeg i vrlo popularnog pisca, očekivanja su istovremeno i ogromna i nikakva. Moja su ipak bila na strani ovih prvih, s vjerom u bezbroj pohvala, koje je prvi dio trilogije suvremenog švedskog pisca Fredrika Backmana, dobio. I dobiva. Čitateljski klub Najbolje godine pridružuje se istim.

Čitateljski klub: Najbolje godine 
Pročitana knjiga: Medvedgrad
Autor: Fredrik Backman
Datum rasprave: 05.02.2024.

Medvedgrad nam je bio u rasponu od vrlo dobre do izvrsne knjige, od jednostavnih pohvala do pravog oduševljenja.
Raščlanili smo roman na proste faktore, kako bi se reklo, ne zaboravljajući niti u jednom trenutku ono najvažnije, a to je emocija koju je izazvao u nama. A izazvao je i to cijeli vrtlog.

Na površini, knjiga o sportu, hokeju, što je samo podloga, kako su članice kluba dobro primijetile, za puno važnije teme o kojima Backman progovara. Važnost obitelji, opsesija pobjedom, sukob iskrene odanosti i moć novca, psihologija male, izolirane sredine i najvažnija od svih tema - silovanje. Frustrirane smo bile i ljute zbog činjenice da je zločinac pretvoren u žrtvu, da se žrtvu etiketira, krivi i optužuje, da joj se ne vjeruje i da je važnost sportskog uspjeha stavljena ispred odgovaranja za zločin. Ali bile smo i sretne što je jedan muškarac na takav način progovorio o vrlo aktualnom problemu.

Upravo je aktualnost najveći razlog zašto se knjiga svima dopala. Problemi u romanu su oni s kojima većina ljudi živi, suočava se i bori na način kako najbolje zna i može.

Uz aktualnost, tu je Backmanov stil pisanja. Sam početak, prvo poglavlje, kojim te odmah uvuče u djelo, nasekiralo je jednu našu članicu koja je s olakšanjem dočekala kraj romana. Njegove rečenice kojima u tragovima nagovještava buduću radnju vrlo su vješto ispletene i mame čitatelja na još. Tako nas je namamio na nastavke Medvedgrada pa ih neke od nas već i čitaju.

Rijetko se kad dogodi da se knjiga svidi baš svima. A još rjeđe da onda o njoj možeš pričati i pričati... do najsitnijih detalja.

Na kraju, zadovoljne razgovorom o pročitanoj knjizi, prisjetile smo se našeg prvog susreta prije točno godinu dana.
Pale su i neke lijepe riječi obostrane zahvale kao i nezaobilazni slatki zalogaj. Nek' nam je sretan prvi rođendan uz želju da potrajemo čitajući i dalje knjige koje će, kao i do sada, biti raznolike - žanrom, stilom, brojem stranica i pripadati različitim nacionalnim književnostima.
Jednu takvu zadale smo si za idući put. Idemo u Afriku, točnije u Nigeriju...