Roman o slobodi i ljubavi u zemlji koja je na izdisaju snaga

Iako sam znala da bismo mogle biti podijeljene u doživljaju, zadala sam roman koji se bavi tematikom, u današnjem trenutku više nego aktualnom. Ili baš unatoč tome.

Bolna životna priča Palestinske Nahr odvija se u romanu Srest ćemo se opet, sestro moja u nekoliko zemalja, od Kuvajta preko Jordana do Palestine. Život u njima oživljava kroz priču koju ona priča služeći dugogodišnju zatvorsku kaznu nakon teških optužbi i hapšenja u rodnoj zemlji. 

Čitateljski klub: Najbolje godine
Odabrano djelo: Srest ćemo se opet, sestro moja
Autorica: Susan Abulhawa 
Susret: 8. travnja 2024. u 18 sati

Većini je upravo dio koji se odnosi na zatvor bio možda i najpotresniji jer se čovjek tada zapita koje su granice ljudske izdržljivosti. Istovremeno, postoje ljudi kojima se možemo diviti zbog najneobičnijih pokušaja pružanja otpora na takvom mjestu koji čovjeka svede na njegove fiziološke potrebe. Mišljenja smo da u liku Nahr sigurno ima elemenata za tako nešto.

Neke su od nas knjigu doživjele kao potresnu, neke kao zanimljivu, neke kao površnu. Ipak, jedna je stvar oko koje smo se složile. Ovaj roman prikazao nam je kulturu i običaje naroda o kojem zapravo većina ne zna previše. Bogati opisi hrane, jezika, raznih obreda bili su nam najzanimljiviji i predstavljaju ono zašto je vrijedno čitati ovakva djela.

Ono oko čega su se mišljenja suprotstavila je povijesni kontekst romana koji većina nije shvatila kao problem ne ulazeći preduboko u to i smatrajući roman zanimljivim bez obzira. Ipak, bilo je mišljenja da je takav pristup površan, a time i manje vrijedan.
Isto tako i ljubavna priča je u romanu većini bila lijepa i potrebna, ali smatralo se da i nije baš previše uvjerljiva.

Zaključile smo da Abulhawin roman vuče na čitanje i da se lako čita jer je pisan pitkim stilom bez obzira na mnoge teške teme kojima se bavi.
Prostitucija, nasilje nad ženama, pobačaj  uvijek su iznova bolne teme, ovdje u romanu dodatno šokantne s obzirom na tradicionalnu sliku zemalja u kojima se pojavljuju.

Problem poput izbjeglištva kojeg se roman dotiče i više je nego prisutan u svijetu oko nas. Nahr i njezina obitelj nisu ni znali za drugo.

"Kontinuitet tih tradicija pomogao mi je da premostim jaz između dislociranosti i doma koji sam stvorila u svojoj domovini po rođenju, no znala sam da više nikad neću moći biti potpuna na jednom mjestu. Upravo je to značilo biti razbaštinjen i u izbjeglištvu  - sjediti na razmeđu zatvorenih granica, s jednom nogom s jedne i drugom s druge strane, nikad nigdje potpun. Ostati na jednom mjestu značilo je otrgnuti ruke i noge s drugog."

Na žalost, ljudi često zaboravljaju da imati dom i obitelj, normalan život i mir sve više postaje iznimka, a ne pravilo.

Odmičemo se od romana koji nas educiraju na putu oko svijeta, kako je zanimljivo komentiran moj izbor knjiga za klub i čitamo krimić za susret u svibnju. Jedan od mnogih iz poznate "skandinavske škole"...