Podijeli sadržaj

  • Podijeli emailom
  • Podijeli na Facebooku
  • Podijeli na X
  • Podijeli s Viberom
  • Podijeli s WhatsAppom
Autor/ica
Milena Pađen Brnelić
Kao ekonomistica, studirala sam i radila uglavnom s brojkama, grafikonima, "excel" tablicama. Težnju i ljubav za lijepim oduvijek tražim u književnosti. Čitam od kada znam za sebe. Od nedavno sam voditeljica ČkkČ - Čitateljskog kluba Knjižnice Ča... više

Izuzetno smo ponosne što smo uspješno savladale izazov virtualnog druženja. Bravo mi! Iako i dalje preferiramo "starinsko" druženje u našoj Knjižnici, lijepo da smo se vidjele i popričale nakon dva mjeseca.

Nakon uvodnog pozdravljanja i razmjena dojmova, iskustava iz posve drugačije svakodnevice, prisjetile smo se pročitanih djela Mihaele Gašpar.

Mihaela Gašpar, inače kiparica, rođena u Zagrebu 1973. godine, vrlo je plodna domaća autorica sa šest (!) djela objavljenih u posljednjih deset godina - romani "Bez iznenadnih radosti molim", "Mitohondrijska Eva", "O čajnicima i ženama", "Spori odron", "Nemirnica" i zbirka priča "Slatkiš, duhan, britva". Prozni tekstovi objavljivani su joj i u "Večernjem listu", "Vijencu" te drugim književnim časopisima i portalima. Dobitnica je mnogih književnih nagrada.

U svojim djelima bavi se obiteljskim temama, nesretnim likovima i događajima, bezizlaznim situacijama. Razlog za takvu tematiku "opravdava" svojom izjavom "Mučno mi je od nametnutog nam koncepta 'život je lijep'. Nije lijep. Težak je i mučan. Lijep je ponekad, u pauzi od životnih nedaća."

Autorica ne determinira svoje protagoniste vremenom i mjestom događanja, niti je radnja direktno uvjetovana društveno-političkim događajima iz okruženja. Time, osim zbog samih priča, njena djela još više dobivaju na svevremenosti, univerzalnosti.

Likovi se čitatelju obraćaju izravno, ispovjedački intimno. I ono što će svaki čitatelj odmah uočiti, jezik i stil pisanja je izuzetan, izbrušen do "finog tkanja". Rečenice su bogate, preciznih izraza, vrlo sugestivne, pune emocija, poetski savršene.

Upravo zbog takvog stila, i kod pobornika "laganijeg" štiva, djela Mihaele Gašpar izazivaju zadovoljstvo pročitanim. Jer život nije uvijek lijep, ali uz ovakav lirski prikaz lakše ga je podnjeti.

Jasenki i Tonki najviše se dojmio roman "Mitohondrijska Eva". Istaknule su da je kroz preljub glavne junakinje vrlo realno, životno obrađen položaj žene u našoj sredini. Bojazan "što će svijet reć" i prilagođavanje sredini zatomljujući vlastite intimne želje i snove, gotovo je svakoga okrznuo u doba mladosti i sazrjevanja. Junakinji "zamjeraju" hladan, nemajčinski odnos prema djetetu. Jasenka naprosto ne može vjerovati da takvi negativci, kao što su likovi u "O čajnicima i ženama", a posebno glavni lik u romanu "Nemirnica", mogu postojati u stvarnom životu. Jako joj je žao što se nije ostvario planirani susret s autoricom jer bi je upravo to pitala - gdje nalazi inspiraciju za "teške" likove o kojima piše u svojim romanima?

Slavici J. čitanje "Mitohondrijske Eve" bio je pravi "relaks" nakon "Nemirnice" koju je teško čitala. Ističe "racionalizaciju" glavne junakinje kroz svođenje ljubavi na kemijske procese, kako bi se lakše pomirila s povratkom obitelji. Roman je dobio na kvaliteti sa "znanstvenim" djelovima o "genomu žene" čija snaga je nepravedno zapostavljena. Sudbina junakinje podsjetila ju je na "ženska pitanja" u djelu "Žene i ovaj suludi svijet" autorice Irene Vrkljan.

Jadranka M. i Marija čitale su "Spori odron" i kako kažu, to im je bilo sasvim dovoljno. Bile su najoštrije u svojim komentarima. Jadranki M. tema romana nikako nije odgovarala jer "voli ugodne knjige". Marija je u obiteljskim pričama predstavljenih u romanu iščitala bezizlaznost, deprimiranost. "Sve je sivo" i bez truna optimizma, prava "katarza bez efekta".

Nasuprot tome, Milena je upravo roman "Spori odron" okarkterizirala kao jedan od boljih. Sudbine više različitih obitelji, "nesretnih na svoj način", dojmljivo su povezane stanovanjem u istoj kući koja time i sama postaje jednim od likova romana. Kao pravi "fan", pročitala je sva autoričina djela. Premda je tematika uvijek "teška", istakla je vrlo sugestivan način na koji autorica piše o tamnim stranama života. Pored svog prvog susreta s autoricom, romana "O čajnicima i ženama", preporuča čitanje zbirke priča "Slatkiš, duhan, britva" gdje ima i drugačijih priča. Nije sve tako crno, čak ima i humora!

Sve smo istaknule i nahvalile izuzetan autoričin jezik i stil pisanja, pojedini odlomci su prave pjesme u prozi. Kao sljedeći ulomci iz romana "Mitohondrijska Eva".

Svi naši planovi završavali su nasukani na oštre hridi nemogućnosti kojima su bili okruženi naši dotadašnji životi. Dovlačili bismo ih i namjerno razbijali o stijenje naših svakodnevica do sitnih, neprepoznatljivih komadića. Sve iverje naših planova zabolo se u moje tijelo i pretvorilo ga u gnojnu ranu. (str. 29.)

Ulazna ograda zaječi poput živog stvorenja kojem je nanesen bol, a zatim, nekoliko trenutaka kasnije, iznova uz nešto dublji jecaj. (str. 72.)

Do jutra meki se pokrivač pretvorio u tvrdu koru koja je zarobila čitav grad. Nevina bjelina naočigled je nestajala pod vrućim crnim pepelom koji su bacali niz cestu. Bijeli grad prepun crnih zagnojenih rana, izmrcvaren potplatima, tragovima guma i lopatama. Bjelina je ostala jedino iznad naših glava, na drveću i krovovima, u zašiljenim kristalnim ukrasima na žljebovima, zaboravljenom vešu pretvorenom u staklene krpe, u svemu onome što je izvandometa ljudskih ruku. (str. 82.)

Krivnja je poput vampira. Živi noću, a danju spava u našem najmračnijem kutu. Tu i tamo se pomakne, premjesti na bok i mljacne jezikom, ali dnevni san joj je čvrst i neprobojan.

Dolaskom večeri otpočinje njezino buđenje i u večernjim satima još je snena i nejaka te je gotovo i ne osjećamo. Što više kročimo prema ponoći, u želucu krivnje sve je veća praznina, kruli i huči, grči se od pomisli na obilnu večeru koja je čeka čim čovjek, stol za blagovanje pun delicija, sklopi oči i krene na počinak. Danju krivnja sneno prezalogaji, ali noću je gozba. (str. 90)

Skupne ocjene za djela Mihaele Gašpar kretale su se u rasponu od dobar do odličan pa je naša zaključna ocjena vrlo dobar (3,9).

Za čitanje u lipnju 2020. posegnula sam u popis ranijih prijedloga i izabrala roman "Ljubičasti autobus" irske autorice Maeve Binchy.

U svibnju 2020. raspravit ćemo"dug" iz Tjedna dječje knjige "Apsolutno istinit dnevnik Indijanca na određeno vrijeme", roman za mlade američkog autora Shermana Alexie-ja.

Naše sljedeće druženje, nadamo se "u živo", bit će u utorak, 26.05.2020.

Objavljeno

Čitaj i ovo:

/
Teme

Helena Klakočar o najnovijim radovima, svijetu bez rata i očuđujućoj viziji Rijeke

/
Brickzine

Vrijednost fantastike u dječjoj književnosti: magična priča o zečevima inspirira više od lektire

/
Brickzine

Razvij priču!: društvene igre uz koje mašta nema granice

/
Brickzine

10 slikovnica i klasika za djecu koji će nas/ih uveseljavati još desetljećima