Podijeli sadržaj

  • Podijeli emailom
  • Podijeli na Facebooku
  • Podijeli na X
  • Podijeli s Viberom
  • Podijeli s WhatsAppom
Autor/ica
Barbara Bojčić
Iako po struci profesorica hrvatskog jezika i književnosti, veći sam dio života posvećena obitelji. Odrastanjem djece (i priznanjem da ipak trebam naočale za čitanje) otvorio se prostor za vraćanjem nekim starim zadovoljstvima, prije svega knjizi. Odnedavn... više

Dogodilo se to većini članica s našom zadnjom knjigom koju smo čitale, češke autorice Hane Andronikove "Zvuk sunčanog sata". Složile smo se, skoro jednoglasno, da je stilski predstavljala malo veći zalogaj i da je za čitanje takve knjige trebalo dosta koncentracije i kontinuiteta. Nekima se to ispreplitanje mjesta i vremena radnje jako dopalo, neke su imale osjećaj da čitaju nekoliko paralelnih knjiga, a bilo je i mišljenja koja smatraju da je takav stil bio prevelik zalogaj za autoricu i da ima jako dobrih, ali i manje dobrih dijelova (gotovo suvišnih).

Čitateljski klub: Čitateljski klub Najbolje godine

Pročitana knjiga: Zvuk sunčanog sata

Autor: Hana Andronikova

Datum rasprave: 5.06.2023.

Središnji dio romana predstavlja ljubavna priča dvoje glavnih likova, inženjera Tomaša i profesorice povijesti Rachel, ljudi koji izlaze iz okvira svog vremena, otvorenih i tolerantnih, ljudi koji su prihvaćali druge kulture i religije kao nešto prirodno, par koji je sudbinski vezan i razdvojen na isti takav način. Iako je većina njihovim odnosom i sudbinom bila dirnuta i potresena, bilo je u raspravi kritika na račun karaktera i postupaka likova, posebno Rachel. Ovdje "u njezinu obranu" moram istaći da u slučaju njezinih drugačijih postupaka, romana ne bi bilo, barem ne u ovom obliku.

Tematika romana je teška, 2. svjetski rat i holokaust u svojim najgorim oblicima i detaljima. Dječak Daniel, sada odrastao pa već gotovo i ostario, traži zaključak iz tih davnih vremena u jednom slučajnom susretu jedne novogodišnje noći, želi saznati kako je zapravo završila njegova majka Rachel koja se nikad nije vratila iz koncentracijskog logora iako su on i otac mjesecima dolazili na kolodvor i tražili ju među povratnicima, među tim neprepoznatljivim ljudskim ostacima koji su proživjeli normalnom čovjeku neshvatljive užase.

Složile smo se da takvo važno saznanje o sudbini majke ipak donosi pomirenje kako sa sudbinom tako i sa samim sobom. Ono u čemu je autorica uspjela su sjajni stilski kontrasti između dva glavna mjesta događaja, Indije (u kojoj obitelj Keppler živi prije rata) i logora (u kojem Židovka Rachel provodi zadnje godine rata). Taj kontrast vidljiv je kroz sva osjetila, na jednoj strani je topla, obojana, vatrena Indija dok je s druge strane sivi, pepeljasti, hladni logor u kojoj toplina dolazi samo iz najmonstruoznije ideje, a to je spaljivanje ljudi. Većini članica je drago da su knjigu pročitale i prevladale sve stilske prepreke koje su ih tijekom čitanja usporavale. Najbolje godine nastavljaju dalje, u vruće ljeto (prije ljetne pauze) ulaze malo ležernije, opuštenije i uz osmijeh na licu.

Objavljeno

Čitaj i ovo:

/
Teme

Helena Klakočar o najnovijim radovima, svijetu bez rata i očuđujućoj viziji Rijeke

/
Brickzine

Vrijednost fantastike u dječjoj književnosti: magična priča o zečevima inspirira više od lektire

/
Brickzine

Razvij priču!: društvene igre uz koje mašta nema granice

/
Brickzine

10 slikovnica i klasika za djecu koji će nas/ih uveseljavati još desetljećima