Knjige petkom: Ispovijedi, Gamadd!, Moj muž…

Počet ćemo s ljubavnim romanom Ispovijedi (u prijevodu Dore Erceg) popularne američke autorice Colleen Hoover. Međutim, ova knjiga nije samo obični ljubavni roman, već puno više od toga -  u njoj se savršeno isprepliću sudbine raznih ljudi, kao i naših glavnih junaka.

Ispovijedi je dirljiva priča o mladoj ženi koja još u svojim tinejdžerskim godinama osjeti gubitak svoje prve ljubavi i koja ostaje bez svega što joj je bilo važno. Ipak, ona se ne predaje, već se bori kako bi dobila šansu za novi početak, kako bi nadoknadila sve izgubljeno te dokazala sebi, ali i svijetu, da je sposobna i odlučna. Kao što ste možda i očekivali, tada u njezin život ulazi muškarac, mladi umjetnik koji se svojim slikarskim talentom također nastoji pomiriti s vlastitom tragedijom.

Roman sadrži i intimne, ponekad smiješne, a ponekad tužne ispovijedi, crtice iz života koje pišu različiti likovi, a mi ih, osim u pisanom obliku, u knjizi vidimo i u obliku ilustracija koje dodatno produbljuju priču i daju joj posve novu dimenziju. Radnja protkana tajnama, sudbinama koje povezuju bol i ljubav, čine ovu priču posebnom i vrijednom čitanja.

Francuska novinarka i spisateljica Brigitte Benkemoun, kupujući suprugu vintage rokovnik, sasvim je slučajno došla u posjed rukom ispisanog adresara iz 1952. godine, skrivenog među njegovim koricama. Njegov sadržaj odmah joj je privukao pažnju jer su se među imenima nalazili Breton, Cocteau, Éluard, Lacan… Bilo je jasno da je vlasnik adresara bio netko tko se kretao među velikanima toga doba.

Zaintrigirana otkrićem, Benkemoun započinje istraživanje koje će je kroz arhive, stare dokumente i razgovore sa stručnjacima naposljetku dovesti do vlasnice adresara: slavne Dore Maar. Iz tog dugotrajnog istraživanja nastala je knjiga Tragom Dore Maar (u prijevodu Lee Kovacs), čija su poglavlja oblikovana oko imena iz adresara i njihovih veza s Dorom.

Za čitanje ove knjige dobro je imati barem osnovno predznanje o Dori Maar i njezinoj vezi s Picassom jer autorica ne piše klasičnu biografiju. Umjesto linearnog prikaza života, pred čitateljem se slaže mozaik sastavljen od fragmenata, kratkih epizoda i ljudi koji su na različite načine obilježili Dorin život. Neki od njih bili su joj bliski prijatelji i umjetnički suradnici, dok su drugi bili tek vodoinstalater ili arhitekt koji je renovirao kuću u Ménerbesu, onu koju je Picasso nakon prekida ostavio Dori kao svojevrsnu otpremninu za slobodu. Upravo je arhitekt, pomalo paradoksalno, bio ključan za otkrivanje identiteta vlasnice adresara.

Ono što ovu knjigu razlikuje od brojnih drugih posvećenih Dori Maar jest činjenica da fokus nije prvenstveno na njenoj vezi s Picassom. Godine 1952. ta je priča već bila završena: Dora se okrenula slikarstvu i religiji, živeći prilično osamljeno i uglavnom daleko od Picassovog kruga. Benkemoun zato ne pokušava rekonstruirati još jednu verziju njihove turbulentne ljubavne priče, nego kroz adresar i ljude zapisane u njemu pokušava uhvatiti tragove jedne žene, jednog vremena i čitave pariške umjetničke scene u danom trenutku.

Moj muž (u prijevodu Ivice Bakovića) zbirka je od jedanaest priča koje kroz žensku perspektivu donose snažne i emotivne prikaze svakodnevice ispunjene razočaranjima, nadama, neizgovorenim željama i tihim unutarnjim borbama. U središtu priča nalaze se odnosi između žena, muževa, djece i okoline, ali i emocije koje često ostaju skrivene iza privida običnog i uređenog života.

Posebno snažan dojam ostavlja osjećaj nemoći i gorčine koji se provlači kroz pojedine priče te u čitatelju izaziva istodobno ljutnju, tugu i suosjećanje. Upravo zbog toga ova knjiga ne ostavlja ravnodušnima, već potiče na promišljanje o međuljudskim odnosima, očekivanjima društva i ulozi žene u svakodnevnom životu.

Kroz svaku priču isprepliću se frustracije, preljubi, ljubav, mržnja i neostvareni snovi, a upravo ta sirova iskrenost čini zbirku toliko upečatljivom. Autorica vrlo realistično i dojmljivo prikazuje emocije koje mnoge žene nose u sebi, zbog čega se u pojedinim pričama lako možemo prepoznati. U drugima pak prepoznajemo sudbine svojih prijateljica, majki ili poznanica, što knjizi daje dodatnu dubinu i osjećaj bliskosti. Možda upravo u trenutku kada se prepoznamo u tim pričama postane jasno koliko je važno pokušati promijeniti tijek vlastitoga života.

Ovo je knjiga koja će se zasigurno svidjeti mnogim ženama jer donosi iskrene, životne i emocionalno snažne priče. Emotivna, realistična i upečatljiva, zbirka priča Moj muž ostavlja snažan dojam dugo nakon čitanja, a žene iz ovih priča teško se zaboravljaju jer one mogu biti naše prijateljice, majke, poznanice — ili čak mi same.

Rumena Bužarovska jedna je od najpoznatijih suvremenih makedonskih spisateljica. Uz zbirku Moj muž, u Hrvatskoj su prevedene i njezine zbirke Osmica, Nikamo ne idem te roman Toni. Dobitnica je književne nagrade Nagrada Edo Budiša za zbirku Moj muž, a njezina su djela prevedena na brojne jezike i prepoznata diljem Europe.

Ako se još niste sprijateljili s Chat GPT-jem, nakon čitanja novog romana Franje Janeša Gamadd! možda to više nećete ni poželjeti.

Kad Goran, depresivni nezaposleni mizantrop, slomi nogu, ostaje zarobljen u svojoj sobi iz koje rijetko izlazi jer ne želi razgovarati ni s roditeljima s kojima dijeli stan. Prijatelja nema, djevojku također, a višak vremena i dosade počinje ga polako gutati. Zato, više iz cinizma nego iz znatiželje, odluči isprobati hrvatsku verziju ChatGPT-ja pod nazivom UM, uvjeren da će se brzo pokazati kako umjetna inteligencija samo papagajski ponavlja besmislene informacije.

No stvari krenu u potpuno drugom smjeru. Goran, koji potajno mašta o tome da postane pisac iako nikada ništa nije ozbiljno napisao, počinje s UM-om razmjenjivati kratke priče. Što dopisivanje dulje traje, to ga umjetna inteligencija više fascinira: priče su kreativne, dijalozi uvjerljivi, a stil neočekivano ljudski. Sve postaje mnogo jezivije kada Goran u stvarnom životu počne susretati likove iz tih priča i shvati da UM ne stvara fikciju ni iz čega, nego na neki neobjašnjiv način prodire u tuđe živote i krade njihove misli. Kao da to nije dovoljno uznemirujuće, kroz UM-ove tekstove počinje se probijati i glas tajanstvenog entiteta koji moli za pomoć.

Goranova klaustrofobična avantura tada izlazi iz četiri zida sobe i prerasta u napetu potragu za istinom, zlom korporacijom i osobom zarobljenom unutar umjetne inteligencije. Janeš pritom vrlo vješto spaja humor, paranoju, tehnološku tjeskobu i elemente trilera, pa se roman čita gotovo filmskim tempom. Posebno su zanimljive priče unutar priče koje dodatno pojačavaju osjećaj nelagode i otvaraju pitanje gdje završava ljudska kreativnost, a gdje počinje nešto drugo.

Gamadd! je dinamičan, zabavan i pomalo uznemirujuć roman koji se čita u dahu, ali nakon zadnje stranice ostavlja i neku nejasnu nelagodu koja vas natjera da možda ipak malo opreznije gledate na prozorčić za chat koji vam svaki dan trepće sa zaslona.

Hoće li vas i koliko potresti sljedeći naslov, ovisi samo o vama, ali više nikada nećete na isti način razmišljati o vremenskom okviru od 72 minute. Jer toliko je potrebno za potpuno i nepovratno uništenje svijeta i života kakvog poznajemo. Mnogo je knjiga i filmova snimljeno o kraju svijeta. Od ratova ili prirodnih nepogoda alarmantnih razmjera do znanstvenofantastičnih spekulacija o vanzemaljskim napadima na naš plavi kamenčić u svemiru koji nazivamo domom. Bezbroj je više ili manje maštovitih scenarija o životu na Zemlji kada nešto ozbiljno krene po zlu, ali malo je toliko uznemirujućih kao stvarna i realna prijetnja nuklearnog rata.

U svojoj knjizi Nuklearni rat: scenarij (u prijevodu Igora Buljana), Annie Jacobsen donosi sveobuhvatno istraživanje kako bi nuklearni rat izgledao te donosi detaljan scenarij od lansiranja nuklearnog oružja do nuklearne zime koja bi uslijedila. Fikcija? Djelomično, jer naslov donosi specifičan scenarij koji se nije dogodio. Publicistika? Djelomično, jer donosi detaljan prikaz svih protokola koji bi uslijedili nakon lansirane nuklearne bombe, potkrijepljen desecima intervjua s vojnim i civilnim stručnjacima koji su ili izradili oružje ili bili uključeni i upoznati s planovima odgovora na nuklearni napad na Sjedinjene Države. Horor? Definitivno. Iako, budimo iskreni, čini se da ne postoji niti jedna horor priča koja bi ravnopravno mogla parirati realnoj opasnosti nuklearnog rata.

Autorica presijeca tekst fantastičnim povijesnim lekcijama koje unose zanimljivu dinamiku i odličan su dio teksta, dajući dublju pozadinu znanstvenim ili političkim događajima te pružaju dobrodošle pauze u narativu. Nuklearni rat može nam se činiti dalekom, nezamislivom temom rezerviranom za romane i filmove. Annie Jacobson pokazuje da zapravo balansiramo na oštrici noža, nesvjesni koliko nas malo dijeli od nezamislivog i koliko previše nade i vjere polažemo u muškarce i žene koji će o sudbini svijeta možda morati odlučivati u vremenskom okviru koji mjerimo minutama.

Unatoč nekim nedostacima teksta, autorica iznosi mnoštvo kvalitetnih argumenata poput potrebe premišljanja krhke sigurnosti koju daje politika odvraćanja, te se usredotočuje i na male detalje unutar apokaliptičnog uništenja, čineći tako cijelu priču izrazito prisnom. Zastrašujuće, alarmantno, tjeskobno, jezivo... puno je pridjeva koje ovaj naslov izaziva u čitatelju. Temeljna misija naslova je poslužiti kao upozorenje i poziv na djelovanje, a nitko to nije ljepše izrekao od Alberta Einsteina:

 Ne znam kakvim će se oružjem voditi treći svjetski rat, ali četvrti će se voditi toljagama i kamenjem. 

Sve dodatne riječi čine se suvišnima, zar ne?

Kišni vikend pred nama savršena je prilika da se smjestite pod dekicu i provedete ga u toplini svog doma, uz jedan od ovih odličnih naslova. Bilo da vas raspoloženje navede na čitanje o nuklearnom ratu ili pak odete u posve drugu krajnost i posegnete za ljubićem, s ovim romanima nećete pogriješiti.