Knjige petkom: Kruna ponoći, Dječak, Prorokova pjesma...

U svijet fantastike, borbi, ljubavi, običaja i gradova vodi nas američka autorica Sarah J. Maas u drugom nastavku Prijestolja od stakla, u knjizi Kruna ponoći (prijevod Maja Vrbanc).

Nakon što pobijedi u smrtonosnom turniru, Celaena Sardothien postaje kraljev osobni ubojica. No iako služi kruni, njezina odanost ostaje upitna. Dok ispunjava kraljeve naredbe, istovremeno istražuje mračne tajne koje se skrivaju iza dvorca, izgubljene magije i vlastite prošlosti. Nadnaravne sile, drevna proročanstva i tajni otpor sve više upliću Celaenu u borbu koja nadilazi lojalnost i dužnost. U svijetu gdje je istina skrivena, a opasnost vreba iza svakog ugla, Celaena mora otkriti tko je zapravo – i koju će cijenu platiti za to.

Knjiga je puna obrata i zanimljivih likova, vješto napisana (posebno ako znamo da ju je autorica pisala kao šesnaestogodišnjakinja). Ako želite zaboraviti na zbilju oko sebe i otputovati u jedinstvene nadnaravne svjetove, ovo je knjiga za vas.

Knjiga u kojoj (nažalost) ništa nije izmišljeno je naša sljedeća preporuka. Dječak je treći roman odličnog španjolskog pisca Fernanda Aramburua kojeg izdaje nakladnik Fraktura u prijevodu Željke Somun.

Djelo se temelji na istinitom tragičnom događaju koji je potresao baskijski gradić Ortuellu 1980. godine, kada je u eksploziji plina u mjesnoj školi poginulo pedeset učenika. Autor u središte svoje priče stavlja obitelj pogođenu tom tragedijom te daje glas njenim članovima, koji se s tragedijom nose na različite načine. Priča je ispričana iz perspektive nesretne majke i djeda, koji se svojom iskrenom naracijom osvrću na obiteljsku prošlost i koji su primorani pomiriti se s gubitkom u sadašnjosti. 

Svatko u obitelji pronalazi svoj način na koji se nosi s tugom. Tu se posebno ističe lik djeda, koji svojom nesrećom balansira na granici razuma i ludila te ne odustaje od svojih nauma da s unukom i dalje šeće ruku pod ruku, iako svjestan da unuka više nema.

Riječ je doista o teškoj temi, ali autor uspješno izbjegava patetiku i pretjeranu sentimentalnost, koja bi se vrlo lako mogla protumačiti kao eksploatacija navedene tragedije. U pitanju je ipak univerzalno ljudsko iskustvo, no kako ćemo se s njime nositi, ovisi o mnogim čimbenicima. 

Pisano u kratkim poglavljima, autor vješto, sažeto i s puno pijeteta prenosi dramu jedne obitelji. Srž ostaje u pitanju kako nastaviti funkcionirati u svakodnevnom životu kada nam život pruži nesreću i prazninu, koja nikada neće nestati. Odgovora nema, svatko ga pronalazi na svoj način, neki više, a neki manje uspješno.

Bosanskohercegovački autor bogatoga stvaralačkog opusa Josip Mlakić ponovno naslovom svoga romana koketira s poznatim književnim djelima pa svoj roman naziva Povratak Josipa Filipovića. Glavni lik je pukovnik koji je sedamnaest godina proveo na odsluživanju kazne u Londonu i Haagu te se vraća u Zagreb k obitelji.

Knjiga ne razrješava pitanje Filipovićeve krivice, nego govori o biti rata, o izmještanju pojedinca iz života i ponovnom uključivanju u taj isti život (u kojem su djeca odrasla i u kojem supruga nije ona ista osoba od prije sedamnaest godina, u kojem se promijenio grad, atmosfera, život). Uz pokušaj asimilacije i integracije, glavnoga protagonista muče prolaznici, koji ga žele upoznati, s njim se slikati, porazgovarati. 

Knjiga je prožeta atmosferom naknadnog uključivanja glavnoga lika u život koji je tekao bez njega te se konstantno osjeća njegovo nepripadanje i nesnalaženje u tom životu, koji možda više i nije njegov. Miljenko Jergović nazvao je ovaj roman prvim ozbiljnim tekstom na temu haških osuđenika, ali roman zapravo progovara šire i primjenjiv je na sve situacije u kojima čovjek osjeća da ne živi vlastiti život, nego samo pasivno promatra.

Apokaliptičnu atmosferu donosi i sljedeći naslov: Zadnji dan mira, hrvatske autorice s berlinskom adresom Ivane Sajko. Autorica je knjigu pisala 2020. godine, u vrijeme pandemije koronavirusa. Angažirana proza, u kojoj jedan bračni par bježi pred apokaliptičnom budućnošću (koja se nikad nije činila realnijom) u kućicu na jednoj zabačenoj farmi. Društvo im pravi pas, a njihov sin je nestao, jer je u zemlju uvedena vojna obveza pa je pobjegao. Oni mu šalju slike i videozapise, ali Viber nikako da pokaže dvije ljubičaste kvačice …

Na farmi se počinju događati bizarne situacije: meci na automobilu, ljudi koji se skrivaju u obližnjoj šumi, mrtav pas. Puno je elemenata koji su gotovo fantastični (a u tom trenu nikad manje fantastični). Autorica kritizira suvremeno društvo, inerciju i zatvaranje oči suvremenog čovjeka: 

Opravdali biste se onim što vam zvuči najlakše, to da je svatko odgovoran za vlastitu kožu, da svatko stoji sam za sebe, baš kao bukva. 

Knjiga izaziva razne osjećaje: nelagode, straha, otuđenja od ljudskosti, nemoći. Pa ipak, na kraju knjige sin dobije poruke i pojavljuju se ljubičaste kvačice – Ivana Sajko ne odustaje od nas, daje nam šansu da: 

ne hodamo u hordi koja je postala naše tijelo i naš um i naša revolucija, naša jedina vrijednost izražena brojem većine

Posljednju današnju knjigu napisao je Paul Lynch, a zove se Prorokova pjesma (prijevod Dean Trdak). Knjiga je dobila nagradu Booker za 2023. godinu. Roman je to o irskoj majci, Eilish Stack, koja se u društvu koje tone u totalitarizam bori da sačuva svoju obitelj. 

Priča počinje jedne kišne večeri, kada dva agenta novooformljene Nacionalne garde koja ima skoro neograničene ovlasti, pokucaju na vrata obitelji Stack i traže oca obitelji, Eilishina supruga. Larry je sindikalni povjerenik sindikata učitelja, a sindikalno organiziranje nije po volji novoj vladi. Ubrzo nakon toga, tijekom jednog prosvjeda, on netragom nestaje. Eilish se bori svim sredstvima da sazna gdje joj je muž i što se dogodilo, pritom pokušavajući sačuvati njihovo četvoro djece i brinuti se za dementnog oca. 

Društvo svakim danom postaje sve autoritarnije, demokracija i institucije koje ju osiguravaju urušavaju se. Sestra ju moli da napusti Irsku i pritom joj govori da je povijest puna ljudi koji nisu znali kada treba otići- rečenicu koja obilježava roman.

Prorokova pjesma nije distopija u pravom smislu riječi, već realan prikaz onoga što se može dogoditi kada se društva zatvore, kada se moć koncentrira u rukama jedne grupe ljudi, kada prestane vladavina prava. Jako mračna i atmosferična priča, zbijen tekst dugih rečenica koji ne propušta ni mrvicu svjetla i nade, a sam završetak služi kao upozorenje koliko je krhka naša stvarnost i kako se brzo stvari mogu promijeniti.

U koje od gore opisanih ozračja želite zaroniti ovoga vikenda, procijenite sami!