Knjige petkom: Plivač, Frizerov sin, 17. lipnja...

Sve traži spas Danielea Mencarellija (prijevod Ita Kovač) je drugi dio autobiografske trilogije. Prvi dio trilogije nosi naziv Kuća čuvara, a treći Kružno vrijeme. Mladi Daniele doživljava psihički slom uslijed kojega otac premine od srčanog udara. Daniele se nađe u psihijatrijskoj ustanovi na prisilnoj hospitalizaciji i tu upoznaje različite likove liječnika i pacijenata. Sve su to ljudi koji nose golemu bol i trebaju razumijevanje.

Roman problematizira ljudske traume, posljedice ovisnosti, usamljenosti i krhkosti ljudskog uma. Autor nam u ovoj autofikciji poručuje da ranjivost nije razlog za sram i da nitko ne mora sam nositi svoju patnju. Pitanje koje ovaj poluautobiografski roman postavlja je tko je normalan, a tko bolestan i može li čovjek pomoći drugome čovjeku.

Prokletstvo kuće Hill gotički je psihološki horor američke autorice Shirley Jackson, u prijevodu Anje Majnarić. Prvi put objavljen 1959. godine, roman je poslužio i kao predložak za poznatu istoimenu Netflixovu seriju (koja se narativno znatno razlikuje od romana).

Dr. Montague za svoj znanstveni rad istražuje nadnaravne pojave te odlučuje provesti neko vrijeme u, navodno, ukletoj kući Hill, a za svoje istraživanje okuplja ljude koji su i prije imali iskustva s nadnaravnim pojavama. Već na samom početku jasno je da s kućom nešto nije u redu pa tako imamo već uobičajene pojave u knjigama (i filmovima) ovoga žanra poput čudnih zvukova usred noći, šaputanja, neobjašnjive hladnoće, natpisa po zidovima, itd.

Središnji lik knjige je Eleanor, mlada usamljena žena koja je većinu svoga života provela brinući se za bolesnu majku te se nakon njezine smrti osjeća izgubljeno, pokušavajući pronaći svoje mjesto u svijetu. Upravo je i većinu događaja opisano iz njene perspektive, a čini se i kako kuća najviše utječe na nju, pojačavajući njezine potisnute osjećaje.

Eleanor se sve više udaljava od ostalih te počinje čuti i doživljavati stvari koje drugi ne primjećuju. Osjećajući strah od odbacivanja, ljubomoru i nesigurnost u vlastiti identitet ona više ne zna jesu li neobične pojave stvarne ili ih njezin um stvara pod utjecajem izolacije, straha i emocionalne nestabilnosti. Time kuća Hill nije samo mjesto radnje. Ona djeluje kao prostor koji utječe na ljude i postupno ih psihički slama. Strah pritom proizlazi iz neizvjesnosti, emocionalne ranjivosti i osjećaja da se granica između vanjskog svijeta i unutarnjeg uma počinje urušavati.

Upravo je to i jedna od glavnih tema romana. Kuća možda jest ukleta, ali Eleanorina psiha također postaje sve nestabilnija. Čitatelj do kraja ostaje nesiguran je li Eleanor žrtva zlokobne kuće ili vlastite psihe. Jackson se u romanu istodobno pozabavila hororom nadnaravnih pojava, psihološkom dubinom svojih likova i društvenom kritikom poput otuđenosti, izoliranosti, pritiscima društva.

Prokletstvo kuće Hill značajno je utjecao na razvoj žanra, a djelo se često navodi kao jedan od temeljnih romana o ukletim kućama. Iako Jackson nije prva prikazala ukletu kuću, ona ju je povezala s unutarnjim svijetom protagonista. Takav pristup postao je važan za razvoj psihološkog horora u kojem su percepcija, sjećanje, potisnute želje i emocionalna nestabilnost jednako zastrašujući kao nadnaravna prijetnja.

Što biste učinili kada biste mogli nazvati nekoga iz prošlosti? Ne poslati mu poruku, ne vratiti se u prošlost, nego doslovno podići telefon i razgovarati s nekim tko već odavno nije među živima. Zvuči kao početak SF priče, a ljubiteljima filma Frequency možda će odmah zazvoniti malo poznato zvonce, jer ima vrlo sličnu početnu premisu. No 17. lipnja švedskog autora Alexa Schulmana (prijevod Željka Černok) nije znanstvenofantastična priča o pokušaju mijenjanja prošlosti, jer u ovom slučaju prošlost je nepromjenjiva, a taj se 17. lipnja neprekidno resetira i svakoga dana počinje ispočetka. 

U središtu priče je Vidar, učitelj koji je nakon nasilnog incidenta u školi suspendiran s posla i protiv kojega se vodi kriminalistička istraga. U prilično kaotičnom razdoblju vlastitog života, slučajno pronalazi telefonski broj obiteljske vikendice iz djetinjstva. Kada ga nazove, na drugoj se strani javlja njegov otac, čovjek koji je već godinama mrtav. 

Vidar ubrzo shvaća da telefonom može stupiti u kontakt samo s jednim danom iz prošlosti: 17. lipnja 1986. Ne zna zašto je upravo taj datum toliko važan. Zna samo da se toga dana nešto dogodilo, nešto čega se danas više ne može jasno sjetiti. Poziv po poziv počinje rekonstruirati kretanje svoje obitelji tog dana i pokušava složiti sliku vlastitog djetinjstva. Njegovi roditelji i dječak Vidar, koji će jednoga dana postati odrasli učitelj, zarobljeni su u tom neobičnom ljetnom danu koji se uvijek iznova ponavlja. U sadašnjosti, međutim, Vidar sve više gubi kontrolu nad vlastitim postupcima i prelazi granice koje će ga dovesti u ozbiljne probleme.

Čitatelj zajedno s Vidarom pokušava otkriti što se dogodilo 17. lipnja, ali istodobno promatra kako otkrivanje prošlosti utječe na čovjeka koji se s njom pokušava suočiti mnogo desetljeća poslije. Ono što u početku djeluje kao gotovo fantastična mogućnost da se zaviri u vlastito djetinjstvo postupno postaje nešto puno ozbiljnije: pokušaj razumijevanja vlastitog života.

Schulman pritom spaja nekoliko različitih elemenata. Tu je misterij koji tjera čitatelja da nastavi dalje, gotovo trilerska struktura u kojoj se informacije otkrivaju postupno, ali i obiteljska priča o odnosima koji oblikuju čovjeka,  makar ih on sam i ne razumio. 17. lipnja tako nije priča o mijenjanju prošlosti koliko o pokušaju razumijevanja svih načina na koje nas je ona oblikovala i učinila ljudima kakvi jesmo. 

John Cheever napokon je preveden na hrvatski 2025. godine, a za sjajan prijevod odgovorne su Nada i Maja Šoljan u izdanju nakladnika Vuković i Runjić. Cheever, kojeg se od milja naziva Čehovom iz američkog predgrađa, smatra se majstorom američke poslijeratne proze. Izdane su dvije zbirke pripovijedaka, Muž iz predgrađa i Plivač, zbirka koja je dobila naziv po istoimenoj priči objavljenoj još davne 1964. godine i koja je doživjela i filmsku adaptaciju s Burtom Lancasterom u glavnoj ulozi.

Ono što povezuje Cheevera i Čehova jest pisanje o važnim trenutcima u običnim životima pojedinaca, egzistencijalnim krizama i padovima, bračnim odnosima i malograđanskoj svakodnevici, iako u vremenskom i prostornom diskontinuitetu, povezani su dozom rafiniranog humora i jakom atmosferičnošću.

Upravo je Plivač od svih Cheeverovih spomenutih pripovijetki ona koja se može nazvati pričom s posebnom atmosferom. Neddy Merrill, uspješan, atletski građen muškarac iz imućnog američkog predgrađa (fiktivni Shady Hill), jednog prekrasnog lijenog nedjeljnog popodneva odluči otplivati kući koristeći se bazenima svojih susjeda, povezujući ih u svojim mislima u simboličnu rijeku koju naziva po svojoj ženi - Lucinda River. 

Ono što započinje kao idilična ljetna igra, razbibriga dokonih, postepeno se pretvara u mučne i hladne susrete s ljudima i dok se istodobno mijenjaju vremenske prilike i sam ton priče, saznajemo iz nedorečenih komentara susjeda o njegovoj financijskoj propasti, gubitku braka i statusa u društvu. Cheever kirurški precizno opisuje nestabilnost konformizma srednje klase američkog predgrađa i egzistencijalne krize kroz koje pojedinac prolazi ispod privida mirnog obiteljskog života.

U svom posljednjem govoru, dok je primao Nacionalnu medalju za književnost, Cheever je rekao da stranica dobre proze ostaje nepobjediva. Čitajući Plivača ili Muža iz predgrađa ne možemo se ne složiti. Jedna stranica, jedan mikrokozmos, jedan svijet seciran precizno, a opet i s puno sućuti i razumijevanja prema čovjeku i njegovim manjkavostima.

Frizerov sin roman je nizozemskog pisca Gerbranda Bakkera (prijevod Romana Perečinec) o obiteljskim odnosima, odnosno o potrazi za nestalim ocem i traumama koje je događaj izazvao kod ostalih članova obitelji. 

Simonov otac Cornelius nestao je prije više od četrdeset godina uslijed avionske nesreće. Tijelo nije pronađeno, ali obitelj ga sve te godine smatra mrtvim. Pratimo Corneliusova oca, suprugu Anju i sina Simona, ali paralelno i Corneliusa, odnosno Carlosa… Svi muškarci u obitelji su frizeri te su simpatične scene iz frizerskog salona u kojima se dijalog frizera često svodi na Ah ili Hm što je simpatično i svakodnevno. 

Simon istražuje avionsku nesreću u kojoj je nestao otac i u tim je momentima stil gotovo novinarski i faktografski. Simon je homoseksualac, a otac je nestao s jednim mladićem koji je bio na praksi u njegovu salonu pa Bakker ovdje provocira čitatelja latentnom genetskom predispozicijom za seksualnu orijentaciju. Lik pisca u romanu Bakkerovo je razmišljanje o načinu pisanja i o ulozi pisca te doživljaju knjige kod publike. 

Stil je vrlo neobičan, distanciran, događaji su nedorečeni, u svakom poglavlju očekujemo obrat, ali obrata nema - i sama knjiga završava rečenicom Za sad ništa, pomisli. 

U čemu je onda tajna? Kroz jednu moguću životnu priču otvara se pitanje koliko smo obiteljski povezani, a da toga često nismo niti svjesni. Istovremeno, Bakker nam osvještava činjenicu koja nam se može ne svidjeti, ali je neosporna: život je prolazan, mi smo prolazni, nastajemo i nestajemo, između nastajanja i nestajanja postojimo i ništa se pretjerano neće promijeniti kada nas ne bude, ali način na koji postojimo oblikuje nas i naše potomke. 

Ako ste ovoga vikenda spremni suočiti se sa samim sobom, posegnite za jednom od ovih knjiga.