Knjige petkom: Strada fortunata, Vrlo hladni ljudi, Na marginama...

Prva rubrika zvala bi se Za one koji žele znati više. Preporučujemo djela koja nisu za plažu, koja zahtijevaju koncentraciju i pomno čitanje, ali pružaju užitak književnim sladokuscima.

Vrlo hladni ljudi djelo je američke spisateljice Sarah Manguso. Prevoditeljica je Aleksandra Mihaljević-Barlović. Radnja je smještena u mali američki gradić pokraj Bostona osamdesetih godina. Djelo se bavi odrastanjem djevojčice Ruth, koja svoju priču pripovijeda nelinearno, gotovo fragmentirano. 

Gradić u kojem Ruth i njezine prijateljice odrastaju hladan je i okrutan poput njegovi problematičnih stanovnika. I upravo je hladnoća iz naslova tema koja se proteže kroz cijelu priču, kako ona vanjska, tako i ljudska. Djeca su u romanu okružena hladnim ljudima, bilo majkom, ocem, rođacima, učiteljima, poznanicima.

Priča je ispričana kroz oči djeteta koje se samo probija kroz život i kroz emocionalno zlostavljanje koje će se tek manifestirati u kasnijoj dobi. Ruthino odrastanje prožeto je zlokobnom atmosferom i uznemirujućim događajima koji se skrivaju u pozadini gradića, jedva primjetni. Djelo je neobično pisano, pomalo epizodično, kao što je često i slučaj sa sjećanjima iz djetinjstva, ali s Ruthinim odrastanjem dolazi i razumijevanje te njena naracija postaje koherentnija i detaljnija. Djelo se dotiče tema siromaštva, predrasuda, disfunkcionalnih obiteljskih odnosa, zlostavljanja i nasilja kao neprekidnog ciklusa koji se ponavlja generacijama.

Sedam mjeseci Maalija Almeide (autor Shehan Karuntilaka, prijevod Ana Josić) predstavlja istodobno i politički triler (ili metafizički, kako su ga okarakerizirali u Bookeru) i filozofsku meditaciju o smislu života, ljubavi i seksualnosti, okrutnosti, društveno prihvaćenim konvencijama i odnosu prema životinjama. Knjiga je svojevrsan noir o zagrobnom životu, Međuprostoru, gdje su, sa svim fantastičnim elementima, opisani duhovi, yake i demoni, pararelno s užasima građanskog rata između Singalaca i pobunjenih Tamila.

Glavni junak, Maali Almeida, nakon što umre, na šalteru velikog, kaotičnog ureda Međuprostora sazna da ima 7 mjeseci, odnosno 7 dana, da uđe u Svjetlost. Od tog trena pratimo njegovu potragu u nastojanju da sazna tko ga je i zašto ubio. Almeida je antijunak. Profesionalni ratni fotograf, koji i u Međuprostoru hoda s razbijenim Nikonom oko vrata. Prikriveni homoseksualac, koji otvoreno govori o svom promiskuitetu. Opsesivni kockar, obožavatelj Freddyja Mercuryja i ateist, koji Boga naziva Matkobilo. Na početku knjige nam kaže da bi na njegovoj vizitki trebalo pisati Fotograf. Kockar. Kurvar.

Knjiga je zasluženo dobila Bookera 2022. godine. Originalnom pričom, žanrovski fluidna, progovara o svim bitnim temama današnjice, od ratnih stradanja i političkih malverzacija do tema kao što su seksualnost, ekologija i okrutnost prema životinjama, na vrlo duhovit i empatičan način. Karunatilaka nam na pitanja zašto smo rođeni i zašto umiremo kaže da svemir odgovara nemam pojma mamlaze, prestani me pitati i da sve što nam preostaje je da izmišljamo priče, jer se bojimo mraka.

Na marginama : o užitku čitanja i pisanja (autorica Elena Ferrante, prijevod Ana Badurina) je zbirka aristotelovskih eseja o pisanju i teoriji književnosti uopće, iz pera autorice kojoj ne znamo identitet, o kojoj znamo samo da je iz Napulja i da ne piše napuljskim dijalektom, koji obožava, jer se draž dijalekta izgubi u transkripciji. Eseji su nastali kao rezultat poziva bolonjskog sveučilišta da autorica održi predavanje. Eseje je izvela talijanska glumica Manuela Mantrachia 2022. godine.

Ferrante se referira na cijeli niz svjetski poznatih književnica i književnika i citira njihove misli i djela. Posebno se bavi ženskim pismom i problematizira odnos prema ženama književnicama, koje često nemaju potporu muškoga svijeta, a ni međusobnu. Bavi se temom plagijata i smatra da je plagijat sve što nastane, jer nitko nije tabula rasa.

Autorica je napisala jednu ozbiljnu teoriju književnosti i velika je zagovornica „nužnoga ja” – osobe koja je lik u djelu, koju autor stvara i kroz koju progovara. Nužna prijateljica je prvi naslov njezina poznatog djela. Getrude Stein joj je dala ideju za boljim terminom – u svojoj Autobiografiji Alice B. Toklas Gertrude sebe naziva genijalnom – i Elena svojoj Nužnoj prijateljici daje novi naziv: Genijalna prijateljica.

Fascinantno je da je jedan ovakav erudita u svojim djelima uspio ostati dostupan svima, a ne pisati isključivo na elitnom intelektualnom nivou. Kao što kaže sama Elena Ferrante, jedna je književnost (samo) forma, a druga je nadahnuće, energija, ono što književnost čini umjetnošću. 

Danas preporučujemo i dvije knjige predstavljene na nedavno održanom Vrisku. 

Olja Knežević s knjigom Strada fortunata: roman ponajviše progovara o pitanju braka: zadržavanju u istom, različitim pogledima na život, slobodnoj volji, djeci, odgovornosti, financijskoj ovisnosti, patrijarhatu. Bračni par s dvoje djece putuje Europom (zahvaljujuću muževu poslu). Supruga se ne uspijeva izdići iz uloge majke i kućanice, a pati i za domom... Otvaraju se i pitanja izmještanja pojedinca iz domicilne sredine te potraga za vlastitom ulicom sreće, odnosno za vlastitom srećom.

Novi roman Vlade Simčića-Vave naslova Vjetar i zastave je ljubavna priča koja postavlja (nikad sasvim odgovoreno) pitanje jesmo ili doista monogamni ili nam je to nametnuto.

Druga današnja rubrika su knjige lagane za čitanje. Ove su knjige namijenjene onima koji se žele opustiti i brzopotezno pročitati nešto zabavno, napeto ili životno.

Deset malih udaha kanadske spisateljice K. A. Tucker (prijevod Vjera Bogati) je jedna atipična ljubavna priča. Kroz stereotipno upoznavanje, strast i zaljubljivanje dvoje lijepih mladih ljudi čitamo o gubitku roditelja, traumama iz djetinjstva, psihoterapijama, anksioznosti, nemogućnosti resocijalizacije, emocionalnim slabostima i osnaženjima i mnogim drugim životnim temama. Knjiga se čita u dahu, a za one kojima se izazito svidi, tu je i drugi dio...

Ispod debelog leda Milana Zagorca je kriminalistički roman smješten u Gorski kotar. Radnja se odvija na relaciji Rijeka-Lokve-Fužine. Podsjeća na scandi noir romane, iako nije toliko brutalan. Nama posebno zanimljiv, zato jer je lokalni, roman je napet, jednostavno napisan i do samoga kraja drži našu pažnju.

Uz stereotipne momente inspektora Salomona te serijskog ubojice, ovo je vrlo uspješan krimić u kojem su napetost, strah, neizvjesnost, prihološki profil ubojice i njegov obiteljski kontekst uspješno dočarani.

Jedna mala rubrika za sebe je današnji strip, koji nam dolazi iz Odjela za mlade. Moja mama je u Americi, upoznala je Buffalo Billa je strip pisan iz perspektive djeteta, no nije dječji strip. Ilustrator je Emile Bravo, tekst je napisao Jean Regnaud, a prijevod je odradila Matea Krpina.

Na dječje nevin način progovara o teškim temama: majci koje nema, djetetu koje kreće u prvi razred i pokušava nadomjestiti tu prazninu u srcu, ali i sjećanjima, kao i u razumijevanju same situacije. Tu je i otac koji puno radi, teta čuvalica koja kuha kao da je mama, djedovi i bake čija starost miriše poput nagovještaja smrti, brat s kojim se stalno tuče, mala susjeda koja ima divlje pse u kavezu i podjednako divljeg oca te prebujnu maštu. 

Jedna velika laž koja daje lažnu nadu i na kraju teška istina. Ovo je strip s dušom, čak i momentima humora, koji čitamo s knedlom u grlu.

Posljednja rubrika namijenjena je djeci. Nisu podbacile ni naše drage kolegice iz Dječjeg odjela Stribor, koje preporučuju knjige za djecu, za roditelje i za sve koji drže budnim dijete u sebi.

Strašna vila u Groznoj šumi slovenske autorice Jane Bauer, u prijevodu Jagne Pogačnik i s ilustracijama Caroline Thaw, knjiga je koju svakako preporučujemo svima, od 6 do 99.

Jedne oblačne subote u Groznu šumu je u čajniku, nošena južnim vjetrom, doletjela strašna vila Ježumila. Kaznila ju je njezina prabaka, zbog razbijene šalice. Strašna vila je neotesana, mušičava, svojeglava i ima snažan karakter, a u Groznoj šumi, koja uopće nije grozna, ona upoznaje mnoštvo životinja različitih osobnosti. 

Neke životinje su vilu prihvatile lakše, a neke malo teže, poput ježa, koji joj je dugo zamjerao što je svoju kosu počešljala njegovim bodljama pa se u početku trudio da ju potjera iz šume, dok svi nisu odlučili da bi ju ipak trebali zadržati i pokušati voljeti, što su i učinili, te su, uz tople šapice, nekoliko blagih riječi i neobičnih događaja u šumi postali prijatelji. Pravi prijatelji, koji su jedni uz druge u svakoj situaciji.

Strašna vila u Groznoj šumi je predivna knjiga puna toplih zagrljaja i priča o uvažavanju, opraštanju, prijateljstvu i prihvaćanju, uz koju ćete se i dobro nasmijati.

Ovca koja je željela puno novca slikovnica je iz niza Što mravi znaju o ljubavi : stihobasne za djecu od 3 do 103 godine. Autorica teksta Dijana Merey Sarajlija i njezina kći, ilustratorica slikovnice Nika Sarajlija stvorile su dvije stihobasne koje se nalaze u ovoj knjizi. Druga stihobasna zove se Prase koje je mislilo samo na se.

Ovca koja je željela puno novca je slikovnica koja kritizira suvremeno društvo i konzumerizam na djeci pristupačan i zanimljiv način. Naime, ovca postane popularna i slavna, ali i pohlepna na način da želi kupiti Blenetton, Blershku, New Blork, Blariz i Blondon. Tu je vidljiva i igra riječima koju djeca vole. 

Od samog početka, jedan ovan se zanima za nju, ali ga ona ne vidi jer vidi slavu i modu. Tek na kraju kad sve to blještavilo nestane, ovca shvaća što je prva ljubav. Jednostavnog izraza, rimovana, ilustrativno zanimljiva, ova slikovnica dočarava prave vrijednosti naspram lažnog sjaja i privida slave te popularnosti.

Nadamo se da ste dobili ideju za nova čitanja iz barem jedne naše ovotjedne rubrike ili iz više njih. Ugodan vikend uz pregršt dobrih knjiga žele vam vaši knjižničari!