"Anđelova igra" Carlosa Ruiza Zafóna: nastavak tetralogije

Od 1994. godine živi u Los Angelesu, radi kao scenarist te dopisnik španjolskih novina. Godine 2002. roman Sjena vjetra proglašen je knjigom godine, a na tragu te knjige objavio je 2008. roman Anđelova igra, roman Zatočenik neba 2011. te roman Labirint duhova 2016. godine.

Ono, kad zapnem - zapnem, tako da sam nastavila sa Zafónom u revijalnom tonu.

Radnja romana Anđelova igra prethodi prvom romanu iz tetralogije o Groblju zaboravljenih knjiga Sjena vjetra. Roman prati životni put Davida Martina od njegovih prvih spisateljskih pokušaja preko slave koju je stekao pišući trivijalne krimiće pod pseudonimom Ignatius B. Samson do preuzimanja neobičnog zadatka od još neobičnijeg i vrlo tajanstvenog naručitelja Andreassa Corellija - pisanja knjige o univerzalnoj vjeri.

Očajan zbog gubitka i udaje svoje velike ljubavi Christine Sagnier, David Martin upoznaje Isabellu Gispert, pametnu i sposobnu mladu djevojku koja mu ubrzo postaje pomoćnica u književnom radu ali i domaćica i prijateljica.

I kroz ovaj roman provlači se knjižara Sempere, vrlo je zanimljivo što svi Sempere imaju ime osim Danielovog oca (ili je meni promaklo ).

Novcem od predujma za knjigu koju tek treba napisati David kupuje tajanstvenu kuću kojoj se oduvijek divio, ali igra sudbine spaja prošlost kuće i ranijih vlasnika s Davidom i njegovim zadatkom. U život se vraćaju mrtvi i nestali, davno zakopane tajne izlaze na svjetlo dana.

Do idućeg dijela tetralogije.