Bono Vox između nadahnuća i napora

Autobiografija Bona Voxa Surrender (Profil) nije samo priča o grupi U2 (premda prevladava), nego je posrijedi introspektivno putovanje kroz ključne trenutke Bonova života – od djetinjstva obilježenog gubitkom majke do njegovih susreta s političkim liderima poput Nelsona Mandele i Baracka Obame.

Struktura knjige podijeljena je u 40 poglavlja, od kojih je svako nazvano po jednoj pjesmi U2-a koje su se paralelno s izdavanjem knjige našle na njihovom najgorem albumu – kompilaciji nanovo snimljenih songova Songs of Surrender. Nije isključeno da će Bono u nekoj dopunjenoj verziji njegovih memoara napisati kako su opako pogriješili s obnovom dobro poznatih pjesama. Stoga je kudikamo uputnije čitati poglavlja knjige nazvana po imenima pjesama i slušati originalne verzije, negoli preslušavati taj album. Primjerice, poglavlje posvećeno pjesmi "I Will Follow" istražuje Bonovo djetinjstvo i odnos s majkom Iris, dok "Where the Streets Have No Name" služi kao pozadina za raspravu o njegovim humanitarnim naporima u Africi.

Ovakva struktura omogućava čitatelju da bolje razumije kako su određeni životni događaji oblikovali pjesme U2-a i obratno. Knjigom je Bono povezao svoju glazbenu karijeru s osobnim iskustvima, stvarajući narativ koji je istovremeno univerzalan i osoban. Očito je kako je od ranih dana glazba za Bona bila više od zabave; ona je bila način na koji se nosio s traumama, izražavao svoje stavove i povezivao se s ljudima diljem svijeta.

Surrender je i svojevrsni manifest čovjeka koji se cijeli život trudio balansirati između umjetnosti, aktivizma i privatnih odnosa. Pritom se nije bojao suočiti s vlastitim slabostima, priznati svoje greške i otvoreno govoriti o neprestanim kontradikcijama koje ga definiraju. Upravo ta iskrenost čini Surrender jednim od najvažnijih memoara koje samostalno ili s ghost writerom potpisuju rock-zvijezde u posljednjih nekoliko desetljeća.

Jedan od najuvjerljivijih aspekata Surrendera jest način na koji Bono piše o svojoj obitelji. Njegova priča počinje u Dublinu, gradu koji je oblikovao njegovu osobnost i umjetnički senzibilitet. Bono nas vodi kroz svoje djetinjstvo, obilježeno gubitkom majke Iris kad je imao samo 14 godina. Taj tragičan događaj ostavio je dubok trag na njegovu psihu i utjecao na njegovo shvaćanje ljubavi, gubitka i obitelji. Emotivni su i dijelovi u kojima Bono piše o svom odnosu s ocem Bobom. Njihov odnos bio je složen – Bob je bio strog i često distanciran, ali s vremenom su razvili uzajamno poštovanje koje je kulminiralo u posljednjim trenucima Bobova života. Bono ne skriva svoje emocije dok opisuje te trenutke, pokazujući ranjivost koja nije često povezana s njegovim javnim imidžom.

Njegova supruga Ali Hewson zauzima posebno mjesto u knjizi. Ona nije samo njegova životna partnerica, nego i moralni kompas, inspiracija i snaga koja ga drži prizemljenim unatoč vrtoglavoj slavi koju je stekao s U2-om. Njihova ljubavna priča proteže se kroz desetljeća, a Bono ju opisuje kao temelj svog života.
Središnje mjesto ipak pripada glazbi koja je srce Bonovog života, a njegovi memoari pružaju dubok uvid u kreativne procese iza nekih od najpoznatijih pjesama U2-a. Bono nas vodi kroz rane dane benda – od trenutka kada su se okupljali na probama u kuhinji Larryja Mullena Jnr-a i kako je iz istog legla nastao bend The Virgin Prunes do trenutka kada su postali globalni fenomen. 

Osim dijelova knjige koji opisuju rast benda do objave prvoga albuma Boy posebno su zanimljivi dijelovi u kojima Bono govori o stvaranju albuma kao što su The Joshua Tree, Achtung Baby i All That You Can't Leave Behind. Bono detaljno opisuje i kako su njihove upečatljive pjesme poput "With or Without You" i "One" nastale, otkrivajući složenost kreativnog procesa koji uključuje ne tako jednostavnu suradnju s ostatkom benda. Glazba nije samo karijera za Bona; ona je njegov način razumijevanja svijeta. Pjesme poput "Sunday Bloody Sunday" postale su politički manifesti koji progovaraju o sukobima u Sjevernoj Irskoj, dok "Pride (In the Name of Love)" odaje počast borbi za ljudska prava.

No glazbena karijera nije bila bez izazova. Bono otvoreno govori o trenucima kada su se članovi benda suočavali s nesuglasicama, kreativnim blokadama i pritiskom industrije. Jedan od najkontroverznijih trenutaka bio je lansiranje albuma Songs of Innocence putem Applea bez pristanka korisnika – odluka koja je izazvala bijes javnosti. Bono priznaje da je to bila greška, ali istovremeno objašnjava motive iza te odluke.

Treći ključni aspekt Bonovog života jest njegov aktivizam. Bono je i borac za društvenu pravdu koji koristi svoj imidž kako bi skrenuo pažnju na globalne probleme poput siromaštva, side i klimatskih promjena. U knjizi detaljno opisuje svoj rad na otpisivanju afričkog duga te svoje susrete s političkim liderima poput Georgea W. Busha, Tonyja Blaira i Baracka Obame.

Unatoč široko prihvaćenoj percepciji, Bono ne romantizira aktivizam; on ga prikazuje kao naporan posao koji zahtijeva kompromis, pragmatičnost i strpljenje. Njegova strategija uključuje suradnju s ljudima iz različitih političkih spektra kako bi postigao konkretne rezultate – pristup koji mu je često donosio kritike sa svih strana, a donosi i dalje. 

Zanimljivo je kako vjera igra gotovo ključnu ulogu u Bonovom životu i djelu. Kroz knjigu provlači se njegova fascinacija biblijskim tekstovima te njihova primjena na svakodnevni život. Bono otvoreno govori o svojim duhovnim borbama – o trenucima kada se osjećao udaljenim od Boga te o pokušajima da živi prema idealima kršćanske ljubavi. Svojedobno je Verbum objavio prijevod knjige U2: duhovno putovanje. 
Bonov stil pisanja kompatibilan je s tekstovima njegovih pjesama: odiše liričnošću, bogat je metaforama, emocijama i poetikom koja čitatelja uvlači u njegov svijet. Bono kombinira privatne trenutke s anegdotama koje čitatelja drže zainteresiranim čak i kada tema postane teška, a introspekcija naporna. 
Osim teksta, knjiga sadrži i 40 originalnih crteža koje je Bono sam izradio. Ti vizualni elementi dodatno obogaćuju narativnu strukturu knjige, nudeći čitatelju intiman pogled na autorovu kreativnost. No, da ih i nema, čitatelj ne bi ništa izgubio. 

Knjiga povremeno pati od prevelike samorefleksije koja može djelovati zamorno. Osim toga, i dio o Bonovim političkim pregovorima često prelazi granicu zanimljivog i prelazi u područje suhoparnog. Također, prisutnost slavnih osoba u knjizi (od Billa Clintona do Oprah Winfrey) može djelovati pretjerano elitistički i nepotrebno. Iako su ti susreti važan dio njegova života, nekako je sve to skupa mnogo zamornije od izvrsnih i inspirativnih priča o početku djelovanja benda. 

Surrender je djelo vrijedno pažnje ne samo zbog svoje neosporne literarne kvalitete, nego i zbog univerzalnih poruka koje prenosi – o ljubavi, gubitku, vjeri i snazi zajedništva. Za fanove U2-a ovo će biti neprocjenjiv pogled iza kulisa njihovih najpoznatijih pjesama, dok će oni manje upoznati s bendom dobiti dobro napisanu inspirativnu priča o tome kako jedan čovjek može ostaviti globalni trag. Ili će nakon desete stranice odložiti knjigu u zapećak.