Srebrenka Peregrin i njeni intrigantni slučajevi fantastične Frine

Tri godine, tri pročitana romana i tri susreta s autoricom nakon, tvrdim da je Srebrenka Peregrin jedan sjajni hrvatski literarni dragulj, i to skriven. Ne zato što se za nju ne zna – tko želi, pronaći će. Osim toga, pripovijedanjem i prevođenjem bavi se dugi niz godina, iza sebe ima pozamašan broj objavljenih kratkih priča, a dobila je i nagrade SFERA za minijature DecamerOna (2020.) i Kupelj (2022.). No u gabaritima hrvatske literarne poznatosti (da ne kažem slave), u redu je reći da se Peregrin drži po strani, kako zbog vlastite skromnosti i nezainteresiranosti za takav oblik eskponiranosti, tako zbog toga štp ispod kritičarskih pera romani spekulativne fikcije nisu tako česti. 

Neovisno o tome smatrali mi to poštenim ili ne, hype u prihvaćanju i uspjehu novog romana igra ključnu ulogu. Hype ili reputacija – a reputacija se postepeno gradi i na valovima hajpa. I upravo se zato dogodi ovakav slučaj, gdje neki izvrsni, originalni domaći roman prođe više manje ispod radara. Naravno, ima i onih koji zbog svoje kvalitete nipošto ne spadaju u tu kategoriju, ili pak onih kojih dopadne pažnja kakvu je teško opravdati. Serijal Frina ovdje ne spada. To je promišljen, koncizan, urnebesno zabavan i autentičan serijal koji ispisuje vlastita pravila i žanrovske karakteristike. A još nismo vidjeli ni njegov grand finale...

Već je sama ideja da pratimo profesionalnu kurtizanu u usponu dovoljno interesantna, kao i sama činjenica da se u prvom poglavlju budi uz klijenta koji je mrtav. 

S prvim romanom u ovom serijalu, objavljenom 2022. godine, Frina: Ordio, autorica nas je upoznala s glavnom junakinjom: kurtizanom Frinom. Već je sama ideja da pratimo profesionalnu kurtizanu u usponu dovoljno interesantna, kao i sama činjenica da se u prvom poglavlju budi uz klijenta koji je mrtav. Taj moment nam najavljuje i detektivski odnosno kriminalistički štih koji se proteže kroz roman, ali ga ne definira. Ne definiraju ga pretjerano ni elementi fantastike ("low fantasy"), iako su važni. Fiktivni grad Morej je dovoljno drukčiji da nas zaintrigira svjetogradnja iza njega, a dovoljno poznat da u jednom trenutku samo počnemo gledati na njega kao na neki europski otočni grad o kojemu ne znamo mnogo. Otkrivajući taj svijet, lako je povjerovati u onu vizualizaciju ledenjaka – gdje u romanu vidimo samo komadić svijeta kojeg je autor smisleno i dosljedno izgradio u svojoj glavi. Sve što nam je ovdje otkriveno itekako drži vodu. 

Čitavi osjećaj tog izmišljenog svijeta poseban je i uvjerljiv, i u njemu se lako izgubiti, kao i u životima likova. Sve nekako odiše mirisom mora, pladnjevima sa svježim voćem i ljetnim zabavama na zagrijanoj kaldrmi. Ali gledano kroz Frinine oči, sve postaje i neizvjesno, uzbudljivo i pomalo iskrivljeno. Njen ustrajni duh čak ni tada ne posustaje, i uvijek će u rukavu imati neku kreativnu, sočnu psovku. Autoričin pripovjedački jezik je u tom smislu vrlo otvoren, ali nikada nepotrebno, i nikada ne prelazeći u vulgarno. Isto vrijedi i za erotske scene u romanima –  odgovaraju ritmu i tipu priče, tu su s razlogom, i u savršenoj mjeri. Drugim riječima, romantasy hitovi bi puno toga od njih mogli naučiti. 

Čitavi osjećaj tog izmišljenog svijeta poseban je i uvjerljiv, i u njemu se lako izgubiti, kao i u životima likova. Sve nekako odiše mirisom mora, pladnjevima sa svježim voćem i ljetnim zabavama na zagrijanoj kaldrmi.

Osim što efektno ispisuje različite scene, vidi se da autorica pomno bira riječi koje će koristiti, pretvarajući ih u tečni, precizni stil pisanja prožet jasnom strukturom koju omekšava često poetski odabir riječi. Sam se jezik nekako upleo u svijet čiju priču ispisuje, od imena likova do načina njihova govora. Svi ti segmenti tako postanu neodvojivi, dio jedne vrlo originalne cjeline.

Peregrin je svoj stil pisanja izgradila i na iskustvu prevođenja i pripovijedanja, a prilikom jednog predstavljanja rekla je da iza njegovog klesanja i definiranja stoje i godine, godine pisanja. Zato ni ne čudi da su rezultat promišljeni, dojmljivi romani. Oni nisu nastali slučajno ni ishitreno. I još nešto što ih čini tečnima je kontinuitet stvaranja i izdavanja, što načelno zna biti jedan od čestih minusa serijala.

Nastavak Frine, Atera, izašao je već godinu nakon, tijekom 2023. U novom se slučaju Kalista Frina bavi krađom neobičnog artefakta (piksile) nekadašnje mentorice. Dok su još od prvog romana Frinini moral i odgovornost na neprestanoj kušnji, nastavak uključuje nove okolnosti i buđenje drevnih sila zbog kojih je Morej u opasnosti, što naglašava elemente fantastike u usporedbi s prvim djelom. Frinino djelovanje tako ima još šire utjecaje, pa tako i njen karakter postaje slojevitiji i ozbiljniji. Autorica ovdje vodi računa i o sljedećem djelu, pa će pažljiviji čitatelji pronaći i mini najave nastavka, takozvane easter eggove. 

Frina je zaista posebna biljka, a kroz njeno ponašanje i razmišljanje suptilno, a ponekad i izravnije, prosijavaju se univerzalne teme identiteta, odgovornosti, ženske solidarnosti, pripadnosti, ljubavi...

Treći nastavak, Frina: Triteo izašao je na jesen. Ovdje je Frina prvenstveno podijeljena između duhovne i tjelesne sfere, a naglasak je na osobnim odnosima koji se sve više isprepleću i kompliciraju. Treći je Frinin slučaj zamršeniji od onih prethodnih, a u neku ruku i najmračniji, jer ga prate takve okolnosti. Unatoč tome, autorica zadržava atmosferu i tempo na koje je navikla čitatelje s prethodna dva djela. I na trenutke se to čak čini pomalo repetitivnim, koliko god je riječ o novom slučaju i novim likovima. Ali ako vam se svijet, stil i likovi sviđaju, to nije nedostatak. 

Upravo su likovi su ti koji među ostalome ovaj serijal čine autentičnim i privlačnim za daljnje čitanje. Frina je zaista posebna biljka, a kroz njeno ponašanje i razmišljanje suptilno, a ponekad i izravnije, prosijavaju se univerzalne teme identiteta, odgovornosti, ženske solidarnosti, pripadnosti, ljubavi... Frina je u suštini jedini glavni lik, i samo u njenoj perspektivi boravimo, premda su i svi drugi likovi jednako uvjerljivi i mesnati, od Jordaneja, Vitalise i drugih likova koji Frini postaju važni, do onih prolaznijih. Dijalozi su dinamični, takve su i Frinine dogodovštine, a sam kraj trećeg nastavka  naznačuje da (srećom) njima ni ovoga puta nije kraj:

„Sol i sliv riješili su makar jednu stvar. Maknuli su njegove ograde kako bi njoj donijeli uspjeh o kojemu malo koja Kalista može i sanjati. Samo treba reći: Da! S tom će riječju doći obećanje sigurnosti, statusa, pa i svojevrsne sreće – sve maltene nezamislivo dobre za one koji ne žele više.”