"Vrijeme seksa u doba nevinosti" Drage Hedla: roman obilježen gorčinom i žaljenjem

Nakon dovršetka i objave prva dva dijela (Izborna šutnja i Ispovjedna tajna) fikcijske romaneskne kriminalističko-političke trilogije, Drago Hedl, najznačajniji hrvatski istraživački novinar, vratio se radu na ranije započetoj trilogiji reminiscencijsko-sentimentalnih romana temeljenih na vlastitoj biografiji.

Roman je, naime, obilježen sjetom, gorčinom, žaljenjem, što je uvjetovano reminiscencijskom pozicijom pripovjedača.

Tako smo nakon 2013. godine objavljenog romana Donjodravska obala u kojem smo pratili djetinjstvo autorova alter-ega Drage Keniga sada dobili i nastavak, roman Vrijeme seksa u doba nevinosti u kojem je na red došlo junakovo mladenaštvo, adolescencija, vrijeme prvih ljubavi, seksualne inicijacije, ali i ljubavnih razočaranja.

A upravo razočaranje, kako će se pokazati, najvažnija je riječ kad se govori o ovome romanu. Nažalost, donekle i u smislu njegove kvalitete (jer roman nije bez manjkavosti) ali još više u smislu junakova retrospektivna pogleda na svoj život i iskustva i emocija koje prilikom tog prisjećanja on proživljava.

Rekapituliranje pogrešaka

Roman je, naime, obilježen sjetom, gorčinom, žaljenjem, što je uvjetovano reminiscencijskom pozicijom pripovjedača; junak piše o onome što je prošlo, bilo lijepo dok je trajalo, a trajalo je kratko - kratka je bila njegova veza s Hamilton neposredno prije njegova odlaska u SAD, a kratka je bila i njegova veza s Anitom u Americi. Uz to, veza s Anom, također vrlo kratka, ostala je i „nekonzumirana“, što je dodatni razlog njegovu žaljenju.

A kako saznajemo, junak u poziciji iz koje pripovijeda, dakle iz vremena kad mu je 50 godina, iza sebe već ima i dva propala braka. No u podtekstu, neizrečeno ali naslućeno, i vjerojatno ostavljeno za obradu u završnom dijelu trilogije kad bi, pretpostavljamo, u fokusu trebala biti njegova zrela dob, ostaje njegov profesionalni život. A koji je također, bez sumnje, uzročnik gorčine, s obzirom na to da se radi o novinaru u doba rata i tranzicijsko-privatizacijskog poraća.

A na to se naposljetku knjiga i svodi, na Kenigovo prisjećanje na prošlost i rekapitulaciju brojnih pogrešnih koraka i postupaka, svih onih poteza koje bi, da je bio iskusniji Hedlov protagonist sigurno odigrao drukčije.

Zato ne čudi što na Aninu poticajnu opasku kako u pedesetima život tek počinje on odgovara da mu se čini da život okončava s dvadesetima. A to je rečenica koja svojim gorkim tonom deziluzije obilježava čitav roman i na temelju koje naslov knjige Williama Blakea (koja ima svoju fabularnu ulogu) Songs of Innocence and of Experience junak tumači tako da je vrijeme nevinosti svakako ljepše, jer su sve opcije tada još otvorene, a budućnost obećava svakojake slasti i barem nada još ima uporište u vremenu koje se rasprostire decenijama unaprijed, dok je vrijeme iskustva vrijeme u retrovizoru, prošlo, na njega utjecati više ne možemo, ostaje nam tek se prisjećati, a onoga propuštenog ili pogrešno odigranog uvijek je više od uspjeha i postignuća, jer neiskustvo ne dozvoljava da bude drugačije.

A na to se naposljetku knjiga i svodi, na Kenigovo prisjećanje na prošlost i rekapitulaciju brojnih pogrešnih koraka i postupaka, svih onih poteza koje bi, da je bio iskusniji Hedlov protagonist sigurno odigrao drukčije. No to nije ni moguće, jer vrijeme se ne može vratiti, ali on ne odustaje i stupa u kontakt s nekim ljudima iz svoje mladosti kako bi obnovio te davno prekinute odnose, ali... slijedi razočaranje, deziluzija, ogorčenost, jer dobiva odgovore na neke nedoumice iz prošlosti za koje bi bolje bilo da su ostale u sferi nepoznatog, neosviještenog. A istraga za tim odgovorima, prvenstveno u vezi istovremenog nestanka iz Osijeka njegove djevojke Hamilton i najboljeg mu prijatelja Duje po njegovu povratku iz jednogodišnjeg boravka u SAD-u kad mu je bilo 19 godina motiv je koji narativ obogaćuje dozom neizvjesnosti i detekcije, uz to što nadopunjuje karakterni profil protagonista njegovim izraženim nervom istraživačkog novinara.

Inteligentna nelinearna struktura

Drago Hedl roman je inteligentno odlučio fragmentarno, nelinearno strukturirati, tako da se dionice ne nižu kronološki nego skokovito. Tako on roman otvara s 1997. godinom kad je akteru priče 47, nakon čega se vraća u 1966., pa skače na 1969., nakon čega se prisjeća iskustava iz ljeta 1957. itd. Na taj način narativ je dinamiziran i podignuta je razina zanimljivosti otvaranjem više rukavaca jedne iste životne priče, situiranih u različite godine i mjesta zbivanja (junak je npr. kao 19-godišnjak jednu godinu proveo u SAD-u) i iskustva povezana s nekoliko različitih osoba, odnosno djevojaka s kojima se Kenig upuštao u ljubavne veze. Tako je uspješno osvojena pažnja čitatelja te izbjegnuta eventualna monotonija moguća kod linearnog narativnog slijeda.

No Hedlov izričaj često je opterećen sladunjavošću i patetikom, naročito u dionicama u kojima se tematizira junakova zaljubljenost, ali i u deskripcijama prirode i ambijenata. Iako bi se to moglo staviti u analogiju s u to vrijeme aktualnim i popularnim artefaktima pop-kulture ili filma, kao svojevrsnoj diskurzivnoj prilagodbi vremenu u kojem se zbivanja odvijaju, dojma sam da se ne radi o svjesnom autorskom postupku već naprosto o niskoj autorskoj stilističkoj razini.

Šteta što narativ nije obogaćen i slojem usporedbe načina života u SAD-u i Osijeku, već se neprestano pozornost pridaje isključivo junakovu ljubavnom životu.

Za razliku od sladunjavosti u prikazu junakovih ljubavnih zanesenosti i problema, Hedl uspješno postiže psihološku i emocionalnu dubinu i dirljivost kod dočaravanja protagonistova odnosa s ocem, naročito u epizodi očeve predsmrtne hospitalizacije. Njihov odnos obilježen je ambivalencijom, iznimnu bliskost iz dječačkih dana zamijenila je očeva posvemašnja alijenacija nakon povratka iz zatvora, i taj odnos autor dojmljivo i uvjerljivo dočarava.

No protagonistovu majku, nažalost, autor gotovo posve ostavlja izvan fokusa, o njoj čitatelj premalo saznaje i ona ne uspijeva zaživjeti kao punokrvan karakter. Također, unatoč zanimljivu životopisu koji uključuje i brojna različita mjesta boravišta, između ostalih npr. i SAD krajem 1960-ih, autor propušta problematizirati npr. kulturološke razlike uočene od protagonista tijekom njegova boravka u SAD-u. Dakle, šteta što narativ nije obogaćen i slojem usporedbe načina života u SAD-u i Osijeku, već se neprestano pozornost pridaje isključivo junakovu ljubavnom životu.

Autorovim riječima rečeno, Vrijeme seksa u doba nevinosti je „roman o promašenim ljubavima i iznevjerenim prijateljstvima, sazdan na zabludama, nesporazumima, razočaranjima i patnji“. Roman ima svojih svijetlih trenutaka, ali i manjkavosti, od kojih je uz već spomenute tu također i na prevelikoj slučajnosti temeljen junakov pronalazak Duje te rasplet nalik kakvoj jeftinoj telenoveli, zbog čega čitatelj knjigu zaklapa s osjećajem sapunice u ustima.

Premda ne doseže kakvosnu razinu romana Donjodravska obala kojega je nastavkom, ostaje nam nadati se da će to Hedlu uspjeti u završnom dijelu ove romaneskne, na autobiografskim silnicama zasnovane sentimentalne trilogije, u kojem očekujemo da razriješi misterij očeve krivice te obradi protagonistov profesionalni život, koji je u ovome romanu tek ovlaš dotaknut.