10 naslova za ugodnu vožnju vlakom

*naslovna ilustracija: Isječak iz spota Hunnybee od Unknown Mortal Orchestra, vizual izradio Greg Sharp

Putovanje vlakom, kao i busom, u meni budi poznato uzbuđenje. Avantura je na pomolu! Iako vožnja busom za mene ima nostalgičnu privlačnost jer mi je to konstanta od 6. godine života, vlak sam iskusila tek kada smo išli sa školom u Golubinjak i definitivno mislim da je odlazak u Gorski kotar vlakom jedna od onih stvari koja ti nahrani um i osvježi pogled na život. Toliko toga za vidjeti u tako kratkom putovanju!

Romantizacija putovanja vlakom za mene je postala opipljiva nakon prvog Harryja Pottera – knjige, a posebice filma kada zapravo doživimo taj predivni krajolik Škotske u njegovoj punini. No, konotacija ima mnogo, od Agathe Christie i njenih slavnih romana poput Ubojstvo u Orient Expressu do friškog filma Nebojše Slijepčevića Čovjek koji nije mogao šutjeti. 

Iako Rijeka nema naročito razvijenu putničku željezničku infrastrukturu, većinski zbog svojih brda i neplanske gradnje, njen željeznički kolodvor odiše nekom veličanstvenošću. Posebice otkako je obnovljena fasada i drugi sadržaji na tom potezu, čini se kako je cijeli kvart živnuo. Dodatno, izgradnja novog autobusnog kolodvora Žabica u punom je jeku što znači da nam se odjednom otvorio pogled na kolodvor i prugu iz sasvim jednog novog kuta. A ponekad je upravo to ono što nam treba; svježa perspektiva na ustajale stvari nakon čega obično dođu nevjerojatni inspirativni zaključci. Stoga, predstavljam vam moj popis 10 knjiga koje vibrom pašu na naš kolodvor i putovanje vlakom!

Toshikazu Kawaguchi – serijal Before the Coffee Gets Cold

Za što su putovanja ako ne za duboku introspekciju. Knjige japanskog autora Toshikazu Kawaguchija fokusiraju se na činjenicu da se prošlost ne može mijenjati, ali naš pogled na nju može. Kafić Funiculi Funicula poprilično je poseban; u njemu posjetitelj može putovati kroz vrijeme. No, tu izvanrednu mogućnost može ostvariti samo po zadanom setu pravila o kojemu će ga obavijestiti radnici. 

Povratak u prošlost ili putovanje u budućnost mogu se dogoditi samo kad je specifična stolica za jednim stolom prazna, trajat će onoliko koliko kavi treba da se ohladi i osoba koja se odvaži na putovanje mora prihvatiti da neće na nijedan način utjecati na događaje, samo će ih ponovno proživjeti ili pak provjeriti kako je netko u budućnosti. Teme poput tuge, ljubavi, zamjeranja i oprosta utkane su u svaku od priča unutar ovoga serijala u kojem svaka knjiga govori o 4 različite životne priče posjetitelja te polako otkriva dijelove života samih vlasnika. Priče likova obuhvaćaju one klasične boli i patnje koje proživljavamo – od prekida veza, smrti voljenih osoba, nikad uzetih prilika i izgovorenih isprika. Iako što je sad već peta knjiga izašla, svaka od njih može funkcionirati kao jedinica za sebe što znači da koja god vam se nađe u ruci biti će iznova dovoljno jasna da ne morate znati prijašnju radnju. 

Ipak, ukoliko poželite znati više o samim radnicima i vlasnicima kafića, naprimjer tko je duh koji sjedi u stolici čitav dan, preporučam čitanje po redoslijedu pisanja. Ova knjiga je poput razgovora u kojem napokon netko prepozna vašu bol i ponudi suosjećanje. Filozofiranje i dvojenje o događajima koje nam se neminovno provlači kroz život ovdje dobiva jedan optimistični spin jer kako likovi dobivaju završnicu (takozvani closure) i time napokon mir, tako se i čitatelj polako opušta i miri. Samo mi imamo sposobnost da neku situaciju koja nas opterećuje i rastužuje preoblikujemo na način da nam ona više nije izvor patnje.

Gabriel Garcia Marquez - Dvanaest hodočasnika

Za sve ljubitelje zbirki priča i magičnog realizma tople preporuke. Ova zbirka objavljena je 1992. godine, ali je autor neke od priča napisao godinama prije i strpljivo gradio kolekciju intimnih svakodnevnih momenata omeđenih iskricama fantazije. 

Marquezova djela obilježava atmosfera između sna i jave, čitatelj je u svojevrsnom transu da otkrije što se sljedeće dogodilo, a ni ovo prethodno mu nije sasvim jasno jer je nestvarno. Iako manje ekscentrično djelo od Sto godina samoće, Dvanaest hodočasnika veoma jasno odiše Marquezovim stilom i bilježi emocije iz pretežito latinoameričke perspektive putnika ili prognanika u stranim zemljama, perspektive koja je i samom autoru dobro poznata. Tema lutanja i pripadnosti translatira se u raznim okruženjima i društvenim slojevima te na različite situacije, od žene koja prodaje snove, stanovnika gradića koji se nasmrt boje tramontane do muškarca čija novopečena supruga umire od porezotine na ružin trn i žene koja završi u ludnici jer je slučajno stala tamo da ih zamoli za telefon. 

Blaga izmještenost likova u okolini u kojoj se zateknu, prisjećanja i snovi koji razmazuju linearnost narativa te postavljanje pitanja na koja odgovori nikad ne stignu čine ovo djelo odličnom vježbom za prihvaćanje i onih pomalo uznemirujućih i neobjašnjivih momenata u životu kao nužne realnosti egzistencije.

Paulo Coelho - Veronika je odlučila umrijeti 

Kratak roman iz 1998. godine brazilskog pisca inspiriran je njegovim boravcima u umobolnicama. Centar radnje je Veronika, dvadesetčetverogodišnjakinja koja živi pasivno i neispunjeno, nikad sretna, ali nikad ni sasvim shrvana i unesrećena. Frustrirana takvim postojanjem odluči popiti šaku tableta i skratiti si muke, no preživi i završi u instituciji za mentalno oboljele u Ljubljani. Saznaje da su joj tablete oštetile srce i da će umrijeti kroz tjedan dana i jedino što joj preostaje je skučeno unutar zidova te bolnice. Polako upoznaje druge pacijente i shvati da nisu svi bolesni, zapravo mnogi su potpuno zdravi ali rezignirani osjećajem nepripadnosti koji im je društvo nametnulo. 

Kriteriji ''normalnog'' predstavljaju okove koji sputavaju likove da djeluju iz iskrenih želja i poriva i zato im je umobolnica najnormalnije mjesto na kojem su bili jer su tamo slobodni da budu što god žele biti. Kroz priče drugih, Veronika uči o sebi i uviđa da je čest odgovor na neasimiliranost u zadanoj okolini eskapizam, a upravo je taj eskapizam najpasivniji čin i nastavak ciklusa patnje. Spoznaje da je u životu metaforički umrla svaki puta kada nije odabrala živjeti, odnosno učiniti ono što je zaista htjela te da biranje sigurnosti i mira ne garantira sreću, zadovoljstvo ni ispunjenost. Prodrmana ovim spoznajama, Veronika počinje gospodariti putanjom svojeg života i inspirira druge da učine isto i razmisle o posljedicama svojih djela. Ovakva tematika, osim što je poznata jer je intrinzično ljudska, potiče čitatelja na autorefleksiju i može učiniti jedno putovanje vlakom putovanjem do otkrića nečeg novog o samome sebi. 

Tako na odredište stižemo kao potpuno nova osoba, stimulirani vizualno kroz sve krajolike koje smo ostavili iza sebe i mentalno kroz priču o tome da u životu treba imati dovoljno inata da budeš svoj jer samo tako možeš spoznati sreću.

Erich Kastner - 35. svibnja

Autor knjiga Blizanke i Emil i detektivi koje su mnogima dobro poznate iz djetinjstva napisao je ovo djelo jer je želio istražiti i fantastične svjetove, a ne samo suvremenu Njemačku 1930.-ih godina. Tako nastaje kratka ali uzbudljiva priča o dječaku čiji popodnevni odlazak kod ujaka postaje avantura života. Datum je 35. svibnja i Konrad i ujak Ringelhuth u pratnji crnog konja na koturaljkama koji može govoriti ulaze u ormar i na drugoj strani otkrivaju čitavi novi svijet. Točnije, otkrivaju svjetove jer u ovoj avanturi oni prolaze kroz više različitih magičnih zemalja. Prva je Šlarafija, zemlja beskonačnog luksuza i komforta, zatim dolaze u Daleku prošlost i upoznaju Cezara, Napoleona i Karla Velikog. 

Potom slijedi Preokrenuti svijet u kojemu loši roditelji idu u školu da nauče biti bolji pa science fiction zastrašujući grad iz budućnosti te naposljetku otoci Južnog mora. Vrate se taman na večeru i Konrad napokon dobiva materijala da napiše esej za školu s kojim se dotad mučio. Iako što se knjiga može čitati isključivo kao dječja i pritom podsjeća na raznorazne druge knjige s kojima dijeli elemente sličnosti tipa Alisa u zemlji čudesa ili Kronike iz Narnije, ovo djelo ostavlja dojam da suptilno upozorava na neke veće probleme. Posebnost svake zemlje koje likove posjete je neki ekstrem i vrlo brzo se očituje zašto život u takvom ekstremu odvodi u propast. Razina mašte koju je autor ulio u ovu knjigu doista je hvalevrijedna i može djelovati kao rekalibracija za odrasle/ozbiljne/racionalne mozgove, ali s druge strane kada smjestimo ovo djelo u kontekst povijesnih okolnosti, Kastner je stvorio utopijsko-distopijsko djelo čije sličnosti s današnjicom, dakle skoro pa 100 godina kasnije, izazivaju blagu stravu.

Haruki Murakami - Kafka na žalu

Višestruko nagrađivana knjiga japanskog autora jedna je od onih za koju morate osjetiti da je prigodni moment da ju počnete čitati kako bi u potpunosti doživjeli veličinu priče. Metafizika, snovi, sudbina i podsvijest igraju veliku ulogu u ovom djelu koje je isprepletena perspektiva dvaju glavnih likova. Prvi je petnaestogodišnjak Kafka Tamura koji bježi od kuće i od svojeg edipovskog kompleksa, dok je drugi Satoru Nakata, starac koji boluje od poremećaja zbog kojeg su mu intelektualne sposobnosti znatno manje od prosjeka, ali može razgovarati s mačkama. I u ovom djelu nalazimo magični realizam uklopljen u spektar životnih situacija koje likovi doživljavaju. 

Kafkin bijeg i potraga za ostatkom obitelji vode ga u knjižnicu i u kolibu u šumi, oba dva mjesta djeluju pomalo slučajno odabrana na prvu, ali sudbinski su mu predodređena. Njegova razmišljanja i stav prema životu čine ga ozbiljnijim od svojih vršnjaka, a dodatno ga motivira njegov alter ego Dječak zvan Vrana. U knjižnici Kafka se poveže s gđicom Saeki, a u busu sa Sakurom te kroz odnos s oba dva ženska lika otkriva više o svojoj mračnoj strani za koju u nijednom trenutku čitatelj ne može biti siguran je li ostvarena događajima ili samo proizvod njegovih snova. Kafku proganja njegov najveći strah, a to je da je svaka mlada žena koju upozna potencijalno njegova sestra. S obzirom na to da ne zna kako ona izgleda postoji mogućnost da je u pravu, a sporadični znakovi koje dobiva na svom putovanju sugeriraju mu da su svi povezani i da je na pravom putu. S druge strane, Nakatina priča počinje pričom o nesreći u šumi gdje se čitav razred na izletu odjednom srušio i kada se probude ne sjećaju se ničeg osim bljeska, a Nakata je u komi tjednima te kad se probudi postane jasno da je doživio oštećenje mozga. Nakata stoga nikad nije mogao uspostaviti normalan život, ne može ni čitati, nema nikakvu socijalnu inteligenciju i ovisi o dobroti drugih. Ipak, on iskorištava činjenicu da može pričati s mačkama i radi kao istražitelj slučajeva nestalih mačaka. Jedan specifičan slučaj dovodi ga do Johnnija Walkera i Colonela Sandersa, likova za koje nikad nije točno jasno jesu li ljudi, apstraktne fantazme ili metafore za općeniti užas u ljudima. 

Murakamin stil pisanja prožet je zagonetkama od kojih na mnoge nikad neće dati izravan odgovor, a teme alternativnih stvarnosti, sudbinskih niti i samoispunjujućih proročanstava čine ovo djelo jezovito liminalnim. Još jedan zanimljiv element ove knjige je važnost glazbe koja služi kao sredstvo povezivanja i nagovještava bitne teme. Iako što zbog duljine knjige čitatelj možda neće u nekom kraćem putovanju stići otkriti sve surealne tragove zakopane u recima, vjerujem da je zadovoljstvo koje proizađe iz polaganog povezivanja svih motiva toliko opčinjujuće da se na tren svatko može osjetiti kao Kafka ili Nakata na svojim avanturama.

Dunja Matić – Mirovanje

Autofikcijski roman koji se ne ispušta iz ruku do posljednje stranice. Autorica donosi vlastito iskustvo boravka u zatočeništvu vlastita 4 zida tijekom pandemije koje vješto odražava kolektivno stanje uma tog vremena. Strah, tjeskoba, ponovno proživljavanje starih traumi i nastanak novih obilježili su te neobične dvije godine, a u ovom djelu zvuče posebno poznato jer su sažeti u riječkim ulicama, cestama i zgradama. 

Osvrti na apokaliptično stanje u svijetu, a i u privatnom životu, isprepleteni su s toplim ljudskim pričama o ljubavi, obitelji i traganju za samom sobom, nerijetko u nostalgijom motiviranim potezima. Preispitivanje životnih odluka koje su glavnu junakinju dovele u poziciju da radi ono što najviše voli – u kulturi, ali i da istovremeno mora napustiti ideju stabilnog života kako je dotad on bio koncipiran, borbe su koje su učestale za tu i srodne struke. Događanja u 2020.-oj i ranije vezana uz pripremu grada da postane Europska prijestolnica kulture, veliko otvorenje i jaki start pa zatim naglo kočenje uvjetovano pandemijom uzrokovale su čitav vrtlog emocija i osjećaj razočaranja koji se nije dao sakriti. 

Bivanje sama sa sobom i svojim mislima donijelo je autorici priliku da sroči brojne trenutke iz svojeg života i prožme ih jednim refleksivnim iskustvom kakvo je poznato svakome od nas na svoj način, a upravo time izaziva povezivanje s pročitanim. Dodatno, nemoguće je zanemariti koliku važnost u romanu ima činjenica da je pisan iz ženske perspektive i tim više je on bolno istinit, a ponovno inatljivo optimističan. Definitivno mislim da ako se ove knjige uhvatite prilikom putovanja na odredištu ćete izaći malo bistrije glave i lakšeg srca.

Dan Brown - Da Vincijev kod

Za ljubitelje avanturističkih priča ova knjiga prava je poslastica. Možda vam je tematika već poznata iz istoimenog filma s Tomom Hanksom u glavnoj ulozi iz 2006. godine, ali knjiga napisana 2003. još je intrigantnija. Ovaj kriminalistički triler fokusira se na potragu i analizu simbola, posebice onih vezanih uz povijest kršćanstva, a začinjen je elementima iz teorija zavjera što čini ovo djelo veoma uzbudljivim proizvodom fikcije. Priča o traganju za Svetim gralom i pravoj istini o životu Marije Magdalene i Isusa vodi glavne likove po Francuskoj, Švicarskoj, Velikoj Britaniji i Škotskoj dok od raznih obiteljskih prijatelja, suradnika i učenjaka otkrivaju dijelove slagalice.

Rješavanje zagonetki i snalaženje u gustim situacijama daju romanu notu akcije koja gura i čitatelja da što brže sazna što se sljedeće dogodilo, a elaborantno ispričane priče, djelomično utemeljene u povijesti a djelomično produkti teorija zavjera, daju i nama osjećaj da smo na pragu nekog veličanstvenog otkrića. Paralelno s pričom o pozitivcima, raspliće se priča i o negativcima čija je posvećenost pokori i službi Bogu zaista fascinantna. Plot twist je zaista dobar i otvara prostor za daljnje istraživanje teme, što svakako preporučam čisto radi razdvajanja istinitih činjenica od plodova mašte. Ovo je tip djela uz koje vrijeme brže prolazi, a dovoljno je živopisan da si je lako predočiti kako je i sam čitatelj na putu da riješi neku misteriju u svom životu.

Michelle Elman – Užitak sebičnosti: zbog čega su vam potrebne granice

Priznajem, imam određenu dozu skepse prema self help knjigama. Ali, na nagovor tete pročitala sam ovu knjigu i to očito u jako pogodno vrijeme jer se zaista ispostavila veoma korisnom! Autorica je prozvana kraljicom granica i nudi zanimljivu perspektivu na življenje na način da ispoštujemo sebe, a time i druge oko nas. 

Onaj tko nije jasan oko svojih granica širi određenu dozu zbunjenosti oko sebe i za one koji su skloniji popuštanju, to može voditi u život pun frustracija jer čitavo vrijeme imamo osjećaj da se nismo zauzeli za sebe kad smo trebali, a nitko nije primijetio našu žrtvu sam od sebe. Takav stav, pokazuje autorica, uglavnom je štetan jer kompleks žrtve ili mučenika, kao i svaki, poprilično je proziran i zamoran. Veću uslugu si činimo kada smo asertivni oko svojih želja i potreba jer time napokon sebi iskazujemo poštovanje koje inače svrstavamo u ono što se podrazumijeva, a nerijetko samo mislimo da ga prakticiramo. Raditi na samopoštovanju istovremeno znači i raditi na poštivanju drugih kroz razumijevanje, samim time što kad smo sigurni u svoja stajališta i odluke manje smo skloni pasti pod tuđi utjecaj, osjećati se loše zbog nečijih projekcija ili muku mučiti s jednom te istom traumom godinama (izvrstan primjer su obiteljski odnosi u kojima određene dinamike nikad ne nestanu, stoga iako što uspostavimo sebe u svim drugim područjima, unutar obiteljske strukture često ponovno na površinu izađu osjećaju frustriranosti zbog nemogućnosti apliciranja napretka kojeg smo postigli). 

Kroz brojne primjere autorica pokazuje kako je važno odvagnuti koje osobe su vrijedne borbe i daljnjeg razvitka odnosa i kako se uz zdravu uspostavu granica takvi odnosi ne mogu pokvariti, već samo poboljšati. S druge strane, pomaže čitatelju razlučiti iz kojih odnosa proizlaze trajna nezadovoljstva i pokazuje kako hrabro prebroditi razilaženje s nekim. U ovoj knjizi navedene su i detaljno objašnjene brojne životne situacije u kojima se nude metode zauzimanja za sebe – od odnosa u obitelji, vezama, prijateljstvima, do dinamike na radnom mjestu, u školi ili bilo kojoj društvenoj situaciji koja nas odjednom izazove. Preporučam ovakva djela jer na sebi uvijek možemo nešto popraviti, a to se najbolje postiže kada odvojimo vrijeme prvo da sami sebe shvatimo, i one svjesne i podsvjesne dijelove, te zatim odlučimo u kojem smjeru ići dalje.

Rumi – Knjiga ljubavi, stihovi zanosa i čežnje

Popis ne bi bio kompletan bez ezoterične poezije! Ova knjiga je skupina Rumijevih najljepših pjesama o ljubavi i svim oblicima u kojima ona dolazi uz komentare prevoditelja Colemana Barksa koji često upućuje na dvosmislenosti originalnog značaja i okolnosti vremena u kojemu su pjesme nastajale. Perzijski filozof, pjesnik i sufijski mistik punoga imena Jalāl al-Dīn Muḥammad Rūmī živio je i stvarao u 13. stoljeću, no njegov utjecaj na kulture Irana, Osmanske Turske, Grčke te narode srednje Azije i muslimansko stanovništvo indijskog supkontinenta od ogromne je važnosti do dana današnjeg. 

Pjesme obuhvaćene u ovom izdanju grupirane su prema vrstama ljubavi – romantična, prijateljska, božanska, erotska, bratska, … – a govore o raznim životnim fazama u kojima takve ljubavi ulaze i izlaze iz našeg života. Primjerice, bitan utjecaj u njegovom životu imao je njegov učitelj i prijatelj Shams-e Tabrizi (prevedeno kao Šemso) s kojim je dijelio ljubav prema praksi i izučavanju islama. Nakon njegove smrti, Rumi piše brojne posvećene pjesme od kojih je jedna od moćnijih Divan-i Shams-i Tabrizi u kojoj zaključuje da potragu za svojim pokojnim prijateljem može zaustaviti jer on nastavlja živjeti u njemu. 

Ideje jedinstva i povezanosti duša često se susreću u ovom djelu gdje Rumi ono mistično sažima u jednostavne i predivne stihove i poziva čitatelja da ljubav i posvećenost koje rezervira najčešće za partnera primijeni i na sebi te na svom odnosu s Bogom. Magiju ovakvih djela vidim upravo u univerzalnosti trenutka u kojemu pročitamo bar jednu od pjesama; Rumi je stvarao pred skoro tisuću godina, a ipak su njegove riječi toliko prigodne da djeluju kao oblog na srcu i istovremeno nam otvaraju oči prema ljepoti dijeljenja i onog najbolnijeg i najiskonskiji ljudskog sa svima koji su ikada živjeli.

Hermann Hesse – Siddhartha

Popis ću završiti mojim omiljenim romanom, spiritualnoj priči o odrastanju i izgradnji identiteta. Siddharthin život obilježen je potragom za prosvjetljenjem i on ga pokušava ostvariti na razne načine. Ispočetka, kao sin brahmana, najviše indijske kaste, živi u materijalnom obilju i otvoren mu je put da donese koji god životni izbor poželi. No, uskoro on uviđa da je ljudska priroda laka za smesti ovozemaljskim lagodama i grijesima te se okrene asketizmu. 

Nailazi na brojne učitelje, među njima i na Gautamu Buddhu, ali niti potpunim odricanjem ne dobiva osjećaj da je utjelovio prosvijetljenost. Uzevši iz budizma svu mudrost za koju vjeruje da je potrebna čovjeku, nastavlja dalje i odlazi u veliki grad gdje radi kao trgovac kod cjenjenog prodavača. Iako što je uspješan i dalje smatra da nije blizu spoznaje prakticirajući takav život i konačno, sasvim slučajno dok prelazi rijeku, nailazi na splavara i odlučuje ostati u njegovoj kolibi. Tamo upoznaje svojeg pravog učitelja, ne splavara koji je čovjek od malo riječi, već rijeku kraj koje žive. Potaknut da se umiri i sluša rijeku, napokon otkriva da život nije puka potraga za odgovorima, već proces u kojem svatko ustanovljuje svoje osobno prosvjetljenje kroz prihvaćanje razvoja događaja u životu i učenje iz emocija koje se izdignu. Rijeka koja neprestano teče uvijek u istom smjeru alegorija je za iskustvo življenja koje svi dijelimo. 

Tako Siddhartha napokon razumije istinu, jedinstvo i moralnost te postiže duhovnu oštrinu kakvu samo ljubavlju prožet život kreira. Nikad sretniji i spokojniji, on postaje naš učitelj. Odlomci iz ove knjige imaju efekt o kojem se još danima, ako ne i mjesecima, razmišlja i iako možda trenutno aktivno ne razumijemo sve što se zbiva oko nas, s vremenom svaki trenutak dobiva svoj značaj i kristalizira se lekcija. Za svaku dušu izgubljenu u dubinama svojeg uma, ovakva djela predstavljaju svojevrsno uvjerenje o ispravnosti prepuštanja, odvajanja od ishoda i vjerovanja u svoje mogućnosti.