Dizajn za bolji život #5: Dekonstrukcija knjige

Kad kažemo “korice” uglavnom pomislimo na naslovnicu, ali tu je još i hrbat i zadnjica s kratkim opisom i svakojake naljepnice, komentari i titule “bestsellerstva” koje odigraju značajnu ulogu u brzinskom suđenju knjige.

Počnimo odmah s razbijanjem jednog mita. Iako se sudi izvana, knjiga se prvo dizajnira iznutra (barem bi trebala). Doslovno, prvo se bira veličina i vrsta slova, poravnanje, postavljaju se margine teksta i uzima se u obzir mjesto za palčeve. Sve kako bi proces čitanja bio što ugodniji za čitatelja. Prema Bringhurstu, savršeni kvadrat teksta na savršeno kvadratnoj stranici s jednakim marginama sa svih strana nimalo ne poziva na čitanje. Čitanje, poput hodanja, uključuje navigaciju, a tako savršen oblik ne sadrži nikakve upute ni znakove koji kazuju kuda ići (Robert Bringhurst, The Elements of Typographic Styles, str. 163).

Ali, još važnije, i dizajn naslovnice proizlazi iznutra, iz samog teksta. Tekst se pročita i na ovaj ili onaj način bude triger za dizajn korica. Bilo nekim motivom, asocijacijom, atmosferom ili porukom djela. Pa kad se knjiga već sudi po koricama, neka presuda barem bude utemeljena. Jednom kad dizajner pročita tekst djela, on treba biti njegov interpretator i prevoditelj (Chip Kidd).

Pogledajmo malo detaljnije što sve čini knjigu, osim samog teksta...

Vanjština

Bilo da se radi o prosudbi, posudbi ili kupnji knjige, tri su bitna faktora.

Prvo u tom trojstvu je grafičko oblikovanje omota. Kao što možemo predvidjeti, šarenilo i fotografije prve će privući pažnju. Voljeli bismo vjerovati i fine ilustracije, ali generalno, fotografija u boji će u ovoj bici najčešće pobijediti. Za ekranizirane knjige pomaže i prepoznatljiv filmski vizual. Često zanemarivani hrbat izrazito je bitan za knjižničarski kontekst, ali i trgovački. Jasan i čitljiv naslov djela privući će i oko i ruku, a često i skratiti potragu za određenim naslovom. Iako se poleđina okreće tek na kraju, ugodna grafička iznenađenja uvijek su dobrodošla.

Na poleđini pak najvažniju ulogu ima kratak opis djela - drugi element ove trijade. To je mjesto gdje se može potencijalnom čitatelju ponuditi ulomak iz knjige (otkriva se stil pisanja) ili kratak opis djela (otkriva se sadržaj). Drugim riječima, to su knjiški foršpani i često su sudbonosni za odabir književnog djela.

Treće, ali nipošto manje važno, su pohvale djelu. Ne samo da nije manje važno, nego je možda čak i presudno za odabir knjige. Ako je djelo dobilo XY nagradu ili proglašeno najboljim štivom tog mjeseca prema odabiru YZ knjiškog kluba, mora da je vrhunsko! Lijepe se svakakve “bestseller” titule, često vrlo upitne, a kad nema materijala za neku laskavu pohvalu djelu, zna se naći barem oznaka “Izdanje s novim pogovorom autora”. Ili komentar neke više ili manje značajne ličnosti: “Ovo je dobra knjiga”. Danas se među novim izdanjima rijetko može naći knjiga bez tog - najčešće kružnog - obilježja.

Serijska vanjština

U dizajnu knjiga imamo i situaciju biblioteka - serije knjiga istog izdavača koje nečime spadaju u “isti koš” s drugima pa imaju svoj prepoznatljiv dizajn. A zanimljivo je zapravo koliko malo dosljednosti treba u nekom dizajnu da bi se održala i zadržala prepoznatljivost.

Svima znana, a vjerujemo i draga, Biblioteka Vjeverica imala je samo jednu liniju pri vrhu naslovnice gdje je uvijek na isti način pisalo ime biblioteke i jednobojnu zadnju stranicu - uvijek različite boje. I to je to. Nije bitno tko je bio ilustrator naslovnice i kojim stilom ju je izvodio, ovih nekoliko diskretnih detalja nosili su snažan vizualni pečat Vjeverice, a vjerni su fanovi Biblioteke lako nalazili svoje omiljeno štivo.

Opis: Diskretno, a prepoznatljivo

A sad malo o problemima

Prečesto (s obzirom da ne bi trebalo nikad) se događa da čitanje ometaju slova č, ć, š, ž, đ koja strše iz teksta jer su veća ili manja od ostatka teksta. Da se razumijemo, to se ne događa samo u knjigama, ali posebno je frustrirajuće kad se dogodi baš u knjigama gdje je glatko čitanje jedino što se očekuje od slova. Skakutavi dijakritici znak su da odabrana vrsta slova (font) nema hrvatska slova i nadomješta ih iz nekog drugog fonta pa se zato događa nesrazmjer u veličini, stilu i sličnom. Ponavljamo, budući da je čitljivost teksta jedino što se mora ispoštovati, ovakvi su ispadi neoprostivi. Ako font nema hrvatske znakove, ne koristi se za hrvatski jezik. Točka. Radije odabrati Times New Roman koji sigurno ima svu potrebnu opremu, nego neki stilski prikladniji font koji nema potrebnih znakova.

Zadnju takvu situaciju našli smo u slikovnici, valjda kako bi djecu odmalena naučili na takve propuste. Tužnić.

Roto slikovnice

Postoji još jedna razina problema, pogotovo prisutnih u slikovnicama, a to je izražena doza jeftinoće - i to one jezične. Verzije priča znaju biti neprepoznatljive u odnosu na klasične originale, a tipfelera k’o u priči! Što prvo otpada kad se želi spustiti cijena knjige? Lektor. I tako imamo tri praščića koji već na prvoj stranici grade “kučicu” i sedam jarića kojima priča ne prati ilustracije. Takvi propusti vrebaju na svakom kiosku i u svakoj pošti.

Opis: Šarenilo propusta i problema za naše najmilije

Znači li to da su se pojavile roto slikovnice? Sigurno se sjećate roto romana - te dražesne i jeftine zanimacije s kioska. Brzo se pišu, brzo tiskaju i još brže gutaju. No, danas svaki kiosk ima zavidnu ponudu slikovnica i knjiga ne nužno jeftinog uveza, a mogu se naći romani ili (auto)biografije u tvrdom uvezu po 99,90 kn što je već pristojna knjižarska cijena. A i izrada knjige je zavidne kvalitete. S nekadašnjim roto romanima zajedničko imaju jedino mjesto prodaje.

I što sad?

Naravno, svaka knjiga ima svoju publiku i nisu svima prioriteti jednaki. Neki tipfelere niti ne primijete, bitna je jednokratna razbibriga pod suncobranom i ne pretjerano narušavanje kućnog budžeta. Postojani su i oni koji kupuju knjige u trajno vlasništvo, za buduće naraštaje i za policu kućne biblioteke. Oni su već izbirljiviji kod izdanja. Današnja hiperprodukcija, ali i dostupnost stranih izdanja, zaista udovoljava svim zahtjevima i svim džepovima - oblikom i cijenom. Samo bi bilo lijepo da znamo što kupujemo. S roto romanima smo to znali i prilagodili smo očekivanja. Danas više ništa ne znamo. Jezična jeftinoća proviruje iz najskupljih izdanja i najtvrđih korica, bilo s kioska, iz knjižare ili knjižnice. Zanimljivo, jezične pogreške ili neprimjerena slova rijetko ćemo naći u izdanjima iz vremena Biblioteke Vjeverice.

Je li se više pazilo, je li bilo više novaca, je li industrija više držala do sebe ili je publika bila neoprostivija?