Knjige petkom: Voli me više od svega na svijetu, Bejturan i ruža, Ubod pčele...

Ovotjedna preporuka započinje emotivnom autobiografijom naše poznate filmske, kazališne i televizijske glumice Mire Furlan znakovitog naslova Voli me više od svega na svijetu.

Izvorno napisana na engleskom jeziku, čitamo ju u izvrsnom prijevodu Ive Karabaić. Autorica je knjigu namijenila svom sinu u namjeri da bude objavljena nakon njezine smrti. U tekstu nema cenzure, nema kalkuliranja. Mira bez zadrške opisuje svoj životni put i nekada vam se čini da u tih 640 stranica postajete tihi svjedok njezinog života.

Uredništvo izdavačke kuće Fraktura napominje kako je autobiografija napisana: “Ne izostavljajući ništa i nikoga, ne štedeći nikoga, a najmanje sebe, Mira Furlan napisala je autobiografiju koja se čita kao roman.”  

Mira Furlan najveća je filmska i kazališna diva naših prostora i njezina životna priča može biti poučno štivo za učenike srednjih škola koji žele shvatiti povijesne prilike Drugog svjetskog rata i rata 1990-ih na ovim prostorima. Čitajući Miru možemo puno naučiti i o industriji Hollywood-a, nemilosrdnom svijetu filmske i kazališne umjetnosti u kojem se konkurencija gazi bez milosti.

U prvom dijelu  knjige opisuje se povijesti Mirine obitelji do njenog rođenja. Taj dio njezine obiteljske prošlosti većini je nepoznat, a krucijalan je za razvoj njezine ličnosti i odabir njezinog životnog puta. Majka Branka i otac Ivan te baka Ljuba (koja joj zapravo usvojila njezinu mamu)  članovi su njezine obitelji koja je svjedočila  ratnim previranjima Drugog svjetskog rata. 

Drugi dio knjige bavi se njezinim odrastanjem, prvim ljubavima i tinejdžerskim danima. Upoznavanjem supruga Gorana u Beogradu, životu na dvije adrese te rođenjem sina Marka. U trećem dijelu knjige pratimo razvoj njezine karijere te bijeg u Ameriku, dok se četvrti dio knjige bavi snalaženjem u Americi i ostvarenjem “američkog sna”. 

Mira nas, na kraju svoje emotivne ispovijesti, upozorava kako se društveno politička situacija u Americi promijenila te ona postaje “zlokobno slična mjestu koje smo nekoć napustili s užasom i u očaju. Više nema sumnje da su sile koje su nas istjerale iz naših domova izvojevale globalnu pobjedu. Već smo se jednom borili s tim silama. Sada smo umorni. Iscrpljeni ponavljanjem.”

Ova knjiga je emotivno svjedočanstvo apsurda i okrutnosti povijesnih prilika 20. i 21. stoljeća, okolnosti u kojima se našla djevojčica, djevojka i žena s vlastitim, beskompromisnim stavom i vjerom u bolji svijet. Ipak, njezin duh nije slomljen i ovo djelo svjedoči toj pobjedi, otporu i slobodi kojoj je Mira težila.

Zadnji roman Aleksandra Hemona Bejturan i ruža izvorno je napisan na engleskom jeziku pod naslovom The world and all that it holds, a mi ga čitamo u izvrsnom prijevodu Irene Žlof.

Ova epska priča o ratu i izgnanstvu, kroz najvažnije događaje 20. stoljeća- dva svjetska rata, rusku i kinesku revoluciju, propast carstava i ostalih društvenih struktura, donosi priču o Rafaelu Pinti, sefardskom židovu, bečkom studentu, ljekarniku i Osmanu Karišiku, sarajevskom vojniku, muslimanu i njihovoj ljubavi. 

Radnja započinje 1914. godine u Sarajevu, pozornici na kojoj je, atentatom na prijestolonasljednika Franza Ferdinanda, svijet eksplodirao. U tom svijetu kaosa i nesigurnosti, Pinto i Osman održavaju ljudskost i povezanost u svojoj maloj, izabranoj obitelji. Epsko tridesetogodišnje putovanje Rafe i djevojčice Rahaele (Osmanove kćeri) u pokušajima da se vrate kući u Sarajevo obojano je toplim Osmanovim pripovijednim glasom i njegovom strašću za životom.

Važan dio teksta i lika Rafaela Pinte je višejezičnost- njemački, bosanski i ladino, jezik sarajevskih sefarda, u tekstu ostaju neprevedeni i samim time daju priči kompleksnost, poetičnost, prizivajući prošla vremena i podsjećajući nas na jezik mitova. Ono što Pinto naziva la gran eskuridad, i bez objašnjenja savršeno opisuje ništavilo koje spaja i razdvaja male ljude u vremenima velikih povijesnih događanja. Jedan pucanj odveo je Rafu, Osmana i Rahelu na dugo i daleko putovanje, a ustrajnost da vole, brinu i pomažu kada je sve izgubljeno čini ih nezaboravnim likovima zbog kojih preporučujemo ovu moćnu i potresnu priču. 

Roman Ubod pčele, Paula Murraya, s engleskog prevela Ana Josić, čitatelji New York Timesa proglasili su jednim od 100 najboljih romana u 21 stoljeću. Ušao je u uži izbor nagrade Booker 2023.godine. 

Murrey u ovoj irskoj epskoj tragikomediji razotkriva slojevitu priču obitelji Barnes koja uslijed ekonomske krize doživi financijski slom. Dickie Barnes, glava obitelji, nakon što je naslijedio očev auto salon uspijeva ga kroz nekoliko desetljeća upropastiti. (Saznajemo da Dickie nije bio rođen za prodavača i da su ga često znali zateći kako čita knjigu u svom uredu, usmjerava ljude koji traže novi automobil prema rabljenom, a one koji traže rabljeni prema manjem, jeftinijem ili ih, uopće, odgovara od kupnje automobila). 

Idejni koncept romana zamišljen je kao pitanje David Byrna u kultnoj pjesmi Talking Headsa, how did I get here? Odgovor na pitanje kako se Dickie našao u toj situaciji, u toj stvarnosti sa svojom prekrasnom, ali površnom i neobrazovanom ženom Imeldom, tinejđžericom Cass i dvanaestogodišnjim P.J.-om rekonstruira nam se retroaktivno na petstotinjak stranica ovog romana. Pisan iz perspektive četiri lika daje nam uvid u emocionalno stanje, motivaciju i obiteljsku anamnezu obrazaca ponašanja svakog člana obitelji. Njihove nade, njihove unutrašnje strahove i otuđenost.

Ubod pčele priča je o siromaštvu i  pretpostavci da je moguće izvući se iz kaljuže, koju Murray naziva Ulicom svinja, ali isto tako i pasti nazad u nju. Priča o odgovornosti, nametnutim stajalištima i teretu obiteljskog nasljeđa, ali i priča o nasilju, potisnutoj seksualnosti i otuđenosti i disfunkcionalnosti suvremene obitelji. 

Svaki član obitelji Barnes nesretan je, kao što Tolstoj kaže, na svoj način. Cass mora maturirati, upisati fakultet i shvatiti prirodu svog odnosa sa svojom najboljom prijateljicom Elaine. Njezin brat je dvanaestogodišnjak na kojeg se nitko ne obazire i koji stalno igra videoigre i priča sa strancem na internetu. Supruga, Imelda, očajna je što posao propada, prodaje svoje stvari na eBayu. Dickie, bori se s duhovima prošlosti i pokušava izgraditi sklonište u slučaju ekološke katastrofe. U svom tom kaosu i beznađu njihovih života, teško pronalaze put jedan do drugoga.

Njihovu priču možemo, donekle, usporediti i s ubrzanim, rastrganim ritmom naših života i uopće izazovima s kojima se današnja obitelji susreće. Murray, kao odgovor hektičnoj potrazi za smislom suvremenog čovjeka, na zadnjoj stranici, kaže svom čitatelju:” Zbog ljubavi. Radiš ovo zbog ljubavi.” 

Namjerno zanemarivanje, djelo je švedske spisateljice Lene Andersson (u prijevodu Željke Černok) koje se bavi temom fatalne zaljubljenosti, opsesivnosti, manipulacije u ljubavnim odnosima, poniženja i očaja neuzvraćene ljubavi.

Ester Nilsson novinarka je, pjesnikinja, esejistica koja dobiva zadatak napisati reportažu o poznatom umjetniku Hugu Rasku. Ester je fascinirana Hugom dok je Hugo oduševljen njezinom fasciniranošću njime. Njihovi sastanci i razgovori postaju sve češći i intenzivniji… dok jednog dana ne prestanu. Rječnikom suvremenog dejtanja- Easter je ghostana.

Postaje opsesivna i gubi kontrolu nad svojim osjećajima. Zapada u očaj zbog neuzvraćene ljubavi. Potpuno je emocionalno ovisna o Hugu svodeći svoj život na iščekivanje njegovih poruka, analiziranje njihovih razgovora i traženja racionalnih objašnjenja njegova ponašanje. Počinje njezina emocionalna agonija preispitivanja svakog njegovog postupka, traženja objašnjenja i stvaranja lažne i neutemeljene nade.

Djelo je pisano jasnim, racionalnim jezičnim stilom i autorica vješto secira sve psihološke aspekte ljubavi, odbijanja, samoobmane i razloge zbog kojih nas privlače emocionalno nedostupne osobe. Namjerno zanemarivanje je roman u kojem će se svi pomalo pronaći i roman koji može poslužiti kao vrijedna literatura o osjećajima i ponašanjima s kojima smo se svi susreli. Kirurškim i nerafiniranim opisima svih faza Esterina duševna stanja autorica vrlo uvjerljivo analizira psihologiju jedne “ljubavne”afere. Roman Namjerno zanemarivanje nagrađen je, 2013 godine,  najprestižnijom švedskom književnom nagradom August te književnom nagradom časopisa Svenska Dagbladet.

Agathe je debitanska kratka priča Anne Cathrine Bomann iz 2017.god. Nama je predstavljena u izvrsnom prijevodu Miše Grundlera s danskog jezika.

Radnja se odvija u Francuskoj 1948. godine. Ostarjeli sedamdesetjednogodišnji psihijatar umoran od života, dane provodi čekajući penziju kada u njegov život uđe Agathe, pacijentica iza čije se krhke vanjštine krije hrabra i fascinantna žena. Odjednom se mora suočiti sa svojim strahom od intimnosti i potisnutom potrebom za toplinom i sadržajnim odnosom. Pratimo njegove nespretne pokušaje zbližavanja pararelno s Agatheinom psihoterapijom. U toj interakciji razvija se odnos u kojem, ispreplitanjem njihovih svjetova, oni podučavaju i liječe jedan drugoga.

Bowman obrađuje univerzalne teme ljudskog postojanja. Kao psiholog po struci, u djelo je utkala vlastito znanje i iskustvo u radu s ljudima. Njezino pisanje protkano je dojmljivim zapažanjima i zaključcima. Vješto koristeći kulisu prošlosti autorica stvara atmosferu koja naglašava osjećaj samoće, straha od starenja, želje za smrću, ali i žudnju za životom, potrebu za samoostvarenjem.

Slikovnicu Riki, autora i ilustratora Guida van Genechtena prevela je Ivana Šabić Bilođerić.

Riki je problemska slikovnica za djecu od četiri ili više godina. Pratimo dogodovštine malog, simpatičnog zečića  koji ima jedno spušteno uho te se po tome razlikuje od ostalih zečeva. Doživljava puno ruganja i ismijavanja iako na sve načine pokušava biti kao drugi. Upoznaje liječnika koji mu objasni da smo svi različiti i da je upravo u tome ljepota svijeta.

Ovo malo djelo progovara o velikim i važnim temama kao što su kriza identiteta, prihvaćanje i empatija. Slikovnica Riki na jednostavan, i djeci razumljiv način, objašnjava koliko je važno biti svoj, koliko je bitno prihvatiti sebe čak i kada nas drugi odbijaju i ne razumiju, i koliko smo svi na neki svoj način posebni. 

Kaleidoskop, scenarij Zoran Žmirić, crtež Korin(a) Hunjaka strip je adaptacija Žmirićeve zbirke priča Kaleidoskop. 

Vještim crtačkim perom Korin Hunjaka nam prikazuje život kroz niz ljudskih svakodnevnih priča koje traže našu reakciju,suosjećanje, promišljanje te naposljetku empatiju. Priče su koncizne, ali uspijevaju s malo biranih riječi i čestim obratima postići nenadan čin uvida u bit onoga što nam pisac/život želi poručiti. Žmirić je majstorski promatrač i pripovjedač svijeta koji ga okružuje.
Zadatak preinake dijela njegove zbirke u strip pripao je mladom umjetniku i strip autoru Korinu Hunjaku koji je obogatio djelo svojim autorskim stilom. Korin oslikava ono neizrečeno, pisano između redaka, a ilustracije nas potiču na razmišljanje i daju novu, bogatiju dimenziju djelu.

Svaka od izabranih 6 priča iz zbirke je dobila svoju boju. One su minimalističke ogoljene i  svaka je službi određene emocije. 
Žmirić i Hunjak nam poručuju da je život poput kaleidoskopa: niz fragmentiranih sličica, izdvojenih momenata, boja i osjećaja- trenutka koji se izmjenjuju, a tako se, ovisno o kutu gledanja, mijenja i naše shvaćanje svijeta. Velika preporuka!

Za kraj, povodom mjeseca Hrvatske knjige, jednomjesečne književno-kulturne manifestacije od 15.listopada do 15. studenog, koja je ove godine posvećena knjižničarima preporučit ćemo vam par naslova koji tematiziraju ulogu knjižničara u opismenjavanju mladih naraštaja i stvaranja pozitivne atmosfere unutar knjižnice i razvijanju ljubavi prema čitanju i knjizi.

O svjetski poznatom dječjem klasiku Matilda Roalda Dahla već je puno riječi rečeno no nije na odmet prisjetiti se knjižničarke (iako nije glavni lik) koja posebnoj djevojčici Matildi prenosi svijet knjiga i spoznaju da postoji više od grubosti i nepravde koju podnosi kod kuće. Ona predstavlja i simbolizira dobrotu, značenje obrazovanja i vjeru u moć čitanja.

Pričom u stihu, razigranim slovima i predivnim ilustracijama upoznajte Čaroliju knjižnice Gabby Dawnay (ilustrirao Ian Morris, preveo Ozren Doležal) slikovnicu za najmlađe o knjižnicama, knjigama i ljubavi prema čitanju.

Svaka knjiga skriva svoj svijet pun pustolovina, mašte, znanja i zanimljivih likova, a koliko knjige mogu biti čarobne zna i jedna Neobična knjižničarka autora Kašmira Huseinovića, (ilustrirala Andrea Petrlik-Huseinović). Slikovnica za djecu mlađe dobi u kojoj jedna neobična knjižničarka, kako i sam naslov kaže, u najvećoj gradskoj knjižnici najvećeg grada na svijetu ima problem-pobunu na dječjem odjelu!