Novi val fantastike: igralište novih ideja sazdano od poznatog terena

Čak se i 'klasična' fantastika, ona koja se strukturno i stilski oslanja na izvorno shvaćanje fantastičnih priča s uporištem u mitu – drugim riječima, knjige kojima je Tolkien utabao put – s vremenom vidno transformirala. 

Polako nestaju jasne dihotomije dobra i zla, svjetovi razlomljeni isključivo epskim sukobima i likovi koji se lako svrstavaju u moralnu kategoriju. Što se tematike tiče, fantastika postaje sredstvo refleksije jednako koliko i imaginacije. Upravo su zbog toga mnogi autori mračniji i suroviji, na drugačiji način nego što su to bili njihovi prethodnici. S druge strane, svoje priče oživljavaju kroz 'običnost', duhovitost i ranjivost likova, usmjerene su na njihovu perspektivu i unutarnji svijet, što ih načelno čini prijemčivim i za šire čitateljstvo.

Introspektivni pripovjedač i suvremeni ep: Patrick Rothfuss

Patrick Rothfuss je odličan primjer sa svojim serijalom Kronike Kraljosjeka (The Kingkiller Chronicle). S izvrsnim romanima Ime vjetra i Strah mudraca te obećanim ali još uvijek neobjavljenim završetkom trilogije (koji i dalje izaziva žustre rasprave o tome duguju li nam pisci nastavke ili ne), Rothfuss je stvorio čvrstu bazu fanova naviknutih na suvremeni fantasy narativ. 

Iako je radnja smještena u sekundarni svijet razrađenih magijskih sustava, čitavu priču pratimo kroz perspektivu protagonista Kvothea – mladog, inteligentnog i dovitljivog avanturista brzog jezika koji je, osim svih tih karakteristika, i naš nepouzdani pripovjedač. Priča dakle skače iz realnog vremena, gdje Kvothe radi u krčmi, do dogodovština koje pripovijeda. Od djetinjstva provedenog u putujućoj glumačkoj družini, preko tragedije koja ga ostavlja siročetom, do školovanja na Sveučilištu gdje proučava magiju, Kvotheov put obilježen je siromaštvom, ambicijom i snalaženjem.

Tako je stil većinom introspektivan, ali Rothfuss unatoč tome riječi slaže vrlo vješto i precizno, ne pušta ih da budu puko dnevničke, uspijevajući stvoriti vrlo opipljivu atmosferu. Situacije koje Kvothe opisuje su čas zabavne čas napete i dinamične, cijelo vrijeme otkrivajući nit po nit Rothfussovog tajanstvenog ali vrlo pristupačnog i lako razumljivog svijeta. 

No granica nikad nije prijeđena – ne na način da ulazimo u komplicirane kraljevske spletke i obranu od zajedničkog neprijatelja kao kod G.R.R. Martina ili otkrića epskih razmjera kao kod Tada Williamsa. Mi uranjamo u Kvotheov neobični život i tamo ostajemo, udobno uljuljani u slatkom iščekivanju.

Grimdark kao dekonstrukcija heroja: Joe Abercrombie

Slično čini i Joe Abercrombie sa svojim likovima i situacijama kojima nikada ne nedostaje dinamike, autentičnosti i humora, premda je njegov ciklus Prvi zakon (The First Law) manje lirski od Rothfussovog i itekako suroviji i grublji. Njegovi grimdarka romani razgrađuju herojski model epske fantastike – tamo gdje ona uspostavlja paradigmatski sukob svjetla i tame, Abercrombie stvara svijet ranjenih, ciničnih i moralno kompromitiranih junaka. Rat ovdje nije plemenita i nužna kušnja nego prljav, kaotičan mehanizam moći, a magija nije uzvišena čuvana sila nego alat manipulacije.

Stil mu je brz, ironičan i dijaloški moćan, vrlo zabavan, a kod nekih su likova ključni i unutarnji monolozi. Za razliku od Rothfussovog serijala, ovdje pratimo perspektive nekoliko likova, redom moralno ambivalentnih i upletenih u svijet na rubu političkog i vojnog kaosa. 

U kontekstu suvremene književnosti, Abercrombie se približava realizmu psihološkog romana, i koliko god njegovi svjetovi imali jasno sidro u fantastici (i čovjek se sigurno načitao i Tolkiena i Tada Williamsa), oni su daleko od bajkovite imaginacije i mitske tradicije. Abercrombie i slični autori ovdje definitivno čine pomak – ne na bolje ili gore, nego jednostavno u drugačije.

Eksperimentalna perspektiva i kolektivna trauma

Možda najekstremniji primjer transformacije fantastike jest hvaljena trilogija Slomljena zemlja N.K. Jemisin. Svjetovi ove američke autorice su pomno građeni, a još pomnije prikazani, kroz jezik koji možda ne legne na prvu – jer rijetko je tko naviknut na drugo lice jednine. 

Tako se čitatelj nastoji uroniti u iskustvo marginaliziranih likova, čije su osobne priče obilježene potlačenošću, traumom i kolektivnim pamćenjem. Likovi su smješteni u nestabilnu zemlju gdje su razorne seizmičke katastrofe dio svakodnevice. 

Društvo opstaje kroz strogu hijerarhiju, a posebnu skupinu čine orogeni – ljudi sposobni kontrolirati potrese koji su istodobno progonjeni i potlačeni, a glavni lik je sredovječna Essun koja nakon osobne tragedije kreće na put kroz ovaj distopijski svijet.

Upravo njena perspektiva daje twist romanu koji obožavateljima klasične fantastike djeluje gotovo pa eksperimentalno. S jedne je strane to osvježavajuće čitateljsko iskustvo, a s druge može nedostajati ona poznatost ili zaigranost koju znaju stvoriti fantastični romani, bili oni suvremeni ili ne. Jer poruka ne mora „poništavati” formu – Ursula Le Guin je ovdje primjer autorice koja je u svojim romanima istraživala teme poput roda i identiteta, a svoju fantastiku pretvorila u prostor marginaliziranih i „drugih”, zadržavajući pritom duh kanona. Na koncu, sve ovisi o čitateljskom ukusu.

Fantastika kao igralište ideja

Ono što novi val fantastike nudi je ta sposobnost da istovremeno bude – i da nije – ono što je fantastika bila. Žanr „drugog svijeta” polako prerasta vlastite granice čineći upravo suprotno, dakle približavajući se našem svijetu, našoj realnosti, bilo kroz način pripovijedanja ili worldbuilding. 

Fantastika je na neki način oduvijek bila suočena s društvenim, ekološkim i političkim pitanjima, i sam je Tolkien to nudio mimo eskapizma, ali se pristup stilu, fokus i arhetipsko oslanjanje na mit ipak mijenjaju. Stil je lagodniji, u fokusu su likovi, a mit je preuzet kritički ili se pak s njegovom idejom autori poigravaju.

Suvremena fantastika postaje igralište novih ideja sazdano od poznatog terena, a romani pisaca kao što su Patrick Rothfuss, Joe Abercrombie i N.K. Jemisin odlično su štivo za fanove žanra ili one koji tek žele provjeriti mogu li to postati.