U lovu na zlatnu ribicu (za učenje jezika)

U ovom trenutku u svijetu postoji oko 7000 jezika, a moja prva spontana reakcija na tu informaciju poprilično je pokémonska: moraš skupit' sve! Da uhvatim zlatnu ribicu koja tvrdi da će mi ispuniti tri želje ako je vratim natrag u more, prva želja svakako bi bila mogućnost da u rekordnom roku naučim tečno govoriti sve jezike ovoga svijeta. Kakva bi to bila moć! Nisam još sigurna što bi druge dvije želje bile, ali prilično sam sigurna da bi jedna od njih imala neke veze s Tomom Hardyjem. Treća želja, evo, neka nestane siromaštva i gladi u svijetu, da ne ispadne da mislim samo na sebe.

Možda ćemo se svi jednom u životu naći u situaciji gdje će nam rečenica „Mrav jede naranču vilicom“ na portugalskom jeziku biti izrazito korisna.

Budući da se ribolovom ne bavim i veće su šanse da ću uhvatiti smrtonosnu zaraznu bolest koja će me pretvoriti u zombija nego bilo kakvu vrstu ribe, svoje jezične apetite moram zadovoljiti na načine primjerenije običnim smrtnicima: istodobno učeći sedam jezika putem aplikacije Duolingo i mahnito rješavajući zadatke pet minuta do ponoći da ne bih izgubila teško zarađeni višednevni niz. Iako je popularna zelena sovica vrlo simpatična i zabavna, a njezini podsjetnici na važnost svakodnevnog vježbanja jezika zastrašujuće pasivno-agresivni, u mom slučaju ipak nije rezultirala značajnijim uspjehom.

Možda ćemo se svi jednom u životu naći u situaciji gdje će nam rečenica „Mrav jede naranču vilicom“ na portugalskom jeziku biti izrazito korisna, no smatram da ipak ne treba posve odbaciti tradicionalne načine usvajanja jezika gdje netko recimo napiše pravilo ili konjugira glagol na ploči, a mi to zapišemo u svoju bilježnicu i fino zapamtimo. Budući da sam oduvijek bila veliki ljubitelj gramatike (ne, ovo nije sarkazam), upravo mi taj pristup nedostaje u Duolingu. Nekakva teorijska podloga koju mogu kasnije primijeniti u praksi.

Ponukana time, ali i nekim drugim osobnim i profesionalnim razlozima, odlučila sam upisati tečaj stranog jezika. Učinilo mi se to kao dobro ulaganje u budućnost, posvetiti se sljedećih nekoliko godina jednom stranom jeziku i pokušati ga naučiti kako spada umjesto da skupljam komadiće različitih jezika po različitim aplikacijama. Sada, nakon šest mjeseci učenja francuskog jezika, mogu reći samo jedno: žao mi je što to nisam učinila i prije.

Kolo sreće

O prednostima učenja stranih jezika napisano je toliko znanstvenih članaka da ih sad već znaju nabrojati i ptice na grani (pogotovo zelene sove zvane Duo). Osobe koje govore više jezika imaju drugačiji mozak od onih koji govore samo jedan. Vide svijet na drugi način, razmišljaju drugačije, otvoreniji su, tolerantniji, ali i bolje razumiju vlastiti materinski jezik. Učenjem stranih jezika širimo horizonte, postajemo pametniji, poboljšavamo pamćenje, smanjujemo mogućnost nastanka Alzheimerove bolesti i demencije. Svakim novim jezikom otvaraju nam se nova vrata u životu, od novih poslovnih prilika do sposobnosti čitanja književnih djela u izvorniku i gledanja filmova bez titlova. Zbogom loši prijevodi! No većina tih znanstvenih članaka zaboravlja navesti jednu vrlo važnu činjenicu: učenje stranih jezika urnebesno je zabavno.

Za francuski jezik često se nepravedno vezuju brojne predrasude i smatra se poprilično teškim za svladati. Možda i jest najteži od svih romanskih jezika, no ipak postoje jezici iz drugih jezičnih skupina koji mu predstavljaju ozbiljnu konkurenciju po tom pitanju. Ne slažete se? Uzmite u obzir da Donaudampfschiffahrtsgesellschaftskapitän nije izmišljotina, već stvarna riječ u njemačkom jeziku koja znači „kapetan dunavskog poduzeća za parobrode“ te pokazuje očitu težnju njemačkog naroda da se iz uporabe potpuno iskorijene rečenice i da njemački postane jedna velika komplicirana riječ. Nadalje, źdźbło nije nešto što nastaje kad vam mačka skoči na tipkovnicu i pritisne nasumična slova, već je to prava riječ u poljskom jeziku, a znači „vlat“. Nisam nikad učila njemački, pa ne znam izgovoriti ovu prvu riječ, a približan izgovor druge riječi je “žđbuo“. Definitivno lakše izgovoriti nama Slavenima, nego ostatku svijeta.

Poljski źdźbło nije nešto što nastaje kad vam mačka skoči na tipkovnicu i pritisne nasumična slova, već je to prava riječ u poljskom jeziku, a znači „vlat“.

Malotko će za engleski jezik reći da je težak jer ga svi dosta dobro poznajemo i čujemo na svakodnevnoj bazi, no netko tko se prvi put susreće s njime vjerojatno će pasti u nesvijest kada shvati da se zvuk „ough“ u riječima though, through, plough, dough, cough, hiccough izgovara svaki put drugačije.

A da ne bi ovo sve bio jedan “rugala se sova sjenici“ segment, ne treba zaboraviti da naš hrvatski jezik također nije baš mačji kašalj za strance. Riječi kao što su „prst“ i „skrb“ nama zvuče prilično jasno i jednostavno, a prosječnom strancu izgledaju kao da je netko nabacao hrpu nasumičnih neizgovorivih suglasnika. U mislima se nameće scena gdje Francuz, Nijemac, Španjolac i Englez pokušavaju pogoditi hrvatsku riječ na „Kolu sreće“ i mahnito se deru „Kupio bih samoglasnik! Kupio bih samoglasnik!“ dok im Oliver Mlakar sućutno poručuje da samoglasnika nema.

Zeleni crv ide prema zelenoj čaši

S druge strane, francuski u svojim riječima ima gomilu samoglasnika, ali uglavnom „samo smetaju“ jer se ili ne izgovaraju ili se izgovaraju posve neočekivano. Štoviše, ako bih morala u jednoj rečenici opisati francuski, rekla bih da je to jezik u kojem čak i iznimke od pravila imaju svoje iznimke, a to osobama koje ga uče može zadavati glavobolje ili ih ludo zabavljati, ovisno o tome kako se postave.

Najveći kamen spoticanja u početku je svakako izgovor jer obiluje slogovima koji se ne izgovaraju i nazalima, a tu je i poznato guturalno „r“ koje ćete možda najbolje reproducirati ako se pravite da vam je zapela koščica u grlu dok jedete inćune za ručak. Osobe koje imaju sluha za glazbu obično su u maloj prednosti kada je u pitanju učenje izgovora bilo kojeg stranog jezika, pa tako i francuskog koji je sam po sebi jako melodičan, no uz malo truda svatko ga može savladati. Ponavljanje je u ovom slučaju zaista majka mudrosti, a vježba uz najpoznatije francuske eurovizijske uspješnice na YouTubeu definitivno nije naodmet (nemojte zaboraviti belgijske, luksemburške, a ponekad i švicarske).

Glazbeni talent definitivno vam neće pomoći kada učite brojati na francuskom jer su za to u najmanju ruku potrebne pristojne matematičke sposobnosti. Kako biste primjerice nekome na francuskom rekli da imate devedeset i tri godine? Pa vrlo jednostavno, rekli biste da imate četiri dvadesetice i trinaest (quatre-vingt-treize). LOGIČNO.

Osim toga, u francuskom vas samo jedno slovo „s“ dijeli od toga hoćete li za ručak poslužiti ribu ili otrov. Ako uđete u frizerski salon negdje u Francuskoj i kažete frizeru da želite imati lijepu kosu, a zauzvrat dobijete upute kako stići do obližnjeg konjičkog kluba, moguće je da ste zabunom rekli da želite imati lijepe konje. Naime, razlika između riječi za kosu i množinu imenice konj ponovno je samo u jednom slovu, no u ovom je slučaju i izgovor malo drugačiji („š'v'“ ipak nije posve isto kao „š'vo“).

Nadalje, „voler“ znači i letjeti i krasti, pa ako nekom kažete „J'aime voler“, možda bi bilo dobro da pojasnite je li vam uzor Superman ili Robin Hood. Ako se ispostavi da ste mislili na ovo potonje i policija vas uhiti za vaš zločin, svakako biste trebali zatražiti odvjetnika. A ako vam nakon toga umjesto odvjetnika donesu avokado, onda imaju ili jako dobar ili jako loš smisao za humor – ovisno o tome što smatrate smiješnim. Pogađate, avocat u francuskom znači i odvjetnik i avokado.

Osim toga, francuski baš jako voli riječi koje se različito pišu, imaju različito značenje, a isto se izgovaraju, tzv. homofone. Recimo, riječi cent/sang/sens/sans (sto/krv/osjećam/bez) izgovaraju se posve isto, baš kao i mer/maire/mère (more/gradonačelnik/majka). A znate onu priču o zelenom crvu koji ide prema zelenoj čaši?

Iliti po Vuku: An ver ver va ver an ver ver. Slatko, zar ne? Nakon svega ovoga postavlja se pitanje kako se ti Francuzi uopće međusobno razumiju.

L’épilogue

Francuski možda i nije najlakši jezik za naučiti, ali uz malo volje, upornosti i truda nakon određenog vremena čak će i najveći skeptici znati reći nešto više od „Voulez-vous coucher avec moi?“.

Ako usto imate tu sreću da ste dio vesele družine s kojom se iz tjedna u tjedan više ili manje uspješno borite sa svim začkoljicama koje učenje francuskog jezika sa sobom nosi, dobar provod definitivno je zajamčen (Salut Juge, Monsieur, Clara i Professeur Andrea, a poseban pozdrav za Suzy, Lucie, Marinu i Yukiko). Možda smo u početku zvučali kao Joey Tribbiani, ali sad definitivno možemo već stati uz bok velikom znalcu i frankofonu Del Boyu. Mon Dieu, quel triomphe!

A samo nam je nebo granica.