"Cesta" Cormaca McCartyja: što je sve grupa Sanjara pronašla na Cesti...

No, krenimo od početka.

Dakle, što se dogodi kad je jedna od sestara dio nedavno oformljene kampanje sakupljanja karmičkih bodova, dok druga kasni na raspravu? Naravno, prvo spomenuta sestra, u nadi za bolje sutra, preuzima pisanje izvještaja. Nema na čemu, Tamara.

Sada se možemo vratiti pastrvama.

Koliko god su Sanjari pokušavali uništiti moje tumačenje zadnjeg odlomka knjige "Cesta" Cormaca McCartyja, ne dam se jer je to jedan od najsnažnijih završetaka ikada! Ej, one imaju izvezene na leđima karte svijeta u nastajanju! Tih nekoliko rečenica predivno je zaokružilo cijelu priču i sve to sivilo koje se provlačilo svakim trenutkom provedenim na cesti.

In the deep glens where they lived all things were older than man and they hummed of mystery.

Svijet je postojao i prije čovjeka i postojat će ponovno. Ja tu vidim nadu. I točka.

Sada, kada ste se složili sa mnom, možemo dalje o knjizi. Generalno, svima se svidjela, što pokazuje i ocjena 4,42 koja se nakon rasprave podigla na 4,55. Iako možda previše sivila i teške, tmurne atmosfere, McCarthy nas je sve uspio povući kroz retke ostvarivog horora i uvjeriti nas da do kraja ostanemo uz dječaka i njegova oca, da se veselimo svakoj pronađenoj konzervi, strepimo pred vratima pustih kuća (pogotovo nakon što smo otkrili tko/što se u njima krije), drhtimo ispod cerade dok muljevita kiša natapa zemlju, brojimo preostale metke, uživamo u konciznim i poetičnim dijalozima pa čak i naivno povjerujemo da nas nešto bolje čeka na Jugu.

Uživali smo u malim nelogičnostima koje su si otac i sin dopuštali kako bi ostali vjerni ljudskosti u sebi. Nisu nam smetale ni malo veće nelogičnosti koje su nam ostale nejasne i nakon rasprave; primjerice, otkud su se stvorili oni ljudi na kraju knjige?

No, za sve nejasnoće okrivili smo prijevod (navodno je to dosta popularno u ovome slučaju) te tako sačuvali ukupni dojam.

Ne morate se složiti sa mnom, ali, budimo realni, ova je rasprava najbolja do sada; predozirani šećerom osuđivali smo odluke likova, hvalili požrtvovnost i ustrajnost Čovjeka, nagađali značenje Vatre u dječaku te se usput čudili na koga je mali ispao tako pametan i razborit. Došli smo nekako i do teme rađaju li se ljudi dobri ili zli, jesu li naši postupci determinirani rođenjem ili se rađamo u sivome tonu McCarthyjeve Ceste i okolnosti su te koje nas oblikuju i usmjeravaju što je, naravno, probudilo filozofa u onoj drugoj sestri s početka priče (onoj koja kasni), psihologa u Brec i katolika u Franku (oprosti, Franko) te potaknulo raspravu na jednom kraju stola.

Zatim smo predviđali koliko je McCarthy dobio para za reklamu Coca- Cole i što bi svatko od nas napravio da se nađe u takvoj post-apokaliptičnoj situaciji. Eto, da se, za svaki slučaj, znate orijentirati: S našom Orbi biste ostali u podrumu s hranom dok god postoje zalihe bez obzira što taj isti podrum može naći gro drugih manijaka i kanibala. Jer, ako druge ljude ne bi zavarao pepeo koji bi posula po vratima podruma nakon što bi ušla u njega (?), budite bez brige, prokopala bi tunel. Tamara se prozvala Hrabrim Srcem i zaključila da ne bi dugo izdržala izvan spomenutog podruma (od tada s njom ne planiram nikakve izlete). Nitko iz grupe ne bi učinio što i dječakova majka, ali se ne bi ni igrali Boromira i jurili sa strelicom u nozi u zgradu potencijalno krcatu luđacima. Nitko, naravno, ne bi htio ostati sam i bili bi najsretniji u krugu poznatih ljudi. Do zadnje konzerve marelica...

Ali, cijela se grupa složila (bili oni trenutno vegetarijanci ili ne) da vas ni u kojem slučaju ne bi pojeli :).

Eto, volim vas sve od reda (čak i nakon cjelovečernjeg osuđivanja nas koji ne znamo voziti bicikl!) i veselim se sljedećem druženju!

A, jesu li naranče jedino voće odlučit ćemo 6. ožujka. Do tada uživajte i prođite barem jednom McCarthyjevom Cestom (u knjizi, ne na filmu; razočarat ćete se ako očekujete Vigga u izdanju Aragorna samo zato što je i ovdje prljav... vjerujte mi) jer, kako je Sanja zaključila, nakon ove knjige nitko od nas nije ista osoba.

Ako ništa, više nikada nećemo istim očima gledati na kolica iz Konzuma ;).

Sandra Crnko