"Dom je precijenjena riječ" Nine Polak: Gdje je zapravo moj pravi dom?

„Dom je precijenjena riječ“ je jedna od onih knjiga koja niti mi je najdraža koju sam pročitala, ali, nije ni najgora. Počet ću osvrtom na ono što mi se svidjelo.

Protagonistica je vrlo simpatična, odmah sam je zavoljela čim sam krenula čitati, stil pisanja je neobičan, ali duhovit i izražajan, radnja je u početku zanimljiva, no kasnije sam izgubila interes za knjigu.

Nynke, zvana Skip, već nekoliko godina plovi morem, a sada se vraća u Amsterdam, svoj rodni grad. Ponovo će, kao i kad je bila djevojčica, živjeti s bogatim Zenovima, Nikom i Machom te njihovim sinom Judom, koji je danas tinejdžer (on mi je od svih likova bio najsimpatičniji).

Tekst je nastao kao dio projekta "Čitanje u fokusu" kojeg je pokrenula Naklada Ljevak 2021. godine u suradnji sa stručnjacima koji se bave obrazovanjem i poticanjem čitanja djece i mladih te nastavnicima hrvatskoga jezika prepoznatim u radu s učenicima. Projekt se provodi pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i medija i Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta. U projektu sudjeluje i Prva sušačka hrvatska gimnazija u Rijeci radove čijih učenika prenosimo.

Malo pomalo, ona ponovno otkriva grad, pronalazi put kroz svoja sjećanja, susreće bivše prijatelje i poznanike i svog bivšeg dečka Borga, koji ima zaručnicu, ali opet započinje nešto s njom (Nynke). Značajan je odnos Nynke s njezinom preminulom majkom, nakon čije su je smrti preuzeli Zenovi. U spremištu gdje je ostavila svoje stvari, pregledava ih i pronalazi uspomene iz  starog života koje je ondje spremila prije nego što je prije sedam godina krenula od kuće, gotovo se može reći, i u bijeg.
Tek kasnije, u priči,  postaje jasno s kojim se sve unutarnjim borbama suočava. Sve to autorica opisuje suhoparnim/monotonim, ali i šaljivim riječima, dubokim rečenicama i osjetljivim i bogatim opisima. I uvijek se radi o potrazi za domom i osjećajem pripadnosti. "I oni koji nemaju priliku vratiti se kući također bi trebali naći svoj dom negdje drugdje, gdje će pjevati svoje pjesme, kuhati svoja omiljena jela, ljubiti svoje bližnje, vrijeđati ih ili ih se sjećati." (str. 27)

Ipak, unatoč inspirativnom stilu pisanja te s razumijevanjem i empatijom opisanim mislima i osjećajima glavne junakinje, Nynke mi je ostala nepoznanica, daleka na neki način, nisam imala pristupa njoj i njezinoj priči niti sam se mogla povezati s njom kao s glavnim likom. 

Prvo sam se morala malo čitateljski zagrijati stilom pisanja i pripovijedanja da bih mogla uopće „ući“ u knjigu. Bilo mi je teško i orijentirati se. U početku sam  puno propitivala, posebno odnos između obitelji Zeno i Skip. Dio je to priče za koji mislim da mi zapravo treba predznanje, neke pozadinske priče, što meni osobno često čini ulazak u knjigu malo nezgodnim, ali malo-pomalo se otvarala veza. Svidjelo mi se što autorica koristi i WhatsApp poruke u priči, imala sam osjećaj kao da čitam nečije tuđe privatne poruke na telefonu; i Borgovu kratku priču koja je uklopljena u knjigu, u kojoj on pomalo šifrirano opisuje njihovu ljubavnu priču. Priča cijelu priču o smrti Skipine majke i zašto Skip nije bilo sedam godina. U isto vrijeme, Skip je također iskusila Borgov pogled na nju, što dovodi do još jednog emocionalnog prekida u njoj. Bilo mi je teško shvatiti zašto je ponovno stupila u vezu s Borgom, znajući da on ima zaručnicu. Možda je željela osobu od povjerenja (iako po meni on to nije).

Zaključujem kako nam autorica Nina Polak donosi priču o mladoj ženi koja pokušava pronaći svoje mjesto u životu i pronaći svoj dom. Skip  postavlja veliko pitanje - otići ili ostati? Knjiga koju svakako vrijedi pročitati, ali za koju možda morate biti u pravom raspoloženju ili predznanju ili jednostavno se zapitati – dom – što bi to bilo?

Greta Jerković, 3. razred