"Dom je precijenjena riječ" Nine Polak: Mjesto na komu smo „svoji na svome“, zove li se dom?

Prije nekoliko mjeseci na internetu sam naišla na kolekciju fotografija imena „Where children sleep“  koja prikazuje pedeset i šestero djece i njihove sobe. Neka djeca stječu luksuz spavanja u vlastitoj sobi koju mogu dekorirati po svojoj želji dok se druga moraju zadovoljiti napuštenim kaučima i madracima, spavanju u štali ili na hrpi deka. Bez obzira na to koliko se neke od tih soba nama, stanovnicima prvog svijeta, čine jadnima, one za djecu predstavljaju njihovu sigurnu zonu, njihovo utočište, njihov mali dom. 

Dom je, za neke, kuća ili stan, za nekoga su to stvari ili osobe koje pronalazimo u toj kući ili stanu, a za poneke nešto sasvim drugo. Većini na kugli zemaljskoj dom predstavlja mjesto na kojemu su „svoji na svome“, mjesto gdje su uvijek dobrodošli. 

Tekst je nastao kao dio projekta "Čitanje u fokusu" kojeg je pokrenula Naklada Ljevak 2021. godine u suradnji sa stručnjacima koji se bave obrazovanjem i poticanjem čitanja djece i mladih te nastavnicima hrvatskoga jezika prepoznatim u radu s učenicima. Projekt se provodi pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i medija i Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta. U projektu sudjeluje i Prva sušačka hrvatska gimnazija u Rijeci radove čijih učenika prenosimo.

U svom drugom romanu nizozemska autorica Nina Polak piše o Nynke Nauti zvanoj Skip, ženi koja već sedam godina izbiva iz svoje rodne zemlje i, sa svojim kapetanom, dragim i simpatičnim Loodom, putuje svijetom te tako upoznaje nove krajeve, kulture i ljude. Nynke sedam godina provede u nekoj vrsti dobrovoljnog egzila ne vraćajući se u svoju rodnu zemlju ili svoj grad. Bez doticaja s kulturom i promjenama Nynke na neki način postane otuđena od onoga što je nekada bio sastavni dio njezina identiteta.  Nynke tomu ne pridodaje neku veliku važnost, uostalom u njenoj rodnoj Nizozemskoj nema rodbine koja bi joj mogla nedostajati ili kuće kojoj bi se mogla vratiti ili barem ona tako misli. Na jednom od svojih putovanja brodom, za vrijeme pristanka u francuskoj luci Cannes, Nynke se susreće s ekscentričnom obitelji Zeno, Mascha i Nico Zeno udomili su malu Nynke nakon smrti njezine samohrane majke. Koliko je ponovni sastanak obitelji Zeno s Nynke radostan trenutak za njih, toliko je on i naporan za Nynke koja više ne želi imati posla sa svojom prošlošću mada je vrijeme koje je provela kod njih za nju lijepo iskustvo. Zna da povratak u Nizozemsku znači boravak na jednom mjestu dulje vrijeme, na što nije navikla, ponovno druženje sa starim prijateljima i bivšim dečkom, o čemu ne želi razmišljati i prisjetiti se majčine smrti.

Kao što je i očekivala ponovno će se susresti sa svojim starim prijateljima, a poseban utisak na nju ostavit će susret s njezinim bivšim dečkom Borgom. Borg je sada zaručen čovjek, ali to ga ne sprječava da se vrati Nynke i   pokrene aferu koja će za oboje imat gadne posljedice. Tu je i Juda, posljednji put kad ga je Nynke vidjela Juda je bio tek sitan i sramežljiv dječačić, a sada se pretvorio u buntovnog tinejdžera koji je u slobodno vrijeme već programira svoju prvu web-stranicu i koji nudi Nynke potpuno novi ( a ponekad i malo začuđujući) pogled na svijet oko sebe.

Kao što sam spomenula, Nynke nakon dugogodišnjeg izbivanja iz Nizozemske postaje otuđena od zajednice u kojoj je odrasla. Roman „Dom je precijenjena riječ“ ne prati kompleksnu radnju već Nynke kako se snalazi u svakodnevnim situacijama (interakcije s ljudima, odlasci na večeru, šetnja gradom) i njezine misli i osjećaje tijekom boravka u Amsterdamu. Sve je u Nizozemskoj podsjeća na majku ili vrijeme dok je majka bila živa, a trenutačno jedini spomen na ta burna vremena su Zenovi koji su bili važan dio Nynkina života.. Prošlost ju počinje gušiti, a ni sadašnjost joj neće biti privlačna. Shvaćamo da „Dom je precijenjena riječ“ osim naslova za knjigu služi i kao zaključak Nynkina boravka u Nizozemskoj. Nakon odlaska iz Nizozemske i napuštanja svih kopnenih problema za sobom, Nynke se s puno entuzijazma vraća Loodu i svom prijašnjem životu pokazujući da stare navike teško umiru. U ovom romanu primjećujemo Nynkeinu podvojenost između  slobode koja ju očekuje na pučini i svijeta punog pravila u Nizozemskoj. 
Nemam priliku često čitati romane koje se većinom bave unutarnjim svijetom jednog ili više lika te mi je bio izrazit užitak čitati takav tip romana nakon dugo vremena. Pomalo kontroverzan u nekim dijelovima, ovaj roman nam pokazuje koliko se zapravo teško naviknuti na nove stvari u  životu te kako nas osjećaj nepripadanja može pratiti  cijelog života, bez obzira na dob ili iskustvo te kako nam, ako nismo, pažljivi može utjecati na naš život i donošenje odluka. Nina Polak ovim nas roman navodi razmišljati na ono što je prihvatljivo, a što nije i je li odluka određena našim stavovima i vjerovanjima ili zajednicom u kojoj živimo. Poneke su situacije u kojima se Nynke nalazi tijekom  romana zaista teške te sam, čitajući ih, i razmišljala što bih napravila na njezinom mjestu. 

Možda će neki čitajući poleđinu ove knjige pomisliti da nije tako dobra, no ovaj naizgled neobičan roman zasigurno vas neće ostaviti ravnodušnim pa čak i ako to znači da će vas postupci  glavnih likova razljutiti. Ako volite romane koji se bave psihologijom glavnih likova više nego radnjom ili ako volite čitati o drugim kulturama (jer u ovom romanu možete dobiti i uvid u to kako obični Nizozemci žive) nemojte se ustručavati uzeti roman u ruke!

Katarina Hlača, 3. razred