"Gospodar muha" Williama Goldinga: suprotstavljanje indivudualizma i zajednice

Kada se nešto treba po prvi put dogoditi, onda se to iščekuje u znatiželji, strahu što ga budi neizvjesnost, nestrpljivosti i želji da taj trenutak što prije dođe i da napokon vidimo u kolikoj mjeri će naša očekivanja biti ispunjena. Tako bih ja u jednoj rečenici opisala sebe prije samog stupanja na teritorij Kreativnog laboratorija gdje se odvijala ne samo moja prva, nego prva bitka SČK Beskorisnih ove neizvjesne sezone. Mogu se pohvaliti da sam knjigu progutala, ali ne da sam ju i prožvakala. Knjiga Gospodar muha nije možda sve oborila privlačnošću, ali ipak je dobila ocjenu 4,3. Po mom kritički nastojenom ukusu, uz nedostatak iskustva, mislim da joj se ipak malčice progledalo kroz prste. Meni je to bila knjiga za čitanje po danu jer za noć je previše velika prijetnja - zaspati nakon 10 stranica takve knjige. Pisac Willliam Golding osvojio me samo opisima prirode, no, priznajem, dao nam je doista dobrog povoda za žestoku raspravu, ali stvarno dobru, žestoku raspravu. Glavne teme knjige, suprotstavljanje indivudualizma i zajednice, civilizacije i divljaštva, čovjek u simbiozi s prirodom, totalitarizam i demokracija, pitanje postojanja zla u svakom čovjeku, gubitak nedužnosti, dovoljne su da svakoga potaknu na dublje razmišljanje.

Biti ili ne biti? Određuje li sustav situaciju ili situacija sustav? Ako sustav određuje situaciju, ima li čovjek, pojedinac uopće, mogućnost nešto promijeniti? Ako situacija određuje sustav, kakvi smo mi ljudi ako stvaramo nešto što treba ograničavati i dovoditi u red? Svaki čovjek u sebi ima skrivenu potrebu da se pobuni protiv onoga što ga koči i uskraćuje mu sam smisao života, ta potreba ga razdire, ali većinom biva utišana ili čak ugušena strahom. Strahom od neuspjeha, promjena, vjerovanja drugim ljudima. Čovjeku je teško živjeti u zajednici, u sustavu, ali teže bi mu bilo samome. Čovjek može biti intelektualac koji razmišlja ili osoba vođena nagonom koja djeluje impulzivno. Tko je od te dvije osobe bolji ili sposobniji voditi zajednicu u očaju? Sada živimo u sustavu izgrađenome na onome kroz što smo prošli, razvitku i napretku ljudske vrste. Ali jesmo li se doista toliko promijenili u samoj biti? U nama je usađeno dobro i zlo. Ali to su samo relativni, individualni pojmovi koji ovise o samoj naravi pojedinca i njegovu okruženju. Na kraju svega stavivši se u njihove kože shvatili smo da postoji vjerojatnost da i nas zadesi slična sudbina, ali ne nužno, jer ipak je to samo još jedna od mogućih situacija.

Najuzbudljiviji dio knjige, sam kraj, ostavlja nedorečenim ono što će se zbiti u budućnosti i time samo nadodaje materijale za razgovor. Ali u tom filozofiranju dok ne trepneš prođu tri sata i svi postanemo gladni, umorni i željni doma. Ostane nam još samo da okrutno žrtvujemo jednog člana da svoje dojmove prenese na papir i da za još jedan susret prije Božića odaberemo knjigu… a taj izbor pada na knjigu Nicka Hornby-a imenom Hi-Fi….

Nadam se još boljim dojmovima kod sljedećeg susreta :))).

Ana Horenec, SČK Beskorisni