Sinoć je u gostima zametske knjižnice, našeg dragog staklenika, bio Igor Beleš. 
Okružile su ga žene različitih godina, boja kose i životnog iskustva. Zajednička im je bila jedna stvar - sve su pročitale Listanje kupusa. 
Sve do jedne. Moram li pisati što misle o tom romanu? 
Sinoć smo puno pričali, još se više smijali, malo i tugovali. Sinoć smo se prisjećali. 
Čitala sam dijelove iz romana koji su mi najdraži. Sasvim sebično. 
Igor Beleš nam je prezentirao svoj striprekorder. 
Jeli smo Munchmallow i pili Coctu. Družili se.
Bili smo proširena An družina za sve An družine ovoga svijeta. 
U jednu se večer slila rijeka dobre energije. Velika kao Dunav. Ispravite me ako griješim vi koji ste sinoć plovili tom rijekom. 
Dobila sam sinoć najljepšu posvetu u knjizi ikad ❤️
Za svog prvog pisca u gostima nisam mogla izabrati boljeg. Igor Beleš je jednostavan, drag, simpatičan, neizmjerno duhovit. I odlično piše. 
Potvrdilo dvadesetak žena u najboljim godinama. 
Na kraju, mogu reći samo jedno. Hvala od srca svima. Dali ste mi večer koju ću zauvijek zaključati među one najdragocjenije.