"Klub božićnih kolačića": idejno zanimljiv, no za dobar roman potrebno je ipak malo više vještine i stila.

Namučila sam se birajući knjigu za prvo druženje u novoj godini.
Što zbog objektivnih razloga što zbog želje da se odmaknemo barem kratko od teških tema, podlegla sam blagdanskoj atmosferi i odabrala potpuni kliše, roman Klub božićnih kolačića američke autorice Ann Pearlman.
Mojim Najboljim godinama obećala sam, uz roman, i kolačiće. Plan je bio jesti i izmjenjivati recepte ako ne budemo imale što o knjizi reći. Prilično lukavo.

Kako to često biva, kad misliš da će biti fijasko, dogodi se odličan susret, pun smijeha, veselja, humora...
Knjiga se, doduše, nikog nije pretjerano dojmila, većina ju smatra tipično "američkom", nerealnom i pretjeranom u mnogim elementima. Iako nekima od nas idejno zanimljiva, za dobar roman potrebno je ipak malo više vještine i stila.

Dio romana koji je umetnut u radnju, a govori o namirnicama koji se koriste u pečenju kolačića (povijesno, geografski i nutritivno) izazvao je najviše reakcija. Od mišljenja "koga briga koje je porijeklo datulja" do "volim nešto naučiti pa sam si ponešto i zapisala iz tog dijela", od "to mi je bilo apsolutno nepotrebno i ne znam čemu" do "to je jedino što vrijedi u knjizi". Eto tako.
Nema knjige koja u čitateljskom klubu ne izazove oprečne reakcije i mišljenja barem u nekom svom segmentu.

Zanimljivo je da neke od nas još uvijek broje koliko je to svaka od 12 bliskih prijateljica (uz pitanje "tko još ima 12 bliskih prijateljica"????) kolačića morala ispeći, a neke su prije brojanja odustale smatrajući da biti član Kluba božićnih kolačića nije privilegija, nego kazna.

Uz to, tih 12 žena podvrgle smo analizi jer nije uvjerljivo da uz toliko teške i stresne živote, traume koje su proživjele, sve redom budu zgodne, šarmantne, elegantne, neodoljive... U maniri Hallmarkovih božićnih filmova. Ah, ta Amerika!

Ipak... Da ne ispadne da baš ništa vrijedno nismo pronašle u knjizi, izdvojile smo poneku lijepu ljubavnu priču, poneku lijepu misao o smislu Božića, o miru i nadi koji taj blagdan u svojoj srži nosi. Čak i poneki recept koji bi valjalo isprobati.
Iako su moje kolačiće, moram nimalo skromno priznati, sve nahvalile.

Bila je to večer druženja i veselja. Bila je to večer baš kakva treba biti na samom početku godine. Bila je to večer koja nas je ispunila dobrom energijom.
Bila je to večer u kojoj je bilo barem malo božićne čarolije. Jer okupilo nas se baš kao u Klubu božićnih kolačića - točno 12.

Nemam više što dodati osim...
Idemo prema veljači i našem prvom rođendanu. Čitamo zimski roman popularnog Šveđanina za kojeg neki smatraju da je fantastičan dok ga drugi drže nečitljivim.
Vjerujem da bi nam susret mogao biti jako zanimljiv.