Književni susret s Gordanom Brkić Žagar: Netaknuti listovi gline dotakli su brojne goruće teme

Glavni krivac za to je draga, vesela, pričljiva, skromna, svoja Gordana Brkić Žagar, naša gošća u najstarijem (stažem, godinama, ali ne i duhom) Čitateljskom klubu One pri Gradskoj knjižnici Rijeka. Raspravljali smo o njezinoj knjizi Netaknuti listovi gline. Iako sam imala spremna pitanja, kao prava štreberica, razgovor se sam nametao i teme su se samo širile i meandrirale između prošlosti, sadašnjosti, međuljudskih odnosa, Rijeke, djece, glazbe... Ma ne znam što sve nismo dotakle. Da su nam dopustili, prespavali bismo u knjižnici i do jutra ne bismo finile. Naizgled jednostavna, pitka, kako i sama autorica kaže filmična knjižica, otvorila je bezbroj promišljanja. Dali smo glavnoj junakinji puno više kredita i doživjeli je puno ozbiljnije, slojevitije od Goge, ali to je upravo radost čitanja. Knjiga postane entitet za sebe, odvoji se od svog autora i omogući jednoj grupi divnih dama nezaboravno druženje. Između vrlo zanimljivih korica, za koje je glavni krivac upravo Enver istoga prezimena, krije se napeta, pitka, doista vrlo filmična priča o ženi, britko novinarki, majci, supruzi u srednjim godinama koja puca po šavu od licemjernog okruženja i ne mogavši više šutjeti, preokrene si život naglavce i doživi neočekivani obrat na mjestu gdje se najmanje nadala, usred filmskog festivala i terorističkog napada. Naravno da smo već podijelile uloge brojnim domaćim i stranim glumcima i osmislile mjesta događanja. No unatoč laganoj priči, naziru se puno ozbiljnije teme koje će, nadam se, našoj Gogi biti dobar temelj za neke daljnje književne poduhvate. 

Nema druge, draga Gordana, sad moraš pisati, pisati, pisati... Naši razgovori ugodni posljednjeg četvrtka u mjesecu mnogima su u grupi, uključujući i mene, doživljaj mjeseca, a kad nam još dođu i gosti, to je doista provod i pol.

Hvala ti, Goga, vidimo se uskoro!