Ubiti pticu rugalicu - bezvremenski klasik američke književnosti

Šalu na stranu, nakon Gospodara plime sa strepnjom sam čekala reakciju na idući roman koji smo čitale. Bespotrebno. Većini se američki klasik Ubiti pticu rugalicu, predmet naše rasprave, jako dopao.

Harper Lee napisala je bezvremenski roman o mnogim temama kojih smo se dotakle. Kroz oči djevojčice Scout saznale smo o rasizmu u malom provincijskom mjestu na američkom jugu, o tome kako samohrani otac odgaja nju i njezinog brata i usađuje im ispravne ljudske vrijednosti, o njihovoj slobodi odrastanja u neko drugo, davno vrijeme, o stigmatizaciji psihički bolesnih osoba... Roman nam je, iako prožet humorom, pokazao koliko su duboko ukorijenjene predrasude na američkom jugu da se čini kao da ropstvo nikad nije ukinuto. Jer šta će ti sloboda ako u stvarnosti nemaš nikakva prava? Ako si osuđen iako nisi kriv, iako su dokazi na tvojoj strani? Samo zato jer imaš pogrešnu boju kože.

Čitateljski klub: Najbolje godine
Odabrano djelo: Ubiti pticu rugalicu
Autorica: Harper Lee
Susret: 7. listopada 2024. 

Dugo smo se zadržale na likovima romana, posebno na liku Atticusa Fincha. Odvjetnik kakav u stvarnosti rijetko postoji, visoko moralan i pravedan, otac koji se probija kroz odgoj dvoje djece balansirajući između očekivanja male sredine, njihove malograđanštine i slobode u kojoj želi da mu djeca rastu.

Harper Lee prikazala je malo mjesto na američkom jugu sa svim njegovim dobrim stranama i još više nedostacima. Nešto što smo znale, čega smo bile svjesne, a opet nas je šokiralo.

Ovaj smo roman doživjele različito od Gospodara plime koji je također smješten na američkom jugu, doduše u neko drugo vrijeme. Conroy nas je oduševio svojim stilom, Lee pristupom tematici iz perspektive djevojčice koja raste uz brata u američkoj provinciji tridesetih godina prošlog stoljeća.

Moram na kraju napomenuti da je među članicama, iako u manjini, bilo i onih koje smatraju knjigu dobrom, ali ih je ostavila prilično ravnodušnima, izostala je emocija. Sasvim legitimno, posebno u čitateljskom klubu. U tome je, između ostalog, ljepota njegovog postojanja.

Dotakle smo se, naravno, i filma snimljenog prema knjizi koji je i sam postao klasik. Gregory Peck je kao Atticus Finch zaslužio Oscara daleke 1962. godine. Oni koji su gledali film i čitali knjigu ni ne zamišljaju Atticusa Fincha različito od poznatog američkog glumca. Uloga za vječnost.

Najbolje godine idu dalje. Odmičemo se od američkog juga i vraćamo u domovinu. U Mjesecu hrvatske knjige čitamo poznatu hrvatsku autoricu, a ugošćujemo i pisca u našoj zametskoj knjižnici.

Bit će to, sasvim sigurno, jedan dobar čitalački mjesec.