„Ubiti pticu rugalicu“ Harper Lee: Kako osvojiti Pulitzera za roman i tri Oscara za film?

Harper Lee (1926. – 2016.) ovaj je roman pisala dvije i pol godine te ga objavila 1960. godine, da bi samo godinu dana kasnije bila nagrađena Pulitzerom za književno djelo. Različiti autori ističu da je pomogla američkom Jugu da se suoči s rasnim tenzijama i predrasudama te dala „Južnjacima“ način da razumiju rasizam s kojim su odgojeni (izvor: Wikipedia). George W. Bush odlikovao ju je Ordenom slobode 2007. godine, rekavši, uz ostalo, da je roman utjecao na karakter zemlje prema boljem.

15 Nedopričljivih jedva je čekalo reći što misle o ovom romanu. Klasik s pravom ili možda ne?

Dolores kaže da knjigu smatra autentičnom, s prekrasnim stilom pisanja. „Knjiga nije dobro ostarila – mi smo bijelci i dobri smo prema crncima, super smo!“ Prvi put u Nedopričljivima zabilježena je ocjena 4,9 za opći dojam. Zašto ne, kad ti fali ona jedna trunčica do savršenstva.

Franko nam je povjerio da je, što se tiče romana, ovo bila najbolja rasprava Sanjara, njegovog bivšeg čitateljskog kluba. Ocjenjuje ju peticom u svim kategorijama, kao i bivša „Sanjarka“ Tina (Orbi).

Ivana S. čitala je knjigu prije nekih 5, 6 godina i zaboravila ju otada. Dodaje da je knjiga dobra, s lijepim porukama pogotovo u opisu gdje „samo djeca plaču“.

I Tei Ž. ovo je bila lektira na fakultetu, a ona se sjeća svega: likova, poruke... Ovo je bio njen početak uživanja u klasicima, a Atticus moralna figura s porukom kako reagirati u životu.

Ivana M. bojala se kako će to izgledati, zbog najave da se radi o hit romanu, a na kraju je plakala jer je gotovo. I Biljani je ovo lijepa knjiga s porukom, s odlično portretiranim likovima djece.

Senki je čudno što je autorica napisala samo tu knjigu, kad je ova tako topla i duhovita, s odličnim stilom pripovijedanja.

Ini je sve bilo glatko, lepršavo, zanimljivo, s dozvoljenom dozom patetike. Likovi su crno-bijeli, prihvaćeni kao stup društva i kako ona to lijepo kaže: „uz malo prezategnute žice savršenstva“.

Naša profesorica Dijana kaže da joj je knjiga na popisu za čitanje već 10 godina i nije znala što ju čeka. Tipična američka dječja knjiga, poput Marka Twaina, čija djela voli, vratila joj je vlastiti osjećaj djetinjstva. Zanimljivo primjećuje situaciju – zašto su klinci ljuti na presudu – zbog oca ili zbog istine?

Sanja, koja je morala odraditi svoju popodnevnu smjenu, dotrčala je nakratko i samo mi šapnula: „Dajem sve petice knjizi!“ Hvala, Sanjo!

Nekima se knjiga ipak svidjela malo manje (nijanse su u pitanju).

Milena ju je čitala prije nekoliko godina, rekavši: „Nije mi bila vauuu, možda imam previše godina.“

Tei S. bila je malo zamorna i spora. „Dobra je, ali nije me oduševila. No, ipak priznaje da su likovi odlični, pogotovo odnos djece s njihovim ocem.

Petra misli slično, zbog spore radnje opći dojam joj je „samo“ 3,5. Ono što joj se svidjelo jest sličnost s romanom Malo Drvo, usporedivši Scout s malim indijanskim dječakom.

A ja, profesionalno deformirana pravnica, reći ću da volim priče koje u svojoj fabuli imaju suđenje i ne mogu a da ne istaknem djelić Atticusove završne riječi:

Možda pomalo utopijski, ali meni najljepši citat o sudstvu, ikad.

Osobno sam čitala knjigu izdavača Šareni dućan i moram pohvaliti odličan prijevod Ljiljane Šćurić.

I, konačno pogledajmo kako su to Nedopričljivi na kraju ocijenili – opći dojam: 4,6; tema/ideja: 4,6; stil: 4,8 i karakterizacija likova: 4,8. Sveukupno je to 4,7. Na kraju, svi ipak zadovoljni!

Ako još niste čitali, preporučujemo vam da ne čekate dugo. I svakako nakon toga pogledajte i film – zasluženo nagrađen s tri Oscara, za najboljeg glumca (Gregory Peck), najbolji adaptirani scenarij i najbolju scenografiju.

Pozdravit ćemo vas s još jednim lijepim citatom, kojim Scout progovara o Dillu: