Stripovanje po kiši: Harleen, Millenium, Aya iz Yopougona....

Novoosnovani čitateljski klub za mlade posvećen isključivo stripu okupio se prvi puta u veljači 2026. godine i započeo svoju avanturu čitanja pod vodstvom knjižničarke Anje Babić.

Novi i drugačiji koncept čitateljskog kluba u kojem se čita po tematskim cjelinama privukao je mlade ljubitelje stripa koji se sastaju jednom mjesečno i predstavljaju jedni drugima strip koji su čitali te raspravljaju o temi koja ih spaja. Na taj način se tema obrađuje iz više kuteva, a članovi dobiju preporuku i ideju što čitati sljedeće. 

Tema koju smo obradili u ožujku bila je povezana s Danom žena i ticala se ženskih likova u stripu.  One su različite, neke su superjunakinje, negativke, pozitivke. Među njima ima i stvarnih žena i onih izmišljenih, hrabrih žena koje su promijenile svijet ili samo sebe i onih neprimjetnih, običnih žena koje vlastitim obiteljima znače sve na svijetu. Sve to su žene.

Elektra: Atentatorica je strip koji čitatelja odmah uranja u kaotičnu i rascjepkanu naraciju glavne junakinje, ninja atentatorice Elektre. Priča započinje u umobolnici, što odražava njezin turbulentni tok misli. Stil pripovijedanja podsjeća na akcijske filmove devedesetih: bombastičan, prenaglašen, prepun oružja i nasilja. Likovi su često karikaturalni, naglašavajući satiričnu dimenziju djela i njegov subverzivan ton.

Radnja je smještena u Sjedinjene Američke Države šezdesetih godina, a u središtu je politička satira s prizvukom nuklearne prijetnje. Priča prati političara pod demonskim utjecajem, dok se kroz radnju muški likovi nameću u ulozi naratora, a Elektra se prikazuje kroz seksualiziranu i izrazito mušku perspektivu, što dodatno produbljuje kritički ton stripa. Motiv gumba koji može uništiti svijet priziva tjeskobu Hladnog rata, dok cjelokupna atmosfera odiše ironijom, pretjerivanjem i hiperbolom, sve je dovedeno do krajnosti. U ovom gotovo grotesknom svijetu, Elektra se oblikuje kao antiheroina, balansirajući između nasilja, crnog humora i subverzije žanra.

Strip su osmislili scenarist Frank Miller i ilustrator Bill Sienkiewicz, a objavljivan je od kolovoza 1986. do ožujka 1987. u osam nastavaka, u vrijeme kada su obojica bili na vrhuncu svojih karijera. Sienkiewicz je eksperimentirao s kolažnim i nekonvencionalnim stilom crteža, dok je Miller imao iza sebe legendarni The Dark Knight Returns. Iako zaplet nije naročito složen, Miller kroz priču provodi žestoku satiru, spajajući seks, nasilje i religiju, uz snažan politički kontekst kasnih osamdesetih i straha od nuklearne prijetnje, kritizirajući često neodgovorne odluke vlasti.

Kako je Elektra već bila poznata iz Daredevila, Miller se fokusira na eksperimentiranje s narativom, dok Sienkiewicz svojim stilom pojačava intenzitet i vizualnu privlačnost stripa. Njihova suradnja djeluje dinamično i nekonvencionalno, a svaka stranica potiče čitatelja na istraživanje detalja. Iako Elektra: Atentatorica ne spada među sam vrh strip-kanona, ostaje važan klasik zahvaljujući prepoznatljivom stilu, subverzivnoj naraciji i temama koje djelomično ostaju aktualne i danas.

Strip Stjepana Šejića Harleen, koji donosi priču o postanku legendarne antiheroine Harley Quinn, s nestrpljenjem je dočekan na policama ljubitelja stripa. Vizualno iznimno dojmljivo nacrtan, već na prvi pogled osvaja pažnju, no njegova prava snaga leži u slojevitoj i psihološki bogatoj priči koju pripovijeda.

U središtu radnje nalazi se mlada psihijatrica dr. Harleen Quinzel, odlučna dokazati svoju revolucionarnu teoriju o mogućem „lijeku” za ludilo koje prožima Gotham City. Kako bi to postigla, uranja u umove najopasnijih pacijenata zatočenih u sanatoriju Arkham, uvjerena da nitko nije nepovratno izgubljen. Vjeruje da psihopati nisu takvi svojom krivnjom, već kao posljedica trauma iz djetinjstva, no nailazi na skepticizam i nerazumijevanje okoline.

Provodeći sve više vremena među mentalno oboljelim zločincima, Harleen se posebno povezuje s jednim od njih, Jokerom. Upravo tu počinje njihova uvrnuta i uznemirujuća romansa. Kroz njihov odnos otvara se i ključno pitanje: može li ljubav čovjeka odvesti u ludilo?

Kako priča odmiče, Harleen se suočava s vlastitim granicama i sve mračnijom stvarnošću koja je okružuje. Njezina uvjerenja postupno se urušavaju, a pritisak okoline i iskustava dovodi je do točke pucanja, trenutka kada joj svega postaje previše i kada započinje njezina transformacija u Harley Quinn. Paralelno se nazire i postanak Harveya Denta kao Two-Facea, obilježen traumatičnim napadom u kojem mu je lice unakaženo kiselinom, što dodatno naglašava krhkost ljudskog uma i tamu svijeta u kojem likovi egzistiraju.

Ipak, ostaje dojam da nedostaje više detalja o razvoju odnosa između Jokera i Harley, kako su se točno zbližili i što ih je uistinu povezalo. Njihova veza ostaje obavijena neizvjesnošću: voli li Joker Harley ili je riječ o jednostranoj opsesiji? Kao psihopat, on djeluje lišen istinskih emocija, što njihov odnos čini još složenijim i uznemirujućim.

Strip je vizualno izuzetno atraktivan, a priča napeta i dovoljno snažna da zadrži interes čitatelja do samoga kraja. Posebno je zanimljiv dodatak na kraju knjige – ilustrirani prikaz nastanka stripa, koji otkriva Šejićev kreativni proces. Umjesto klasičnog scenarija, autor razvija ideje kroz natuknice koje potom pretvara u sličice, čime njegov rad dobiva dodatnu autentičnost.

Stjepan Šejić poznat je i po suradnji s DC Comicsom na naslovima poput Aquaman: Underworld i Suicide Squad, a autor je i niza samostalnih stripova.  U konačnici, Harleen nudi fascinantan i mračan uvid u psihologiju likova, istražujući granice razuma, ljubavi i ludila, te donosi priču koja ostaje s čitateljem i dugo nakon posljednje stranice.

Strip Millenium adaptiran prema istoimenoj trilogiji autora Stiega Larssona vjerno prati napetu i složenu priču izvorne knjige. Scenarij stripa potpisuje Sylvain Runberg, a za crtež i boje zaslužan je José Homs. Strip se sastoji od šest dijelova, točnije zasebno tiskanih stripova, koji se nadovezuju i zajedno kreiraju cjelovitu priču. Prva dva djela prate knjigu Muškarci koji mrze žene, treći i četvrti dio Djevojka koja se igrala vatrom, a peti i šesti dio Kule u zraku. 

Nestanak Harriet Vanger, članice jedne od najbogatijih švedskih obitelji, ostaje nerazriješena misterija više od četrdeset godina. Njezin ostarjeli ujak, opsjednut potragom za istinom, odbija odustati te unajmljuje Mikaela Blomkvista, istraživačkog novinara čija je reputacija narušena presudom za klevetu, kako bi ponovno otvorio slučaj. U istrazi mu se pridružuje Lisbeth Salander, neobična, probušena i tetovirana hakerica iznimne inteligencije. Zajedno ulaze u složen i opasan svijet obiteljskih tajni, postupno razotkrivajući mrežu nezamislive pokvarenosti i korupcije.

Kao žanrovski krimić, strip je prožet mračnom i tjeskobnom atmosferom, koja je dodatno naglašena dojmljivim ilustracijama. Iako medij stripa ne može u potpunosti obuhvatiti sve nijanse i detalje književnog predloška, adaptacija uspijeva vjerno prenijeti glavnu radnju i održati napetost koja drži čitatelja prikovanim za priču.

Posebna vrijednost stripa leži u njegovoj sposobnosti da poznatu priču dočara na posve novi način, omogućujući čitatelju da isti narativ doživi kroz različite medije, od romana i filmskih adaptacija do stripa, pri čemu svaki od njih donosi vlastitu interpretaciju i jedinstvenu atmosferu.

Bizenghast je debitantska gotička serija grafičkih romana koju je napisala i ilustrirala M. Alice LeGrow, nastajala u razdoblju od 2004. do 2011. godine. Prvih sedam svezaka objavio je Tokyopop, dok je posljednji izašao krajem travnja 2012. Autorica je svoj put započela nakon što je s kratkom pričom „Nikolai” osvojila priznanje na natjecanju Rising Stars of Manga, čime je otvorila vrata razvoju ove mračne i osebujne serije.

Radnja je smještena u izmišljeni, ukleti grad Bizenghast u Novoj Engleskoj, a prati petnaestogodišnju Dinah Wherever, djevojku koja nakon tragične smrti roditelja ostaje siroče i seli se živjeti kod svoje tete. No Dinah nije obična tinejdžerica, ona vidi duhove. Dok njezina okolina, uključujući tetu i liječnika, njezine sposobnosti pripisuje bolesti, Dinah je svjesna da je svijet koji percipira itekako stvaran.

Priča uranja u prostor gdje se stvarnost i nadnaravno neprestano isprepliću. Kuća u kojoj živi, nekoć bolnica pa internat, ispunjena je nemirnim duhovima, a mračna atmosfera prožima svaki kadar. Uz svog jedinog prijatelja Vincenta Monroea, Dinah jednoga dana otkriva drevni mauzolej, mjesto koje će odrediti njezinu sudbinu. Nakon što naglas pročita natpis, shvaća da je vezana ugovorom koji je obvezuje da se svake noći vraća u mauzolej i oslobađa zarobljene duše. Ako uspije, steći će slobodu; ako ne, ostat će ondje zauvijek.
U toj turobnoj i gotičkoj kulisi razvija se i suptilna ljubavna priča, koja donosi dašak topline u svijet sjena, grobalja i izgubljenih duša. Dinahina misija nije samo zadatak, već i unutarnje putovanje, pokušaj razumijevanja smrti, gubitka i vlastite snage.

Vizualno, Bizenghast očarava bogatim, detaljnim ilustracijama koje savršeno dočaravaju njegovu mračnu, gotičku estetiku. Iako se čita brzo i pitko, ostavlja snažan dojam zahvaljujući atmosferi i psihološkoj dubini likova. Žanrovski pripada gotičkom fantasyju, a kao japanska manga ističe se specifičnim stilom pripovijedanja i likovnog izraza. Iako su kritičari posebno pohvalili njegovu atmosferu i vizualni identitet, primijetili su i povremenu neujednačenost u kvaliteti te oslanjanje na tradicionalne motive žanra.

Serija je tijekom godina doživjela i nekoliko adaptacija, uključujući roman Shawna Thorgersena, animirane epizode i stolnu igru uloga, čime je dodatno proširila svoj neobični, mračni svijet.

Neustrašive: žene koje žive po svom autorice Pénélope Bagieu, djelo koje na dojmljiv i pristupačan način okuplja trideset priča o iznimnim ženama iz različitih razdoblja i dijelova svijeta. Riječ je o stvarnim junakinjama koje su prkosile društvenim očekivanjima, rušile predrasude i same krojile vlastitu sudbinu, ostavljajući snažan trag u povijesti.
Među njima nalazimo fascinantne ličnosti poput glumice i izumiteljice Hedy Lamarr, antičke ginekologinje Agnodike, kineske carice Wu Zetian, plesačice i članice pokreta otpora Joséphine Baker te apaške ratnice Lozen. Svaka od ovih priča donosi jedinstven uvid u život i nasljeđe svojih protagonistica, naglašavajući njihovu hrabrost, inovativnost i odlučnost.

Zbirka je prvotno nastajala kao serija objava na blogu Le Mondea, da bi kasnije bila objedinjena u knjigu. Svako poglavlje strukturirano je kao zaokružena cjelina od desetak stranica, oblikovana kroz skladan spoj slike i teksta na način da ilustracije zauzimaju otprilike polovicu kadra, dok druga polovica donosi pripovjedni sadržaj. Takav pristup čini djelo iznimno čitkim i dinamičnim, nimalo zahtjevnim za čitanje, a istovremeno bogatim informacijama.

Ovaj strip nije samo vizualno privlačan i narativno zanimljiv, već i iznimno edukativan – pruža inspirativan i raznolik pregled ženskih sudbina kroz povijest te potiče na promišljanje o ulozi žena u oblikovanju svijeta kakav danas poznajemo.

Aya iz Yopougona je strip koji je u Francuskoj izlazio od 2005. do 2010. u šest albuma, dok je kod nas objavljen u dva integralna izdanja u nakladi Fibre. Iako ovakvi naslovi na manjem tržištu teže pronalaze publiku, riječ je o iznimno pristupačnom, toplom i zabavnom djelu koje se lako obraća širokom krugu čitatelja.

Autorica Marguerite Abouet, rođena u Obali Bjelokosti, u priču unosi niz autobiografskih elemenata, dok je za vizualni identitet zaslužan crtač Clément Oubrerie. Njihov zajednički debitantski rad nagrađen je u Angoulêmeu, a njegova popularnost dovela je i do adaptacije u animirani film.

Radnja je smještena krajem 70-ih godina u četvrt Yopougon u Abidjanu, u vrijeme društvenog i ekonomskog prosperiteta. Umjesto stereotipnih prikaza Afrike, strip donosi živopisnu sliku svakodnevice ispunjene humorom, međuljudskim odnosima i malim životnim brigama. Kroz isprepletene sudbine i obiteljske drame triju obitelji upoznajemo galeriju likova koji su istovremeno simpatični, nesavršeni i vrlo stvarni.

U središtu priče nalazi se Aya, junakinja koja se izdvaja svojom zrelošću i ambicijama. Ona ne prihvaća unaprijed zadane društvene uloge, ne vidi se kao domaćica niti pristaje na ideju o više muževa, već sanja o tome da postane liječnica i samostalno oblikuje vlastiti život. U tom smislu djeluje kao svojevrsni moralni kompas, dok se oko nje razvija raznolika mreža likova i njihovih priča.

Iako prožet humorom i toplinom, strip se nenametljivo dotiče i ozbiljnijih tema poput rodnih odnosa, seksualnog zlostavljanja i prihvaćanja različitosti, zadržavajući pritom lakoću pripovijedanja. Posebnu čar djelu daju i umetci između poglavlja, u kojima se čitateljima približavaju lokalni običaji, moda i recepti, pa čak i intimni prikazi svakodnevnog života, poput poroda žena u zajednici.

Vizualno, strip odiše vibrantnim, živim bojama koje vjerno dočaravaju duh vremena i mjesta, dodatno naglašavajući njegovu energiju i autentičnost. Iako priča ostaje otvorena, Aya iz Yopougona osvaja svojom neposrednošću, toplinom i životnošću te ostaje jedno od onih djela kojem se čitatelji rado vraćaju.

Na kraju, tu je i strip „Mi žene smo uvijek dobro“ dirljivo je ilustriran grafički roman koji donosi priču o ženama starije generacije i njihovim često prešućenim životima. Autorica Ana Penyas kroz strip pripovijeda o dvjema udovicama u osamdesetim godinama života, Maruji i Herminiji, svojim bakama. Veći dio života provele su unutar zidova vlastitog doma, kuhajući, brinući se o obitelji i obavljajući svakodnevne kućanske poslove, a danas svoje dane provode same.

Njihovi su životi oblikovani i vremenom u kojem su živjele, razdobljem Francove diktature, kada je razvod bio zabranjen, a o seksualnosti se gotovo uopće nije govorilo. Unatoč tomu što su po temperamentu i životnim iskustvima vrlo različite, obje su došle u životnu dob u kojoj, htjele to ili ne, postupno počinju ovisiti o drugima. U očima vlastite djece postaju osobe „o kojima se treba brinuti“.

Ipak, njihova svakodnevica, druženja sa susjedima, poznanicima i prijateljima, kao i razgovori s unukom koja je spremna slušati i zapisivati njihove priče, otkriva jedan bogat i slojevit svijet koji je njihovoj djeci često ostao nepoznat. Ta strana života pokazuje da i u starosti, ili možda upravo tada, imaju vlastite živote izvan okvira obiteljskih dužnosti i očekivanja.

Roman je 2018. godine nagrađen Nacionalnom španjolskom nagradom za strip. Prilikom dodjele autorica je istaknula kako joj je manje važno to što je postala prva žena koja je dobila tu uglednu nagradu, a mnogo važnije da je nagrađena upravo priča o ženama starije generacije. U obrazloženju nagrade žiri je naveo da je riječ o grafičkom romanu koji daje glas jednoj ušutkanoj generaciji žena, istodobno uvodeći inovacije u grafičkoj umjetnosti i spajajući poetiku stripa s elementima drugih umjetničkih medija.

Objavljen u Španjolskoj u više izdanja, ovaj grafički roman progovara o brojnim ženama koje su velik dio života posvetile drugima i koje su često bile doživljavane tek kao nečije supruge, majke ili bake. Kao svojevrsni hommage toj generaciji, strip ih postavlja u središte priče i potiče nas da ih ne promatramo samo kao nemoćne bake, nego kao snažne žene koje su imale, i još uvijek imaju, vlastite želje, snove i životne priče.

Tekst je uredila Anja Babić, a sastavljen je od dojmova o knjigama koje su čitali i ispričali članovi kluba:  Andrijana Baždarić, Edvin Močibob, Marin Doričić, Brigita Perman, Nera Kadić, Denise Mandekić.