Prama obzovi

Nebu pod nogami

Va kamenju

Nespretnin i nesložnin

Šmrike, jedine

rashitane stvarne

zelenila fleke

zemjano jezero

napoji ovce

va metežu mehak okrugal neblak

zrcalo ča z burun narisali vodi su

vali ni svoj misal ne čuje

ne vrnja nan se

imamo skoro obzor

fijuče

rub duboke škrlice

na dlanu more oprto

* * *

Kradeš mi sni

zapušćenu kaštelinu

od falše postejine

falet će mi

filmski

srićan kraj i ti

ako se usudiš da sanješ isto

vaje se zbudi

da ne čuju ča za sna povedaš

tuji judi.