VIII

MAŠI I ODPIVAJ

Fijoki

pletenice

i dve španglice

lipe

črjene

kod na sliki

za mašu spravne

stoje divojčice.

BUONA SERA

Se kadagod

Još prošećen

Kroz svoje

Istine

One me ne vezuju

Za poslušno drvo

Š njimi ne robuje

težak posred sebe

kad su me stopile

bila san mlaka

oparena budna

od noći volin

tvoju falingu

takova

zgjedan sebi

pozlaćena

tulika kakova san

ni sila navar imet

zmišani svitleći

lampinjoni usidreni

va tvoj običaj.

VIII

Na pridvratu se j oprostilo

spušćeno va milosti,

gjedajuć va tvoje oči

srce od srca;

zamišjena j ova noć ostala,

dišeć va modrini jubavi,

ča j znala

da joj nikad neće bit žal.

IX

Onput san ti pisala

nikad poslana pisma;

tinta i lahka pera

šećali su belu hartu;

naredale neposlušne,

rashitale su se rime

dokla j slano jugo

mrzle puči života

va samini magle nahajalo.

Rada iskala san vrime

samo tebi zlata vridno.

Lagje živeš cimanja mirlić

oprosti mi ča te volin

ziparilo,

pozabilo.

XX

To morda opće nisan Ja

bit će da san se oprostila

Od naših ničega i čekaj

Tad još nisi veroval

da čez srhi i ostani;

z druge strane žice

busi su tu;

život gre daje

ostal si vani.

XIX

Otpušatajući neformalnosti

ispred onostranosti

razočaravajućeg opreza,

svojstvena nemoći u ovdašnjem oprostu,

od tadašnje sudbine

bježim od marljive borbe

da postanem lijek

tvojoj propasti.

Ispred njezinih koljena

nalik botaničkom vrtu

u mrazovom Zagrljaju.

Lakše ću tako otići na svoju stranu.

II

Uvukla sam se kao čahura

u kalupu stvorena straha

da drugačije ne znam

Možda

ako se pomaknem

s raspuknute stolice

svijet će se savinuti

na tvoju stranu cjeline.

Onda ćeš likovati

Nad slatkim uspjehom

Zatočenice

Izgubljena

Kompasa

DORUČAK

Kao moji snovi

ti si odagnala ono što boli

patnju nesretnog čovjeka

bez zaborava.

Lažeš da nema ničeg u mojim očima

Cvjetaju rajskim cvjetovima.

nebo ih iscrtava najfinijima nijansama

i prelijeva voćem.

To možeš samo ti znati.

Otvaram oči samo za tebe.

Udišem lirski ružine latice

pripremam slatko od svojih osjećaja

da ti ih ponudim za doručkom

Moraš primijetiti moj estetski klišej

kad više neznam što ću.

Primičem svoje najbolje dane,

Skupljam među dlanove

i pokazujem ti

ne bi li razumjela

da postoje.

I mekani držači isto su Ljubav

NENADAJSE

Nebo ograniči zemlju;

Ispočinji odpočetka

Volim da nisi isti

Ljubav je isperena

Kao riječ i Rijeka

Moja nadanja

Nalik su žutoj

Prošlosti antiknih

Krajeva smještenih

u uguranu budućnost

usudi se opaziti

u nesporazumu vremena

prazninom ispunjene unutrašnjosti

osim veze platna kože,soli

možda nije sve do nas.

MATERIJALIZACIJA VREMENA

Iza ništa,

naprijed nastamba

nema pod da utabam stazu

prema njoj.

U zanosu materijalizacije

stvori se vrijeme

koje ne postoji,

a svi čekamo.

KROZ ZID

Prozirna nestašica

Apstraktne pošasti

Lakše mi je suncu

Izmišljati more

Kad priznaš

Da sam tvoja

Jednostavna

Varijacija

Eksperimenta

Natapanja mašte

Nemoj biti ljut nisam imala pravo

Niti apsolutno se ne brini.

Nitko nije kriv;

to se tako desi.

Eto.