Knjige petkom: Djevojka s narančama, Smrt dolazi na kraju, Prirodopisi...

Jostein Gaarder: Djevojka s narančama

Moj otac je umro prije jedanaest godina. Tada sam imao samo četiri godine. Nikada nisam mislio da ću ga ponovno čuti, ali sada pišemo knjigu zajedno.

Djevojka s narančama Josteina Gaardera priča je ispričana u obliku zagonetke iz prošlosti koja se usredotočuje na događaj iz mladosti Georgova oca. Jednog se dana otac ukrcao na tramvaj i bio očaran prekrasnom djevojkom koja je stajala u prolazu, držeći veliku papirnatu vrećicu punu sočnih naranči. Odjednom je tramvaj zakočio, on se poskliznuo i razbacao naranče iz njezinih ruku. Djevojka je potom jednostavno izašla iz tramvaja, ostavljajući ga s rukama punim naranči. Sada, s onu stranu groba, moli svoga sina da mu pomogne riješiti zagonetku njezina identiteta.

Roman potiče čitatelja na razmišljanje o vlastitim životnim zagonetkama i onome što čini život vrijednim življenja. Ljubav i sudbina su središnje teme romana, a realiziraju se kroz ljubav na prvi pogled i pokušaj otkrivanja identiteta djevojke s narančama. Važna za radnju je i generacijska povezanost pismima koja Georga povezuju s ocem na dubljoj razini, unatoč tome što ga je izgubio kao dječak. Komunikacija između prošlosti i sadašnjosti pokazuje koliko su iskustva i priče roditelja važni za naše razumijevanje svijeta. Prolaznost vremena je također važna tema, jer roman kontemplira o prolaznosti života i kako se naša percepcija vremena mijenja s godinama. Georgov otac, kroz svoja pisma, prenosi poruku o važnosti življenja u trenutku i cijenjenja svakog dana, svjestan da je teško bolestan i da neće moći sina podučiti svemu čemu je htio.

Djevojka s narančama je emotivan i filozofski roman koji čitatelja poziva da preispita vlastite životne priče i da cijeni ljepotu trenutaka koje često uzima zdravo za gotovo. Kroz misterij i ljubavnu priču, Gaarder nas podsjeća na važnost povezivanja s prošlošću i na vrijednost svakog dana koji živimo. Iako možda nije najbolji roman koji ćemo u životu pročitati, svakako je jedan od onih za kojim bismo trebali posegnuti kad želimo na jednostavan i topao način doprijeti do djeteta i prenijeti mu zakulisni roditeljski život i mudrost.

Primo Levi: Prirodopisi

Zbirka dvanaest fantastičnih priča i tri kratke drame naslovljena Prirodopisi otkriva nam jednog malo drugačijeg Prima Levija koji nam je uglavnom poznat po svojim svjedočanstvima o holokaustu. 

U ovim nevjerojatno proročanskim tekstovima prvi put objavljenim 1966. godine on se uglavnom bavi tehnološkim inovacijama koje, naravno, uvijek u nekom trenutku pokažu svoju crnu stranu. Uz šaljiv ton i jezik koji svojim znanstvenim vokabularom odaje da je Levi po struci kemičar, u ovim ćete tekstovima pronaći i liričnost, dvosmislenost i bogatstvo imaginacije koji pomalo podsjećaju na Borgesa. 

Kroz nekoliko se priča provlači lik Simpsona, entuzijastičnog prodajnog predstavnika inovacijske tvrtke NATCA koji pripovjedaču pjesniku predstavlja najnovije inovacije koje sve današnjem čitatelju zvuče nekako poznato. Prvi je na repertoaru versifikator koji našem pjesniku uvelike olakšava posao - u njega se samo unese tema, ton, stil i metričku shemu, a on ispljune gotovu pjesmu (chatGPT, is that you?!), potom slijedi replikator, čija je prvotna namjena kopiranje uredskih dokumenata, ali koji neplanirano i nenamjerno omogućuje i kopiranje ljudi što za sobom očito vuče cijeli set problema. 

Nećemo vam sad tu nabrajati sve zanimljive i bizarne izume koje NATCA izbacuje a Simpson prodaje, samo ćemo od sveg srca preporučiti ovu zanimljivu, pametnu, duhovitu i vizualno predivnu knjigu (Bodoni ni ovaj put nije razočarao s dizajnom).

Isaac Bashevis Singer: Ništarija

Ni u ovom romanu, posljednjem objavljenom za piščeva života (i to u godini smrti autorove) ne izostaju vječne singerovske teme: Poljska, Židovstvo, žene i moral. 

Tako zatičemo glavnog junaka Maxa (židovsko ime Mordeh) Barabandera (nomen est omen) kako se nakon obiteljske tragedije vraća u rodnu Varšavu. Novi svijet u kom se obogatio je Amerika, doduše južna, Argentina a ulica - vječna Singerova Krochmalna - predstavlja ishodište Maxovo. Tu je on stasao, kao sitni kriminalac, tu su njegovi korijeni, gdje ljudi još uvijek žive po zakonu Tore, poštuju šabat. Max, postavši impotentan iska za lijekom. Neće to biti ni mlada rabinova kći koju prosi, niti Rejzel Kork, poduzetna srednjovječna madame, nego poziv na nemoral, na podvođenje i činjenje zla! No ima nade da i ništarija skrene s lošeg puta. 

Singer je prije svega moralist, sam naslov knjige daje naslutiti njegov stav prema junaku, no isto tako postavlja pitanje, jesmo li predodređeni činiti zlo. Ono što krasi Singerovu prozu nevjerojatna je pitkost pripovijedanja, kao da teče voda, nema zastajkivanja, sve je prožeto mudrošću koja zari iznutra, svaka je rečenica na svome mjestu, likovi promišljeni, stvarni, vjerno prikazani. Možda nije najjača priča inače jedinog jidiš Nobelovca ali je itekako vrijedna čitanja.

Agatha Christie: Smrt dolazi na kraju

Mnogi od nas su svoju „odraslu“ čitateljsku karijeru započeli upravo romanima Agathe Christie - „kraljicom zločina“. Uostalom, čitati krimiće, a ne pročitati barem jedan njezin roman, gotovo je ravno zločinu samom. 

Za razliku od većine njezinih krimića u kojima se radnja odvija u 20. stoljeću, u romanu Smrt dolazi na kraju radnja se odvija u gradu Tebi, u Egiptu oko 2000. godina pr.Kr. U središtu događanja je naoko mirna, bogobojazna i bogata trgovačka obitelj na čelu s ocem Imhotepom, ka-svećenikom, njegovo četvero djece, svadljive snahe Satipy i Kait, baka Esa, sluškinja Henet, vječito gunđalo i zabadalo te Imhotepov poslovni pomoćnik Hori. 

Kada Imhotep dovede mladu, arogantnu i prelijepu priležnicu Nofret kojoj je od prvog dana „na usnama lebdio tračak osmijeha koji je u sebi sadržavao više poruge nego bilo kakve želje da se ikome svidi“, probudit će se dotad pritajene i uzavrele obiteljske strasti. Svađe su učestalije i agresivnije, prijetnje sve ozbiljnije, odnosi pucaju po šavovima dok jednog dana Nofretino beživotno tijelo nije nađeno u podnožju litica u blizini imanja. Njezina iznenadna smrt isprva je pripisana sudbini, ali uskoro se ubojstva u obitelji nastave… 

Tko će upregnuti male sive stanice i riješiti strašne zločine 4000 godina prije Herculea Poirota i Miss Marple, morat ćete ipak otkriti sami.

Sanin Karamehmedović: Terca na tišinu

Autor tekstova i basist grupe Silente, Sanin  Karamehmedović, pred dvije godine objavio je i zbirku izabranih pjesama od kojih su neke već uglazbljene od strane njegovog mlađeg brata Tibora, neke još nisu, a možda i neće biti. 

Sve su to pretežno pjesme ljubavne tematike s motivima ljubavne boli, čežnje, muško – ženskih odnosa, pjesme pisane za potrebe njegovog benda. Sam za sebe iskreno kaže da se ne smatra pjesnikom i da su sve njegove pjesme iste, stvorene za izvođenje. I sad stoje ovako ogoljene, ukoričene, bez glazbenog aranžmana, bez dodatne dimenzije, prepuštene same sebi na sud publici koja ih čita i procjenjuje njihovu vrijednost, uspoređuje s uglazbljenom verzijom. 

Pa ako do sada niste slušali Silente, pročitajte koju pjesmu iz ove zbirke , ne sudite im prežestoko i pokušajte pretpostaviti može li se uglazbiti i kako, u obliku lagane balade ili  rock pjesme, ili uopće nema potrebe za tim.