Knjige petkom: Dnevni rituali velikih umova, Limited edition, U raljama divljine...

Budilnik izdavaštvo je prevelo stručnu biografsku knjigu Dnevni rituali velikih umova autora Masona Curreyja (prijevod Sanja Ščibajlo). Iako recenzije hvale ovu zbirku kratkih i biografskih opisa navika i rituala stotinu šezdeset i jedne osobe, možemo reći da se ne radi o djelu velike literarne razine. 

Vrijednost ove knjige  je u naporu sakupljanja biografskih činjenica o važnim romanopiscima, pjesnicima, dramatičarima, slikarima, filozofima, znanstvenicima, matematičarima i drugim važnim ličnostima jer se očito radi o velikom broju radnih istraživačkih sati. 

Ukoliko se knjiga čita na subverzivan način, možemo uočiti socijalne, klasne, rodne i druge razlike koje su utjecale na dnevne rituale velikih umova. Vidljivo je kako je rijetko koja žena među izabranim velikim umovima imala luksuz stvaranja u dokolici ili čak imanja vlastitog stola. Primjerice, Jane Austen je pisala knjige u obiteljskoj dnevnoj sobi izložena najrazličitijim vrstama uobičajenog ometanja. 

Često se dnevni radni ritam i pristup stvaranju znamenitih pojedinaca preklapao s ugrožavanjem vlastitog zdravlja i korištenjem ogromnih količina alkohola, cigareta i raznih opijata, uz minimalne sate spavanja. Knjiga se može čitati na način da svaki dan pročitamo jednu biografiju i zanimljive rituale i navike pojedinaca. Preporuka za čitatelje koji nemaju vremena, a vole zaviriti u sažete biografske podatke o svakodnevnici velikana.

Kristina Kuzmič odselila se iz Hrvatske u SAD kada je imala 14 godina. Postala je poznata nakon što je 2011. pobijedila u showu Oprah Winfrey. U to vrijeme prolazila je kroz težak razvod, zajedno s dvoje jako male djece. Težak život nije je pokolebao – naprotiv, od nje je stvorio borca. Počela je snimati videozapise koji pomažu roditeljima s različitim životnim izazovima, posebno u vezi s brigom o djeci.

Napisala je knjigu Drži se!, u kojoj otvoreno i iskreno govori o osobnim problemima s kojima se suočavala – od preseljenja u SAD, preko razvoda, siromaštva, pa sve do borbe za opstanak. Knjiga je doživjela veliki uspjeh i dobila mnoštvo pozitivnih reakcija od ljudi kojima je pomogla u vlastitim životima.

Upravo zato odlučila je napisati novu knjigu (uz dozvolu svog sina), koja govori o depresiji njezinog sina Luke, a zove se Znam kako ću : i druge laži koje sam si govorila dok sam odgajala depresivnog sina (prijevod Sanja Petrušić Goldstein i Kristina Kuzmič). Kristina vrlo iskreno, otvoreno i duboko opisuje sve što se događalo u tom najtežem periodu obiteljskog života – kako je sve počelo, kada je shvatila da se ne radi samo o tinejdžerskim hormonima, već o nečemu ozbiljnijem.

Opisuje i svoju unutarnju borbu – pita se je li dobra majka, treba li stati ili i dalje inzistirati na pregledima i liječnicima, je li učinila dovoljno ili možda nije. Knjiga je jako potresna, jer situacije koje je proživjela ravne su paklu svake majke.

Svim onima koji se bore s nekom vrstom depresije toplo preporučujem ovu knjigu. Otvorit će vam oči za mnoge stvari, ali i olakšati osjećaj usamljenosti – pokazat će vam da niste sami u toj borbi.

Na kraju knjige i njezin sin Luka piše nekoliko riječi, u kojima ukratko pokušava opisati kroz što je prolazio – što mu je prolazilo kroz glavu i kako njegova borba nikada zapravo ne prestaje. S takvom dijagnozom borba uvijek traje, ali način na koji ćete se boriti – i hoćete li se uopće boriti – ovisi o vama, a ljudi oko vas mogu puno pomoći, ali i odmoći.
Kristina je stvarno dokazala da je mama koja ne prihvaća "ne" kao odgovor i koja ne odustaje – čak ni kad ju je vlastiti sin odbijao, i riječima i djelima. Nije odustala, i upravo zbog toga danas je njezin sin bolje i uspijeva živjeti držeći svoju dijagnozu pod kontrolom.

Autorica Laura Imai Messina rodom je Talijanka koja živi u Japanu. Roman Otok otkucaja srca (prijevod Antonija Radić) nadahnjujuća je priča o ljepoti života, unatoč težini koju sa sobom ponekad nosi. Umijeće življenja u životu ima veliku ulogu. Vjerojatno je ugrađeno u vašim genima i vašoj podsvijesti prema obrascima ponašanja iz vašeg okruženja. 

Možda su vas kao mene učili da je istina najvažnija. Istina, istina i samo istina bila je mantra moga oca. Izgleda da sam živjela u pogrešnom uvjerenju. Istina nema tako veliku važnost. Umijeće življenja je važnije. Ovaj roman nas usput uči tom umijeću.

Zadovoljstvo čitanja i umjetnička katarza koju nosi uspjeli su, bar za mene sigurno. Želim zapamtiti dragulje mudrosti prosute po knjizi kako bi ih iskoristila u vlastitom životu. Ako ne uspijem to, uspjela sam barem pročitati ovu prekrasnu knjigu i osjetiti valove radosti nakon čitanja, kada u romanu sve dođe na svoje savršeno mjesto.

Kao nit vodilja romana pojavljuje se srce, važno na mnogo načina, pokrivajući širok raspon, od zdravlja preko intuicije i ljubavi do simbola života.

Autorica nas postupno uvodi u svijet i život ilustratora Shuichija, nakon smrti njegove majke i povratka u kuću svog djetinjstva radi pražnjenja i uređenja za novi život. Kao jedan prozor za drugim, otvaraju se slike iz Shuichijevog djetinjstva i života, majčina svjetonazora i odnosa prema djeci posebno (bila je učiteljica za života). Kao dijete, Shuichi je morao biti jako oprezan zbog rijetke bolesti srca, a majka ga je štitila ne priznajući postojanje ikakvih incidenata poput pada s bicikle, što je Shuichija, ako ne mučilo, a onda intrigiralo. Uvodni citat u knjizi govori o tome da ne treba uvijek govoriti istinu, jer tko zapravo zna što je prava istina. Shuichi je u jednom trenutku u knjizi savršeno prepoznao trenutak kada istinu treba prilagoditi i taj me trenutak ganuo do suza.

Inače, smrt majke nije jedini gubitak u Shuichijevu životu s kojim se mora nositi. Puno je teži udarac bila smrt vlastitog sina iza kojeg je slijedila i rastava braka. Dječak Kenta je u pozadini svega nit vodilja koja Shuichija izbavlja iz prošlosti i polako vodi naprijed.

Kruno Lokotar ponajprije nam je poznat kao urednik i kao (su)organizator književnih festivala, manifestacija i predstavljanja, a ovdje nam se razotkriva i kao autor: i to ni manje ni više, nego u dnevniku koji piše od 23. srpnja 2022. godine do 23. srpnja 2023. godine pod nazivom Limited edition. Knjiga je objavljena u ediciji Dnevnik, koju je u izdavačkoj kući Buybook pokrenuo Semezdin Mehmedinović.

Dnevnik je s jedne strane kronološki opis zbivanja, a s druge književni žanr. Ovaj Lokotarev je sve to. Jednostavno pisano, nepretenciozno, ne predugo, razlomljeno fotografijama, QR kodovima.

Tu su opisi svakodnevnih radnji, život u novozagrebačkom naselju i boravak u omiljenom kvartovskom kafiću, odlasci u rodni Daruvar, koji donosi intimnije, familijarnije dijelove, u kojima govori o umrlim i živućim članovima obitelji. Budući da ne postoji knjigofil u Hrvatskoj koji nije čuo za Krunu Lokotara kao urednika, najzanimljiviji su upravo ti dijelovi, u kojima Kruno opisuje svoja urednička iskustva. Govori o pomalo nezahvalnoj ulozi urednika, a navodi i primjere tekstova s kojima se susreće. Upoznajemo dakle cijeli dijapazon lica: od familijarnih do profesionalnih, a mnoge ćemo prepoznati. Kao svaki sredovječni muškarac u Hrvatskoj, nije izostavio ni najvažniju sporednu stvar na svijetu: nogomet, naravno. 

Ne manjka emocija, ali ni autoironijskog humora, posebno kad govori o svojim bolestima.  Pisan kao pravi dnevnik, takvog je i sadržaja: svakodnevnog, ničim posebnog. Osim stila, koji je dostojan autora i njegova doprinosa književnosti.

U raljama divljine je debitantski roman švedskog autora Ulfa Kvenslera (prijevod Edin Badić). Roman je u Švedskoj po izlasku odmah dobio najbolje kritike švedske Akademije pisaca kriminalističkih romana.

U ovom psihološkom trileru Henrik i Anna su bračni par, zaljubljenici u planinarenje švedskim planinama, zajedno s prijateljicom Milenom. U ranu jesen 2019. godine im se u jednom odlasku na poznate planinske rute pridružuje Milenin novi dečko - Jacob. Henrik i Anna prolaze kroz bračnu krizu, koja na izazovnom putu dolazi do izražaja. Na Jacobov prijedlog mijenjaju rutu, a padne i snijeg te neistražena i nepoznata priroda pokazuje svoje zamke. Anna je uvjerena da je Jacob zlostavljač bivše supruge te da ima moći nad njima. U jednom trenutku im zaprijeti smrt …

Kroz policijsku istragu saznajemo što se točno dogodilo. Roman je vrhunski napisan, krajnje realno. Preporuka svakom ljubitelju planina i planinarenja!  Dubok dojam na čitatelja ostavlja psihotično stanje jednog od likova. Odlično je prikazano kako loši životni uvjeti i teške okolnosti mogu utjecati na svijest čovjeka. Dok intenzivno upijamo svijet oko sebe zbog „ralja divljine“ i potisnutih životnih trauma i gubitaka, mijenja nam se percepcija stvarnosti. Roman govori i o tome kako se ponašamo, kad smo sami sebi bezvrijedni i mali. Netko se bori, drugi posustaje …

Pravo na samouništenje roman je korejskog autora Kim Young-ha (u prijevodu Borisa Škvorca i Kim Sang-huna) i smatra se kultnim romanom korejske književnosti. 

Neimenovani pripovjedač središnja je figura romana. On ima neobičan posao i u neprestanoj je potrazi za klijentima kojima želi omogućiti izlaz iz besmislene kolotečine života. Ponekad osjeća potrebu pisati o njima. Iako naizgled hladan i distanciran, svoj poziv smatra nečim uzvišenim, gotovo umjetničkim, božanskim.

Kroz njegovo pripovijedanje upoznajemo četiri lika: dva brata, umjetnicu Mimi te Juditu, lik koji svoj nadimak duguje poznatom umjetničkom djelu Gustava Klimta. Sudbine tih likova su isprepletene, a radnja preskače iz jednog vremenskog razdoblja u drugo. Svi su likovi usamljeni, otuđeni i iscrpljeni svojim životima u kojima naizgled ne mogu pronaći dublji smisao, unatoč svojim nastojanjima. Njihova intrinzična potraga za smislom, a u konačnici i ljubavlju, čini ih očajnima i melankoličnima.

Radnje gotovo da i nema te se roman prvenstveno oslanja na unutarnja promišljanja i živote likova koji nastoje ispuniti emocionalnu prazninu, i to najčešće na pogrešne načine.  Iako se čini kratak i nekompliciran, ovaj vrlo metaforični roman zahtijeva puno više promišljanja kako bi se proniknulo u njegov smisao. Ispreplićući teme života, smrti i umjetnosti, autor progovara o ljudskoj prirodi i potrebi da se nešto uništi kako bi se ostvarilo nešto novo, daleko, nedostižno. O ljudskoj potrebi da se, poput umjetničkog djela, postane besmrtnim. I o ljepoti života… ako ju uspijemo pronaći.

Iako nije prilagođen za široku publiku, roman ima značajno mjesto u korejskoj književnosti. Napisano 1996. godine, ovo se mračno i sumorno djelo bavi egzistencijalnim pitanjima modernog doba i predstavlja značajan korak u odmaku korejske književnosti od tradicionalnih tema.

Hoćete li se naći u dnevnom boravku Jane Austen, u raljama divljine, u Lokotarevu omiljenom kvartovskom kafiću ili prodirati u vlastita mentalna stanja i osluškivati vlastite otkucaje srca – odlučite sami. 

Mi smo i ovoga puta ponudili naše prijedloge za ugodno provođenje vikenda.