Knjige petkom: Klijentica, Tri carstva, There There...

Današnja rasprava o knjigama bila je sve samo ne tiha – brzo je postala žustra i strastvena. Krenuli smo od stranica pročitanih knjiga, a završili u temama koje ih nadilaze: od osobnih do društvenih, od svakodnevnih do univerzalnih. Knjige su nam bile polazište, ali rasprava nas je odvela daleko izvan njihovih okvira.

Započinjemo sa snažnim romanom There there, prvijencem američkog pisca Tommyja Orangea objavljenim 2018. godine. Roman oslikava život pripadnika zajednice američkih Indijanaca koji putuju na powwow, veliko okupljanje i natjecanje koje se održava na lokalnom stadionu u Oaklandu (Kalifornija). 

U malo manje od 300 stranica smješteno je dvanaest likova iz čijih perspektiva doživljavamo priču, a autor naizmjenično piše u prvom i trećem licu pa se stvara dojam kako je perspektiva zapravo još i više. Narativ je pauziran trima poglavljima koji su zapravo eseji o krvavoj prošlosti američkih Indijanaca i problemima s kojima se ta zajednica bori danas (alkoholizam, depresija, otuđenost od zemlje i prirode ...). 

Roman je vrlo kompleksan, što zbog svoje strukture, što zbog motiva, i definitivno je jedan od onih za koje je potrebno drugo čitanje kako bismo bolje shvatili o čemu govori.

U romanu Klijentica autor Pierre Assouline (prijevod Dubravka Celebrini) otvara pitanje moralne odgovornosti i sivih zona ljudske savjesti tijekom jednog od najmračnijih razdoblja europske povijesti – nacističke okupacije Francuske u Drugom svjetskom ratu.

Glavni lik i pripovjedač je biograf koji istražujući život pisca o kojem piše knjigu nailazi na tisuće anonimnih pisama denuncijacije iz vremena okupacije. Pukim slučajem nailazi na jedno koje denuncira židovsku obitelj jednog njegovog prijatelja, te kreće u istraživanje koje je jednako povijesno koliko i osobno. Vrlo brzo postaje posve obuzet tom pedeset godina starom pričom i jedino što želi je otkriti identitet i motive osobe koja je napisala pismo i time izravno uzrokovala smrt gotovo cijele jedne obitelji. 

Roman je kratak, ali ostavlja snažan dojam i potiče na razmišljanje o tome koliko prošlost još uvijek oblikuje naše živote.

U sljedećoj književnoj preporuci kroz humor, mudrost i blag ton otkrivamo ljudsku, pristupačnu stranu pape Ivana Pavla I. Maštovita zbirka Pisma illustrissimi sadrži 40 pisama tadašnjeg venecijanskog patrijarha Albina Lucianija koja je redovito, iz mjeseca u mjesec od 1971. do 1974. objavljivao u katoličkom časopisu Glasnik sv. Antuna, a na hrvatski su prevedena i objavljena tek 1997. godine. 

Pisma su upućena zaista šarolikom društvu povijesnih i književnih osoba svih vremena i mjesta, likovima iz njihovih romana, drama i pjesama, svecima, evanđelistima. Susrećemo likove beskrajno različite jedna od drugih: od Luke evanđelista do Marka Twaina, od Marije Terezije od Pinokija, od Hipokrata do... medvjeda (sv. Romedija). Illustrissimi donose pronicljivo i trezveno razumijevanje budućeg pape raznorodnih društvenih, ekonomskih i političkih problema Zapada, u mnogim dijelovima relevantnih i danas. Mnoga, ali ne sva, odnose se na religiju i moral. 

Tako, na primjer, Lucianijevo pismo Pinokiju upućeno je ne toliko Pinokiju koliko svakom katoličkom predadolescentu, sa svim njihovim problemima, od prvih zaljubljivanja do izražene potrebe za prihvaćanjem u društvu vršnjaka. Pitanje katoličkog socijalnog nauka i njegovog odgovora na ideologije marksizma i kapitalizma obrađeno je u pismu Charlesu Dickensu, u kojem sa zadovoljstvom primjećuje da bi i Dickens sigurno bio zadovoljan jer radnici danas uživaju mnoga prava i zaštitu koje u Dickensovo vrijeme nisu, ali primjećuje i žali zbog činjenice da se Zapad pretvara u društvo Scroogesa opsjednutog novcem. 

Neka od najupečatljivijih pisama upućena su Christopheru Marloweu, u kojem budući papa progovara o skepticizmu prema postojanju Vraga citirajući Baudelaira da je najuspjelija Vražja podvala ova: uvjeriti ljude da ne postoji te pismo renesansnom venecijanskom tiskaru Aldusu Manuziju, kojemu Luciani jadikuje zbog eksplozije medija, od kojih su mnogi nepošteni i loše kvalitete, što zvuči prilično intrigantno i istinito u doba društvenih medija i lažnih vijesti. 

U svakom slučaju knjiga je za preporuku svima koji tragaju za katoličkom perspektivom o društvenim izazovima koji su danas jednako relevantni kao što su bili i u vrijeme kardinala Lucianija.

Sljedeća je preporuka emotivno putovanje koje otkriva puno više od same geografije. Knjiga Tri carstva Ivane Šojat je pisana gusto, bogato, s mnoštvom isprepletenih slika, podataka, priča, mitova, legendi. Iako ćemo je naći na polici putopisnih romana hrvatske književnosti zapravo je vremeplov koji vodi u skrivene zakutke povijesti, sadašnjosti i budućnosti grada koji diše, koji je živ i potentan. 

Vodič kroz jučer, danas i sutra nekadašnjih centara moći glomaznih carstava. Čini se kao da nas Ivana Šojat nastoji poučiti da ispravno putovati i upoznati neku destinaciju ne znači samo stići od točke A do točke B, diviti se arhitekturi i umjetnosti. Istinski putovati znači osjetiti grad, ponekad samo stajati, osluškivati, upijati...

Putnici su oduvijek, odlazili, odlazili, davali i uzimali, ugrađivali svoje živote, stasali i urastali u tkivo mjesta, gradova, pokrajina i država, oblikovali ih, mijenjali, prilagođavali, rušili i ponovno gradili. Pore svih gradova prožete su desecima tisuća života kojih više nema. Prvi cilj putovanja je Rim i na neki način on nam možda je duhu i mentalitetu najbliži, možda zato što se čini da je dio povijesnog identiteta i nas koji živimo na obalama koje su mu toliko blizu. 

S druge strane, istinsko pretakanje istoka i zapada najbolje se vidi u drugom dijelu knjige, gdje Ivana Šojat piše o Istanbulu. Ostalo nam je u sjećanju kao govori o tom gradu, o njegovim mirisima koji su dio njegova identiteta i lica koje pokazuje pridošlicama. Za Ivanu Šojat Istanbul miriše na šećer, na slanu vodu Bospora, na srebro i začine. Treći dio pak, govori o Beču, njegovoj raskošnoj povijesti, o njegovim palačama, parkovima, crkvama, glazbi i skladateljima. 

Ivana piše vodič i putopis, ne toliko kroz prostorne, zemljopisne odrednice određenih točaka na kugli zemaljskoj, koliko kroz civilizacijski, duhovni i osjetilni razvoj čovjeka koji je obitavao i stvorio gradove u koje putujemo, čijim se građevinama divimo, koje gledamo, slušamo i osjećamo svim osjetilima, čija je povijest i kultura oblikovala i oblikuje naše živote.

Naše police s knjigama otkrivaju mnogo o tome tko smo. G. Snider

Na kraju smo prolistali pravu književnu poslasticu za sve koji vole knjige i dobru dozu humora, I Will Judge You by Your Bookshelf Granta Snidera. Ovaj zabavni i duhoviti strip donosi sjajne uvide o čitanju, knjižnim policama i svemu što knjige znače u našem životu. Iako još nije dostupna u našoj knjižnici, savršena je za svakog ljubitelja pisane riječi!