Knjige petkom: Kvantni skok, Šuma u kući, Neznalice...

Biografski roman Nikole Strašeka Heroin, kruh i rudnici sumpora, ispovijed je heroinskog ovisnika, a iskustvo komune, remisije i rada u rudniku, kako naziva skladište voća i povrća u kojem je proveo šest godina, sročeno je u gust, intiman, na dijelovima lirski tekst.

Priča počinje ulaskom u komunu, a zatim se vraća na početak, u djetinjstvo i mladost. Autor opisuje psihologiju ovisnika, manipulacije, izbjegavanje obaveza i odgovornosti. Obiteljska tragedija - smrt majke kad mu je bilo tek 16 godina, raspad bivše države i rat devedesetih snažno su utjecali na senzibilnog i pametnog mladog čovjeka te ga dvadeset godina kasnije doveli do konačnog sloma, beskućništva i izbora: komuna ili smrt.

Velika preporuka za ovu hrabru i autentičnu priču, a sljedeća dva nastavka najavljene trilogije željno iščekujemo i rado ćemo ih pročitati.

Novo djelo Alene Mornštajnove Šuma u kući, u izdanju Hene com (prevela Sanja Milićević Armada), intimna je psihološka proza u kojoj autorica progovara o uvijek aktualnoj temi nasilja unutar obitelji i sustavu, koji ni danas nema adekvatne mehanizme da zaštititi djecu. Tu važnu temu Mortenštajn obrađuje minimalističkim stilom iz perspektive devetogodišnje djevojčice, čime postiže dramatičan efekt te stvara napetost i atmosferu jeze.

Djevojčica čije ime ne saznajemo, živi na kraju sela, u blizini šume, s bakom, djedom, mamom i tatom. Otac joj jedini poklanja pažnju, ali nakon burne svađe odlazi i više ju ne posjećuje. Mama i baka su hladne, emocionalno nedostupne i grube, a djed nevidljiv i brine samo o svom psu. Djevojčica ima imaginarnu prijateljicu Moniku, koja joj jedina pruža utjehu tijekom odrastanja.

Autorica ne piše o vanjskom svijetu, saznajemo samo da je dan kada se glavna junakinja rodila bolid pao na srednju Češku, što je bio Benešov bolid 1991. godine. Mornštajnova je usredotočena na unutarnji svijet djevojčice, njezinu ispovijest koju pratimo i ulogu žrtve, strah i tjeskobu kroz koju prolazi u odrastanju u disfunkcionalnoj obitelji.

Ova snažna i potresna priča o djetinjstvu, o lažima, o nasilju ima cilj uzdrmati čitatelja tako da preispita osnovne postulate obitelji, društvene tabu teme i ideju o sigurnom odrastanju djece u današnjem društvu.

Djelo Tužni tigar francuske autorice Neige Sinno autobiografski je roman (prijevod Ivane Šojat) u kojem se autorica prisjeća višegodišnjeg seksualnog zlostavljanja u djetinjstvu od strane svog očuha. Napisano poput memoara, autorica opisuje svoje djetinjstvo i odrastanje te pritom otvara brojna teška pitanja na koja često i nije moguće odgovoriti. Ona propituje sebe i svoj identitet, posljedice svoje traume, status žrtve, ali i svog zlostavljača i njegovu psihopatologiju. Autorica veoma racionalno i analitički pristupa svojoj traumi koliko je to moguće te analizira način na koji su medijski popraćene navedene teme i način na koji se pravni sustav bavi njima.

Progovarajući sa svoje pozicije žrtve, ona intimno, ali i s određenim odmakom, gotovo teoretski opisuje kako društvo percipira djecu koja su bila žrtve seksualnog nasilja, ali i širi kontekst odnosa između same ljudskosti i najvećih monstruoznih djela. Iako se ne koristi često opisima svog zlostavljanja, nekoliko primjera koje navodi u kontekstu propitivanja određenih tema doista su uznemirujući. Ona se ne suzdržava, na veoma iskren i otvoren način progovara o vlastitom iskustvu i neugodnim temama s kojima se kao društvo moramo suočiti. 

Čitanje ovog romana svakako nije ugodno iskustvo te često djeluje iscrpljujuće, ali takve su i traume. Njezin krug pakla i njezina trauma žrtve zlostavljanja nikada ne prestaje. Čak i kad se izvučeš, nikada se zapravo ne izvučeš. Ovim je djelom Neige Sinno osvojila niz prestižnih nagrada poput Prix Femina, Grand Prix des Lectrices Elle, Premio Strega Europeo, te Choix Goncourt.

Roman Lise Villadsen naslova Kvantni skok preveo je Mišo Grundler. Roman za mlade, ali i roditelje tinejdžera koji se nose s jednom od najraširenijih pošasti današnjice - anksioznošću.

U Danskoj srednjoškolsko obrazovanje počinje sa sedamnaest godina. Astrid kreće u prvi razred, a njezina sestra Cecilie je maturantica. Cecilie izbjegava odlaske na nastavu, iz školskog toaleta naziva Astrid, koja ju vodi kući, jer se Ceclile u školi redovito osjeća loše. Kod kuće je uglavnom u krevetu, bezvoljna, plače, gugla bolesti i smrti te odlučuje ponavljati razred i ne izaći na maturu. 

Knjiga je pisana iz perspektive Astrid, a čitatelj skupa s njom pokušava shvatiti zašto se njezinoj starijoj sestri, nekadašnjem uzoru, sve ovo događa. Istovremeno, majka i otac u ovoj situaciji postupaju različito pa Astrid osjeća raspadanje obitelji. Svi oni najviše nade polažu upravo u Astrid, a ona istovremeno ima izazove u vlastitim prijateljskim odnosima, prvu ljubav (dečko čiji se otac također nosi s psihičkom bolesti) te se pita ima li i ona pravo na sreću. Ona osjeća neizmjernu ljubav prema sestri i roditeljima, ali i ljutnju, jer zanemaruje sebe, a zatim grižnju savjesti, jer uopće pomišlja na sebe.

Voljela bih biti bolja starija sestra svojoj starijoj sestri. 

Roman koji problematizira psihičke poremećaje i težinu razumijevanja istih od strane bliže i dalje okoline. Emocije bližnjih variraju od apsolutne podrške do nerazumijevanja. 

Zar stvarno treba napustiti voljenu osobu kako bi je se prisililo da spasi samu sebe? 

Roman koji ne nudi lijek za anksioznost, osim onoga da se osobe direktno uključene u priču moraju nastojati držati zajedno. Ljubav je jedini lijek.  I još nešto: ma koliko god okrutno zvučalo, snaga volje je presudna i svatko mora sam utjecati na to da mu bude bolje. 

Samo Cecilie može spasiti Cecilie. 

Jesmo li u stanju razumjeti da Cecilie to jednostavno ne može?

Strip Neznalice: priča o međusobnoj inicijaciji autora Etiennea Davodeaua, u prijevodu Gorana Marinića bio je svjetlo na kraju tunela ovoga petka. Autor stripa proveo je godinu dana s vinogradarom Richardom Leroyem, jer su se njih dvojica dogovorili da će jedan drugoga inicirati u vlastito zanimanje: Etienne će Richardu objasniti nastajanje i izradu stripa, objasniti žanr i preporučiti dobre stripove, a Richard će zauzvrat Etiennea naučiti kako se radi u vinogradu, kako se obrezuje grožđe te ga uputiti u najbolje sorte vina. 

Njihove priče su stvarne, a radnja nije u prvom planu, cilj je zabaviti čitatelja i nečemu ga podučiti.

Nadamo se da će vikend ipak ostati sunčan, unatoč našim teškim preporukama. Uostalom, ne nastaju li najveća umjetnička djela upravo iz patnje?