Knjige petkom: "Moj dom negdje drugdje", "Moramo razgovarati o Kevinu", "Prijestolje od stakla"

Započet ćemo sa životnim pričama.

Dvije životne priče prožete su u knjizi Moj dom negdje drugdje Federice Marzi. Knjigu je prevela Lorena Monica Kmet. Federica Marzi je Tršćanaka koja se u svojoj doktorskoj tezi bavi književnošću talijanskih emigranata u Njemačkoj pa su joj teme života u stranoj zemlji vrlo bliske i poznate iz različitih aspekata. U romanu Moj dom negdje drugdje bavi se temom izmještenih ljudi s područja bivše Jugoslavije i koji su došli u Italiju u dva različita vala, oba uzrokovana ratnim vremenima, u razmaku od četrdesetak godina. Prvi je val bio val ezula koji su napustili Istru i izabrali Italiju nakon što su se konačno definirale granice između Italije i Jugoslavije, a drugi je val bio val kojim su stigle izbjeglice iz Bosne tijekom nedavnog rata. 

Kroz lik Amile, mlade Bosanke i lik Norine, pripadnice ezulske obitelji iz istarskih Buja, saznajemo sve o teškim prilikama u prihvatilištima i teškim osjećajima koji prate izmještene obitelji, jer je puno pokidanih veza, preusmjerenih sudbina, dječjih zaljubljenosti, nada i ljubavi, nerazriješenih odnosa i zabluda. Norinina sestra Nevia emigrirala je iz Trsta u Australiju, a Norina joj to nikako nije mogla oprostiti zbog naglih i nejasnih okolnosti koje su ostavile gorak trag i distancu u srcu ostavljene sestre. Dolazak Nevijina unuka u posjet Norini poremetilo je i uzbudilo štošta. 

Autorica sjajno ulazi pod kožu karakterima tako dobro da je nemoguće vjerovati da je Talijanka i da nema veze sa slavenskim prostorima i ljudima. Prijevod, koji kao da to i nije, jer ima pregršt istarskih domaćih idioma, kojih ne nalazimo često u hrvatskoj književnosti. Djelo je pitko, jer autorica svoje likove vodi u situacijama koje dovode do otkrivanja prošlosti i mirenja s njome, što vodi naprijed dalje u olakšanu neizvjesnost. Neke su zablude otkrivene, neke situacije razjašnjene, ne znamo kuda vode, ali možemo to naslutiti i radujemo se mogućnosti novih početaka i novih ljubavi.

Roman autorice Lionel Shriver Moramo razgovarati o Kevinu je potresna priča majke čiji je šesnaestogodišnji sin počinio masakr u srednjoj školi. Knjigu je prevela Vesna Valenčić. 

Roman je pisan u obliku pisama koje Eva Khatchadourian piše svome suprugu u nastojanju da shvati što je dovelo do tragičnog događaja, no isto tako želi ispričati i svoju stranu priče u društvu u kojem ona također postaje jedan od ‘krivaca’ za ono što se dogodilo. 

Kevin je oduvijek pokazivao psihopatske osobine, no upitno je je li on kompletno rođen s njima ili je njegov antagonistički odnos s majkom od samog rođenja utjecao na njegov razvoj. Eva je iskrena u svojem priznanju kako nikada nije htjela postati majka i ne bježi od svoje odgovornosti i krivnje, no kao i obično, stvari su puno kompleksnije, nego što se čini. 

Eva, kroz pisma, opisuje događaje prije i nakon tog kobnog ‘četvrtka’ te promišlja i analizira svoje obiteljske odnose, majčinstvo, odgoj, brak, ali isto tako i društvo, kulturu, medije i spektakl, politička pa čak i povijesna zbivanja u kontekstu sve većeg broja tragičnih događaja i nasilja. 

Vrhunsko, slojevito i bolno štivo koje nije lako čitati i koje svojom kritičkom pa čak i filozofskom analizom, od društvenih pojava do osobnih priznanja i odgovornosti, zahtjeva punu koncentraciju, ali i ostavlja trag na čitatelju.

Ostajemo na životnim situacijama i preporučujemo mentalni povratak u djetinjstvo. Davne 2007. godine u izdanju V.B.Z.-a, dobili smo prijevod knjige Zajeb…su vas : kako preživjeti obiteljski život kliničkog psihologa Olivera Jamesa, a u prijevodu Radhe Rojc Belčec. Namjera doktora Jamesa nije bila da izazove probleme između nas i naših obitelji. Naprotiv, budući da je dokazano da su roditelji ključni za odgoj djece, nudi nam stečeno znanje i daje savjete kako da si danas pomognemo. Poziva nas da se vratimo u djetinjstvo i ispravimo ono u čemu smo bili zakinuti. 

Odlazimo u svijet fantastike, koji će nas ujedno podsjetiti i na mnoge povijesne zbilje. Knjiga kanadskoga pisca povijesne fantastike Guya Gavriela Kaya Odjedriti u Sarant prvi je dio dvotomskog izdanja “Sarantinskog mozaika”. Drugi dio nosi naziv “Gospodar careva”. Knjigu je s engleskoga prevela Martina Aničić.

Kayova djela smještena su u imaginarni svijet, koji podsjeća na stvarni svijet, u stvarnim povijesnim periodima, na primjer Konstantinopol za vrijeme Justinijana I. 

Sarant je Konstantinopol, Carigrad, Istanbul - sjecište velikih civilizacija i kultura, ratova i migracija, prije svega on je sinonim za multikulturalnost. Reći za nekog čovjeka da jedri u Sarant značilo je reći da se njegov život nalazi na rubu promjene. Možda će krenuti prema veličini, sreći i bogatstvu, a možda će se strmoglaviti u ponor potpune propasti, jer će sresti nešto preveliko za njegove ili njezine sposobnosti. 

U čudesnom Sarantu, najdivnijem gradu na svijetu, na zlatnom prijestolju su novoustoličeni Car Valerije i Carica Aliksana. Okruženi tajnama, spleteni urotama, razapeti između varljivih saveznika, gorljivih heretika i sumnjičavog svećenstva pokušat će ne samo spasiti Carstvo od najezde barbara nego i, s vojskom koja je na rubu pobune zbog zakašnjelih plaća, proširiti granice Carstva. Usprkos polupraznoj riznici, Valerije je istodobno naumio graditi najveće i najljepše svetište boga Jada. No, za oslikavanje grandiozne unutrašnjosti kupole trebat će mu najbolji majstor-mozaičar.

Na drugom kraju svijeta, izvan granica Carstva, u kugom poharanom i netom razorenom gradu Vareni, živi mozaičar Krispin. Nakon što mu je pošast odnijela ženu i dvije kćeri, bezvoljno odrađuje ostatak života. No Carev poziv u Sarant promijenit će sve.

Poezija, savršen prijevod s engleskog jezika, rečenica u kojima svaka riječ, zarez i točka imaju više značenja, zbog minuciozne psihološke analize glavnih i sporednih likova, radnje koja se raspliće pomalo i kirurški precizno, živopisnih dijaloga i majstorskog spisateljskog umijeća G.G. Kaya.

Za kraj odlazimo u sasvim fantastične svjetove, u koje nas vodi knjiga Prijestolje od stakla, autorice Sarah J. Mass, a u prijevodu Maje Vrbanc. Radi se o prvoj knjizi istoimenoga serijala, koju je autorica napisala već sa šesnaest godina. Zahvaljujući ovom serijalu, dospjela je na vrhove top lista New York Timesa i USA Todaya te na brojne druge diljem svijeta, prevedena je na trideset i pet jezika te ruši rekorde u prodaji. 

Calaena Sardothien je osamnaestogodišnja djevojka, koja je u Erileji poznata kao najopasniji kladnokrvni ubojica. Nalazi se u najstrožem zatvoru, u kojem odrađuje kaznu po naredbi kralja Adarlana. U zatvor dolazi prijestolonasljednik, princ Dorian Havilliard s ponudom da Calaena postane kraljev borac. Nakon četiri godine služenja kralju, ponovno će biti slobodna. Celaena pristaje i dolazi na kraljev dvor…

Knjiga je puna intriga, zanimljivih obrata i događaja, likova, mračnih scena, ogorčenosti, tame, rata, brutalnosti, ali i prijateljstava i ljubavi.

Fantastika, povijest, bliska životna priča, šokantni putevi kojima život može odvesti ili pak savjeti psihologa o tome kako da se ne dovedemo do istih? Što vam se čita ovoga vikenda?