Knjige petkom: Razglednica, Nada, Odrasli ljudi...

Knjiga Razglednica autorice Anne Berest i prevoditeljice Ite Kovač jedna je od onih knjiga koje se tiho uvuku pod kožu, a priča koju nosi ostaje s vama još dugo nakon što zatvorite njezine korice. Sve počinje naizgled jednostavno — anonimnom razglednicom koja stiže poštom, na kojoj su ispisana samo četiri imena. Imena članova autoričine obitelji, žrtava Holokausta. 

Taj mali, šutljivi predmet postaje početak putovanja kroz prošlost, otkrivanja obiteljske priče koju ni sama autorica nije poznavala, sve dok ona i njezina majka ne odluče krenuti u potragu za odgovorima. Roman vješto izmiče jasnim žanrovskim okvirima - isprepliće dokumentarnu prozu, memoare i fikciju - i kroz tu potragu ne govori samo o obiteljskoj tragediji, već o univerzalnom osjećaju naslijeđenih priča i tihe težine koju prošlost ostavlja na suvremenog čovjeka.

Razglednica nije samo knjiga o Holokaustu, nego i promišljanje o identitetu, pripadnosti i o tome što znači biti potomak preživjelih u svijetu koji i dalje pokušava razumjeti vlastitu povijest.

Prva zanimljivost knjige Dobar dan, tugo leži u činjenici da ju je Francoise Sagan napisala s devetnaest godina. Knjigu je preveo Ivo Klarić. Mlada Cecile boravi u ljetnikovcu s ocem i njegovom djevojkom. Otac se zaljubljuje u drugu ženu, što Cecile nikako ne odgovara pa inteligentna i pomalo podla djevojka kreće u niz spletki, u koje uključuje brojne sudionike…

Naoko površna fabula i lijepi bogati likovi zapravo kriju jednu složeniju priču. Mlada autorica izvrsno je dočarala atmosferu na ljetovanju dokone buržoazije i opisala mentalitet tog društvenog miljea, dobro je psihološki isprofilirala likove, dočarala atmosferičnost, zadržala pažnju i iznenadila nas.

Prepoznatljiv humor Ante Tomića uveseljava nas i u njegovoj prošlogodišnjoj knjizi Nada. Selim bježi od ratnih zbivanja u svojoj domovini i, spletom okolnosti, privremeno završava na jednom neimenovanom dalmatinskom otoku. Na otoku se nalazi plaža Piška na kojoj se okupljaju homoseksualci, policajac koji je dio zatvora pretvorio u apartmane, Srpkinja Rada, ogromna jahta jednoga Hercegovca i njegove mlade djevojke, zamamna Silvija, čiji su apartmani uvijek prepuni turista, magarac koji njače svaki put kad neki par konzumira ljubav …

Ovo su sve likovi s kojima se možemo zamisliti na jednoj lijepoj plaži na još ljepšem jadranskom otoku, sunčati se i razgovarati ni o čemu.

Roman prvijenac norveške spisateljice Marie Aubert zove se Odrasli ljudi. Roman je prevela Anja Majnarić. Četrdesetgodišnja arhitektica Ida u potrazi je za partnerom i čezne za ljubavi, a istu uvijek pronalazi samo trenutno, u vrlo pogrešnim muškarcima. Na proslavu rođendana svoje majke odlazi u njihovu vikendicu, u kojoj trenutno borave njezina trudna mlađa sestra sa svojim suprugom i njegovom kćeri. 

Naoko idilični odnosi zapravo su vrlo kompleksni. Radi se o odraslim ljudima koji su mnoge životne situacije „stavljali pod tepih“, a one su konstantno tu, latentno prisutne. Ako se ne tretiraju, zauvijek narušavaju odnose. Mnoge greške, koje činimo kao odrasli, posljedica su nečeg što nam se dogodilo u djetinjstvu. 

Kratka i slatka, knjiga potiče na razmišljanje o vlastitoj prašini pod tepihom.

Otputujte u dvadeseto stoljeće, u ljetnikovac bogatih ili na jedan jadranski otok, kako vam odgovara. Otputovati možete i u svoje djetinjstvo i zaviriti u ono s čim biste se trebali suočiti kao odrasli ljudi. 

Svaka knjiga nudi svoje putovanje i bijeg od ovih tmurnih dana.