Podijeli sadržaj

  • Podijeli emailom
  • Podijeli na Facebooku
  • Podijeli na X
  • Podijeli s Viberom
  • Podijeli s WhatsAppom
Autor/ica
Gradska knjižnica Rijeka
Središnja narodna knjižnica grada Rijeke. Mjesto dobrih knjiga, stvaralaštva i začina za kvalitetno slobodno vrijeme. više

U ovotjedne preporuke krećemo napetim pričama. Vrlo neobičan roman, triler s elementima horora, prvi se našao na ovotjednoj listi.  Zadnja kuća u Nepotrebnoj ulici autorice Catrione Ward. Smješten na police kriminalističkih romana, neobičan, kompleksan, začudan, poremećen, jezovit. Čita se u jednom dahu, a čitatelja drži u neizvjesnosti do samoga kraja. 

Tri su neobična lika u fokusu priče: Ted, kompletno izoliran čovjek, konzument nezdrave hrane, alkohola i tableta, njegova kći Lauren i mačka Olivia. Njegova mračna i trošna kuća nalazi se na kraju Nepotrebne ulice, uz sam rub šume. Prije jedanaest godina nestala je šestogodišnja djevojčica, a policija je provjeravala i Teda. Dee još uvijek nije odustala od nade da će pronaći svoju sestru… Kraj je misteriozan i nepredvidljiv, što i jesu odlike dobrog trilera.

1zadnjakuca.jpg


Malo blaža inačica napetog romana je roman Ubojstva u lovačkom klubu Danna MacDormana. Kriminalistički roman u stilu Agathe Christie, klišejizirani likovi, svi na istom mjestu i tipični detektiv. Dodana vrijednost ovoga romana je autor koji u svakom drugom poglavlju izravno komunicira s gledateljem. 

Pripovijeda o povijesti kriminalističkog žanra, spominje autore koji su tipični predstavnici istoga, ispričava se na klišejima u svom romanu te iznosi niz zanimljivosti vezanih uz kriminalistički žanr, primjerice činjenicu da žanr nije bio cijenjen niti su pisci kriminalističkih romana bili prihvaćeni kao književnici pa su muškarci pisali uglavnom pod pseudonimom.

2ubojstvaulovackom.jpg


Zaokret od krimi žanra napravili smo serijalom o sedam sestara i osmoj knjizi Atlas Lucinde Riley. Prvih sedam knjiga govore o šest sestara i o sedmoj, o kojoj polako saznajemo ponešto. Osma knjiga završava pričom njihova oca Atlasa i u posljednjoj knjizi su svi misteriji otkriveni. Knjige imaju više slojeva, od obiteljskih odnosa do ljubavi i putovanja po cijelom svijetu preko ratnih zbivanja. Puno je aluzija na grčku mitologiju, u imenima, mjestima, likovima. 

Serijal nas cijelo vrijeme drži u neizvjesnosti s dosta detalja. Knjige se ne moraju čitati po redu, ali je naša preporuka da očevu knjigu svakako čitate posljednju. Zanimljiva je činjenica da se autorica razboljela dok je pisala serijal i nažalost preminula kad je završila sedmu knjigu. Priču o Atlasu ispričala je svome sinu, jer nije željela zakinuti čitatelje za rasplete. Lucindin sin priču je objelodanio uz pomoć ghost-writera.

3atlas.jpg


Cvijeće za Algernona Daniela Keyesa potresna je priča o tridesetdvogodišnjaku s teškoćama u razvoju Charlieju Gordonu, koji pristane na eksperiment kojim bi narasla njegova inteligencija. Sličan eksperiment već je napravljen na mišu Algernonu, ali Charlie je prvi čovjek koji mu se podvrgao. Priču pratimo iz Charliejevih zapisa, koji su u početku dosta nepismani, nerazumljivi. Kroz eksperiment, Charliejevi izvještaji su bistriji, jasniji, promućurniji - on pomalo shvaća odnose ljudi oko njega, prema njemu i njegovim mentalnim sposobnostima… 

Autor je psiholog i sveučilišni profesor i stavlja pred nas etičku temu eksperimenta nad ljudima te odnosa okoline prema pojedincu s mentalnim teškoćama… Iako bismo knjigu mogli nazvati SF klasikom, ovo je jedino autorovo djelo prevedeno na hrvatski jezik, a vjerojatno će i ostati jedino, jer Keyesa nazivaju „autorom samo jedne knjige“…

4cvijeceza.jpg


Fantastikom nastavljamo petak pa je sljedeća knjiga o kojoj govorimo Dugi hod Stephena Kinga. Raymond Garrathy jedan je od sto učesnika natjecanja zvanog Dugi hod. U natjecanju sudjeluju dječaci, šesnaestogodišnjaci. Prate ih kamere i navijači. Svi, koji napuste natjecanje ili više ne mogu izdržati, bivaju upucani – pobjeđuje (čitaj: preživljava) samo jedan. 

Distopijska diktatorska palica Majora nadzire natjecanje. Najprije pratimo dječake, osobenjake koji se druže, svađaju, a kasnije njihovo sazrijevanje, strahove, različite karaktere i borbu za preživljavanjem. Jedan se pobuni, drugi misli da je najveća prednost fizička sprema, treći da je životna prednost „posložena“ psiha, četvrti je poeta, peti ima obitelj kao motivaciju – različiti ljudski karakteri u borbi sa smrću koja vreba predstavljaju čovjeka u svakodnevnim životnim bitkama. King se izruguje reality opsesiji (a knjiga je napisana 1979. godine!) te zakonu mase.

5dugihod.jpg


A sada nešto potpuno drugačije: Josipa Pavičić uvodi nas u svijet narcisoidnih osobnosti, taj neizlječiv i često za okolinu razoran poremećaj s kojim se danas sve češće susrećemo u svim životnim područjima: od obiteljskog i prijateljskog okruženja preko poslovnog i javnog pa sve do romantičnih odnosa. 

Knjigom Ja pa ja i opet ja! autorica govori o svome iskustvu života s narcisom, ali velikim dijelom i o tome kako se otrgnuti istom i oporaviti se. Knjigu je recenzirala psihijatrica dr. Ana Pavlović. U početku knjige autorica objavljuje pismo svojega narcisoidnog partnera. Tijekom knjige prolazi kroz oporavak, a knjigu završava njezinim odgovorom.

6jajaja.jpg


Domaća autorica Maša Kolanović sa svojom knjigom Sloboština Barbie naša je sljedeća tema. Radnja se odvija u novozagrebačkom kvartu Sloboština u vrijeme Domovinskoga rata. Maša govori o sebi – bila je u to vrijeme djevojčica u ranim pubertetskim godinama, opsjednuta igrom i lutkom Barbie. Iako su dane i tjedne provodili u skloništu, iako su u grad dolazili ljudi iz ratom zahvaćenih krajeva Hrvatske, iako je bilo smrti i stresnih situacija na malim ekranima i oko njih, djeca su okosnicu života vidjela u igri, druženju, razmiricama i mašti. Kroz dječje igre probijaju se ratni elementi, ali kroz nevinu dječju maštu.

7slobostinabarbie.jpg


Na kraju kišnoga petka odlazimo u regiju i čitamo srpskoga književnika Miletu Prodanovića i njegovu knjigu Ovo bi mogao biti vaš srećan dan. Satirična zbirka priča, čiji naslov potječe iz priče o beogradskom bračnom paru koji svake godine aplicira za vizu za Ameriku. Jedne godine njihova kujica Milica dobije vizu – to je „njezin srećan dan“ i počinje govoriti. Milica se izruguje društvu i mentalitetu… 

Autor zabavlja, ali na ironičan način naglašava anomalije društva u kojem živi. Zabavno, pitko štivo koje ujedno potiče na razmišljanje. Ovo bi mogao biti i vaš sretan dan – posudite jednu od preporučenih knjiga i čitajte je na suncu koje samo što se nije pojavilo!

8srecandan.jpg

Objavljeno

Čitaj i ovo:

/
Teme

Groblja u knjigama: dobre priče između grobova

/
GKR bira

Lektire za srednju školu u cool strip-izdanju

/
Brickzine

Jesenske slikovnice: slikovnice s kojima je padanje lišća još ljepše

/
Teme

Riječki fragmenti: O smislu i besmislu teksta