Knjige petkom: Sva naša tijela, Priručnik za preživljavanje, Nikome ni riječi...

Čitanje stvara sjećanja. A upravo su deseci takvih zatvoreni između korica zbirke "ultrakratkih priča" Sva naša tijela Georgija Gospodinova (u prijevodu Ksenije Banović) koju je ilustrirala Lyuba Haleva. Ako već poznajete njegov rad i divite mu se, čeka vas zanimljivo iskustvo čitanja. 

Pomalo kao s kratkim pjesmama (haikū, tanka...) sve je sažeto u nekoliko riječi. U ovoj zbirci dolazi do izražaja dubina autorove misli, njegova sklonost dugom i pažljivom promatranju stvarnosti koja ga okružuje, njegova ironija i njegova pronicljivost. Može se pročitati za jedan dan, ali joj se možete vraćati cijeli život. 

Divne priče, kratke, ali s dubokim poantama. Knjiga kontemplacije i meditacije. I kao dodatak, jedna superkratka forma kao primjer. 

Tri puta kada je H. H. bio sretan 
H. H. živio je devedeset godina, sve u svemu mirno i normalno, bez osobitih potresa. Tijekom
svih tih godina bio je sretan točno tri puta. Dva od njih nikada nije osvijestio.

Čovjek koji se bojao živjeti Miguela Ángela Montera (prijevod Lidije Toman i Tomislava Zagode) istražuje teme unutarnjih konflikata i nesigurnosti kroz lik Marcosa, koji se suočava s vlastitim životnim ograničenjima. Roman detaljno prikazuje njegovu potragu za smislom i suočavanje s osobnim strahovima. 

Kroz preciznu psihološku analizu likova, autor nas uvodi u kompleksnu dinamiku ljudskih odnosa i unutarnje borbe, čineći roman ne samo literarnim djelom, već i inspirativnim vodičem za osobnu refleksiju. Ova knjiga poziva na razmišljanje o tome kako strahovi oblikuju naš svakodnevni život te kako se suočavajući s njima, može doći do unutarnje snage i slobode.

O našem se vremenu često govori kao o dobu post-istine, ali to bi onda podrazumijevalo da je prije toga postojalo neko doba istine. Autor Tom Phillips koji radi za organizaciju koja se bavi provjerom činjenica i na svom poslu se svakodnevno se susreće s lažima i “alternativnim istinama” knjigom Istina : kratka povijest totalnih k*njaža (preveo Vedran Pavlić) želi pokazati da to definitivno nije tako. 

Lažne vijesti i k*njaže nisu nešto novo niti karakteristično za 21. stoljeće, već su prisutne otkad ima ljudi koji će ih izmisliti i pokrenuti, ponekad zbog vlastite koristi, ponekad da se izvuku iz neugodne situacije, a ponekad iz čiste zabave. Za razliku od lažljivaca, po njemu, k*enjatori su druga vrsta - oni ne lažu, samo nemaju volje ni želje saznati istinu pa biraju onu verziju koja im odgovara, ne zamarajući se pritom je li istinita ili ne, jer im to zapravo nije niti važno.

Za početak, istina je često neuhvatljiva, nejasna ili jednostavno dosadna, dok laži i neistine imaju beskrajne nijanse, verzije i mogućnosti, a ne zahtijevaju puno istraživanja da bismo do njih došli. Jednostavno je puno lakše izmisliti nešto, nego mukotrpno pokušati doći do istine, pa onda i dalje ne biti sigurni je li to zaista istina, ili nas je netko obmanuo. 

Iz ove ćemo zabavne knjige, između ostalog, saznati da je Benjamin Franklin često lagao i širio lažne vijesti, najčešće iz čiste zabave, također ćemo naučiti i da su neke zemljopisne karte do duboko u 20. stoljeće prikazivale goleme planinske lance koje u stvarnosti ne postoje i nikad nisu, samo na temelju nečije pogreške i maglovite pretpostavke koja je potom cirkulirala i potvrđivala samu sebe.

Nije ovo neko duboko znanstveno djelo, ali je iznimno zabavna i duhovita knjiga puna zanimljivih povijesnih činjenica (nadamo se da ih autor nije izmislio) koje nam pokazuju koliko su ljudi skloni laganju, a još više koliko smo naivni i skloni povjerovati i najnevjerojatnije stvari ako iz nekog razloga smatramo da je njihov izvor pouzdan, ili jednostavno samo zato jer nam to odgovara.

Grof Darkula je Instagram profil kojega danas prati više od 74 tisuće ljudi, a koji otvoreno progovara o različitim društvenim nepravdama. Iako se o samim autorima profila ne zna gotovo ništa osim da se radi o muškarcu i ženi, njihove poruke svakodnevno uspijevaju doprijeti do mnoštva ljudi.

Prije tri godine, 2022., objavljuju Priručnik za preživljavanje, zbirku od 20 priča u kojima kroz svoja osobna iskustva, ali vrlo dobro potkrijepljena statistikama i činjenicama, progovaraju o gorućim problemima našeg područja. Knjiga se dotiče tema poput partnerskog, obiteljskog te seksualnog nasilja, stigmatizacije mentalnih bolesti, negativnog religijskog utjecaja u djetinjstvu, tjelesnog kažnjavanja djece, kriminalizacije pobačaja, prava žena, LGBT populacije te manjina.

I dok su neke priče vrlo tužne i uznemirujuće, one su također i intimne, iskrene i edukativne. Svako je poglavlje započeto fotografijom iz privatne arhive autora s porukom koja savršeno sažima sadržaj teksta koji slijedi. Osim toga, na kraju poglavlja se mogu pronaći korisne poveznice, adrese i kontakti različitih udruga i institucija koje se bave određenom društvenom problematikom.

Svakako se radi o djelu koje bi svatko trebao pročitati. Preporuka od nas!

Volimo krimiće. Ima nešto uzbudljivo kada zajedno s likovima iz knjige otkrivamo i hvatamo negativce, kada se autor poigrava s našim umom i maštom, ali na kraju znamo da je to samo fikcija. Međutim, kada autor odluči napisati krimić prema istinitoj priči, onda je to sasvim nešto drugo. 

Američki književnik Gregg Olsen, u svojoj knjizi Nikome ni riječi, ispričao je jednu upravo takvu koja čak ni američkoj javnosti nije toliko poznata, ali zaslužuje da ju se čuje. Priča je to o Shelly (Michelle) Knotek, sadističkoj poremećenoj majci koja je u gradiću Raymond (američka savezna država Washington) iza zatvorenih vrata u trošnoj seoskoj kući godinama sustavno fizički i psihički maltretirala svoje tri maloljetne kćeri Nikki, Sami i Tori i nećaka Shanea.

Torturu koju su oni prolazili ne možemo zamisliti ni u noćnoj mori. Primjerice, samo za korištenje toaleta morali su od majke (i nećak ju je morao zvati „mama“) tražiti dopuštenje, a to dopuštenje je ovisilo o njenom trenutačnom raspoloženju. „Tuširanje“ usred zime/noći/bilo kojeg doba dana odvijalo se u dvorištu hladnom vodom iz vrtnog crijeva… 

Na žalost, nije stala samo na njima. Svoje bolesne perverzne ideje provodila je i na prijateljici Kathy koju je zbog teške obiteljske situacije prihvatila pod svoj krov. Ova zaista teška i mučna knjiga svojim dokumentarističkim stilom pisanja stalno nas podsjeća da to nažalost nije fikcija.

Ako tražite neku laganu obiteljsku priču, ova svakako nije za vas, ali ju možemo preporučiti ljubiteljima true crime tematike.

Kad su stripovi u pitanju, Phillips i Brubacker su uvijek dobitna kombinacija pa ni novi serijal Reckless (crtež Sean Phillips; tekst Ed Brubacker; preveo Robert Solanović) nije iznimka.

Radnja je smještena u Los Angeles 80-ih godina prošlog stoljeća, a glavni junak Ethan Reckless je bivši agent FBI-ja koji je nakon udercover fijaska jedva sačuvao živu glavu i okončao svoju karijeru. On je slomljen čovjek koji samo pokušava živjeti dan po dan u svijetu za koji je uvjeren da je osuđen na propast i sve što želi je povremeno pomoći nekome koje je pomoć potrebna. Sad živi u napuštenom kinu, surfa i povremeno zaradi koji dolar pomažući ljudima da riješe probleme koji oni sami ne mogu riješiti. 

On je onaj čovjek kojeg zovete da sredi stvar, a on to može zato jer ima set vještina koje su za to potrebne i svoju vjernu pomoćnicu Annu kojoj je pružio utočište kad joj je trebalo i time stekao prijateljicu i poslovnu partnericu. Njegov osnovni motiv nije novac, ali hej, čovjek ipak od nečega mora živjeti. 

Kroz pet stripova pratimo kako ovaj dinamični dvojac rješava različite slučajeve, koji su često i njima samima vrlo osobni i stvari često postaju vrlo mračne. 

Zanimljiva priča, izvrstan crtež, noir atmosfera i lik s kojim se ne biste trebali moći poistovjetiti ali nekako ipak možete, zbog svega toga je ovo topla preporuka za sve ljubitelje stripa i one koji bi to tek mogli postati kad pročitaju ovaj sjajan serijal.