Knjige petkom: Zaposlenici, James, Pokora...

Marie Kondo i kurashi kod kuće (prijevod Irene Jakelić) nije još jedan priručnik za uredan ormar, nego tiha, jednostavna pozivnica da svoj prostor pretvoriš u mjesto koje ti vraća mir. Kroz japanski koncept kurashi (idealan, smiren i osoban način svakodnevnog življenja), Marie Kondo pokazuje kako male promjene u svakodnevici mogu stvoriti veliku razliku – ne samo u domu, nego i u načinu na koji živimo. Knjiga za svakoga tko želi pospremiti ne samo stvari, nego i misli.

Što nas čini ljudima, koja je granica između čovjeka i stroja, tijela i identiteta? Zaposlenici danske autorice Olge Ravn ( u prijevodu Edina Badića) nije običan znanstvenofantastični roman — to je književni eksperiment, poetična slagalica sastavljena od stotina kratkih iskaza članova posade, ljudi i humanoida, koji naizgled obavljaju rutinske zadatke na brodu, ali zapravo proživljavaju duboke unutarnje krize.

Kada posada počne proučavati tajanstvene predmete s planeta Novozemlje, događaji polako počinju izmicati kontroli: emocije se bude, sjećanja naviru, a pitanje identiteta, svrhe i slobode postaje sve glasnije. Ovaj roman suptilno, ali moćno istražuje što znači biti živ, raditi, pripadati. Kroz tihe misli posade, njihove dvojbe i snove, polako se otkriva svijet u kojem se čak i strojevi pitaju imaju li pravo na osjećaje. Ravn piše jednostavno, ali precizno, ostavljajući prostor za tišinu, za neizrečeno.

Svitanje nad žetvom autorice Suzanne Collins i prevoditeljice Paule Jurišić peti je nastavak popularnog serijala Igre gladi. Dok smo u originalnoj trilogiji upoznali junakinju Katniss Everdeen koja je uspjela prekinuti zastrašujući ciklus nasilja, a u Baladi pjevica i zmija budućeg diktatora Coriolanusa Snowa koji je od pristojnog mladića postao ubojiti predsjednik, Svitanje nad žetvom prati mladog Haymitcha Abernathyja i njegovo sudjelovanje u jubilarnim, pedesetim igrama gladi.

Šesnaestogodišnji Haymitch pokušava, koliko god može, ignorirati strah i pritisak zbog dvostruko većeg broja posvećenika koji će toga dana biti odabrani. Želi što brže obaviti svoja zaduženja kako bi mogao provesti vrijeme sa svojom djevojkom Lenore Dove. No kada igrom slučaja i vrlo nepošteno ipak bude izabran, svi mu se snovi i želje za budućnost sruše.

Kronološki smješten između trilogije i Balade pjevica i zmija, u ovome nastavku saznajemo kako je Haymitch uspio postati pobjednikom igara gladi. Susrećemo se i s brojnim drugim već nam poznatim likovima, ali ih upoznajemo na jedan posve novi način, otkrivamo njihovu povijest te sve grozne okolnosti koje su ih učinile onakvima kakvima ih znamo iz originalne trilogije. Savršeno štivo za sve fanove serijala Igre gladi, ali i za one koji tek žele uroniti u ovaj apokaliptični i nadasve uzbudljiv svijet. 

Sljedeći nas roman vraća u prošla vremena, svojevrsni je književni dijalog s američkom prošlošću. Istovremeno je oštro duhovit, potresan i beskompromisan. James Percivala Everetta (u prijevodu Miše Grundlera) reinterpretira klasičnu američku književnost iz perspektive koja je stoljećima bila ignorirana. 

Polazeći od lika Jima iz Twainova Huckleberryja Finna, Everett gradi snažan, slojevit glas – glas crnog čovjeka u Americi. Piše s gorčinom, humorom i preciznošću, stvarajući snažno djelo koje istodobno funkcionira kao ispravak povijesne nepravde, kritika kolonijalne književnosti, ali i duboko osobna priča o jeziku, identitetu i otporu. Miješanjem fikcije i povijesti, Everett nas poziva da još jednom preispitamo tko ima pravo pričati priču – i kome je ona namijenjena.

Za one koji vole zaviriti u mračne kutke ljudske prirode i pratiti tragove gdje god vodili – ovaj roman ne ostavlja mjesta ravnodušnosti. Pokora autorice Elize Clark (s engleskoga prevela Mirta Jurilj) psihološki je roman u formi lažnog true crimea, koji istražuje kompleksne teme nasilja, medijske opsesije zločinom i manipulacije istinom. Kroz na prvi pogled objektivnu rekonstrukciju
brutalnog ubojstva šesnaestogodišnje djevojke od strane triju njenih školskih kolegica, Clark prokazuje ljudsku glad za tragedijom i način na koji se stvarne osobe kroz senzacionalističke napise pretvaraju u fikcionalizirane verzije samih sebe.

Posebno dojmljiv i prilično jeziv aspekt romana jest prikaz tinejdžerskih odnosa, društvenih hijerarhija i okrutnosti unutar adolescentne svakodnevice. Clark realistično i nemilosrdno prikazuje kako se identiteti oblikuju kroz grupnu dinamiku, status, traume i potrebu za pripadanjem. Unutar školskog okruženja, granice između prijateljstva i manipulacije često su mutne, a verbalno i emocionalno nasilje dio svakodnevice. 

Roman uspijeva prenijeti osjećaj tjeskobe i nesigurnosti koji obilježava tinejdžerske godine, naglašavajući koliko krhki i opasni mogu biti odnosi u kojima je empatija rijetka, a moć i status ključne valute. Autorica koristi formu istraživačkog teksta, sastavljenog od transkripata, intervjua i autorskih komentara, da bi čitatelja neprestano tjerala da preispituje sve što pročita. Niti jedan lik nije potpuno pouzdan, njihove verzije priče su u međusobnom sukobu, a istina nam stalno izmiče, često neugodno blizu stvarnim senzacionalističkim dokumentarcima ili podcastima.

Clark prikazuje kako internet i društvene mreže brišu granicu između stvarnog i fikcionalnog, privatnog i javnog, i otvaraju prostor u kojem svatko može biti stručnjak, pripovjedač ili sudac, bez odgovornosti za izrečeno. Posebno je snažan motiv eksploatacije tuđe traume radi vlastite vidljivosti – likovi koriste tragediju kao priliku za isticanje i građenje osobnog brenda, što odražava stvarni fenomen true crimea. Internet u Pokori nije samo pozadina već i alat i ambijent u kojem se gradi lažna istina, širi moralna panika i briše empatija. U tom kontekstu, roman je i kritika našeg digitalnog načina konzumiranja tragedije: brzog, površnog i senzacionalističkog.

Dramski tekst u knjižnoj preporuci – rijetkost koju vrijedi istaknuti

Iako se drama najčešće veže uz kazališne daske, kvalitetan dramski tekst može biti jednako moćno čitateljsko iskustvo. Ovaj naslov dokazuje da drama nije rezervirana samo za izvedbu. Za one koji žele nešto drugačije – ovo je poziv da otkrijete snagu književnog roda koji često ostaje u sjeni romana, a to nimalo ne zaslužuje.

Drama Pičman autorice Dore Šustić osvojila je prvu nagradu za najbolji neobjavljeni dramski tekst na 35. Marulićevim danima, festivalu hrvatske drame i teatra. Šustić je ovu komornu psihološku dramu opisala kao djelo koje propituje temu suicida kroz različite aspekte, istražujući duboke unutarnje konflikte likova i njihove međusobne odnose. Donosi snažnu priču o posljedicama na obitelj, posebno kroz perspektivu kćeri Ene.

Strukturirana kao tri ključna razgovora – s ocem, psihoterapeutkinjom i samom sobom – drama propituje osjećaje krivnje, oprosta i traumatsko naslijeđe PTSP-a. Istovremeno otvara pitanje društvene stigme i nedostatka razumijevanja za mentalno zdravlje. Pičman je snažan tekst mlade Riječanke koji ne izvire samo iz autorske vještine, već i iz osobne tragedije – pa zato progovara s rijetko viđenom iskrenošću, hrabrošću i emocionalnom dubinom. Svakako ne ostavlja čitatelja ravnodušnim.

Ovo je samo djelić onoga što vam knjižnica može ponuditi – svratite, istražite i dopustite da vas neka knjiga iznenadi.