Književni susret s Tomislavom Marjanom Bilosnićem

Tomislav Marijan Bilosnić (Zemunik Donji, 18. siječnja 1947.), u hrvatskoj kulturi djelovanjem plijeni pažnju širinom svojih umjetničkih preokupacija. U prvom redu književnik, pjesnik, feljtonist, putopisac i kritičar, ovaj se umjetnik jednako uspješno bavi slikarstvom i umjetničkom fotografijom, dok je dobar dio svoga životnog vijeka proveo radeći kao novinar, reporter i urednik u više novina, revija i časopisa. Osnovnu školu završio je u Zemuniku, Srednju tehničku školu u Zadru, kao i Filozofski fakultet na kojemu je apsolvirao.
Što sve Bilosnić nije okušao u životu? Radio je kao građevinski radnik, strojarski tehničar, konobar, vozač, knjigovođa, administrativac, novinar, književnik, fotograf, slikar, vojnik, urednik, ali i kao direktor više tvrtki, pokretač niza aktivnosti u zadarskoj kulturi i mnogim mjestima Zadarske županije, sveprisutan na cijelom hrvatskom prostoru, u domovini i inozemstvu.

Književnost

Prvi književni i likovni radovi objavljeni su mu 1968. godine. Autor je više od stotinu i pedeset knjiga proze, poezije, poezije za djecu, kritika, feljtona, putopisa, povjesnica, publicistike i slikarskih monografija. Knjige ili njihovi izbori prevedeni su na: španjolski, engleski, rumunjski, talijanski, japanski, njemački, francuski, makedonski, turski, albanski, bugarski, grčki, nizozemski, ukrajinski, romski, irski, portugalski, slovenski, mađarski, svahilli, yoruba, češki, arapski, poljski i ruski jezik. Međunarodnu popularnost stekao je haiku zbirkom Velebit prevedenom na engleski i albanski jezik, koju je kritika uglednog japanskog
časopisa Ko i američkog Modern Haiku ocijenila visokom ocjenom. Državna japanska televizija snimila je u Zadru 2003. godine dugometražni televizijski film Stazama hrvatskog haiku o Bilosnićevoj haiku poeziji. Uvršten je u više međunarodnih haiku antologija poput one japanske Four Seasons. Pjesnička zbirka Tigar, za koju se može reći da ujedinjuje sve dosadašnje poetike ovog pjesnika, međunarodno je poznata Bilosnićeva knjiga, prevedena u cijelosti ili u izborima na petnaest svjetskih jezika. O njoj je pisalo više svjetskih kritičara, a kao primjer hrvatskog pjesništva navedena je u knjizi A Little Tour through European Poetry / Malo putovanje europskim pjesništvom, uglednog američkog teoretičara dr. John Taylora. Na svjetskim jezicima do sad je tiskano trideset Bilosnićevih knjiga. Poznata je i Bilosnićeva lutkarska televizijska serija Pustolovine morskog konjica prema kojoj je kasnije napisao istoimeni roman za djecu. Bilosnićevi književni radovi uvršteni su u književne preglede, leksikone, školske programe, panorame i antologije, u domovini i svijetu.

Novinarstvo – publicistika

Bilosnić je napisao tisuće članaka, komentara, reportaža, zapisa i putopisa objavljenih u mnogim hrvatskim novinama a osobito u: Vjesniku, Slobodnoj Dalmaciji, Nedjeljnoj Dalmaciji, Narodnom listu, Zadarskom listu, Zadarskom regionalu, Večernjem listu, Novom listu, Glasu Istre, Glasu Slavonije i drugima. Surađuje na radiju i televiziji. Uređivao je biblioteke, listove i časopise, novinske rubrike: Zadarska revija, Tlo, Plavi vjesnik, Vedri dani, Vikend, Studio, Start, Maslačak. Bio je glavni urednik tjednika Ličko-senjske županije List i glavni urednik tjednika Zadarski regional, predsjednik Upravnog odbora Narodnog lista, urednik biblioteke Matsuo Basho. Pokrenuo je i uređivao listove: Zoranić, Plakat, Zadranka, Grad Nin. Jedan je od osnivača i prvi direktor Zadarskog lista, kao i jedan od pokretača i prvi direktor Zadarskog glazbenog festivala - Zadarfest. Bio je urednik Festivala djeteta u Šibenik od 1981. do 1985 godine. Još osamdesetih godina prošloga stoljeća bavio se ekologijom pišući o problemima onečišćenja i gospodarenja okolišem, te spada u skupinu začetnika ekološke tematike u Hrvatskoj. Poznata je njegova knjiga s ekološkom problematikom Okrugla kanta za smeće (1988.), uopće prva knjiga takve vrsta na našim
prostorima. Važno je upozoriti i na Bilosnićev doprinos hrvatskoj povjesnici. Ravni kotari i Bukovica do pojave Tomislava Marijana Bilosnića ostali su izvan dosega hrvatske historiografije, nekako po strani, premda se radi o kraju bogate povijesti u milenijskom kontinuitetu, što je vrlo značajno, kraju koji ima važno mjesto u povijesti razvoja hrvatskoga naroda i njegove Države. Književnik Tomislav Marijan Bilosnić zadužio je tako hrvatsku historiografiju, poglavito onu koja obrađuje prošlost Zadra, Nina, Velebita, Ravnih kotara, Bukovice, zadarskih i kvarnerskih otoka.

Slikarstvo/fotografija

Tomislav Marijan Bilosnić je priredio stotinjak samostalnih izložbi slika u tehnici monotipija, ulja, pastela, gvaša, tuša u boji, crteža i umjetničke fotografije. Član je HDLU Zadar. Objavio je sedam slikarskih monografija: Metamorfoze, Cvijeće ravnokotarskih vila, 33, Pollockova svjetlost, Maske i lica, Mediteranski pastel i Duhovi sa zadarskog Foruma, te fotomonografiju Skriveno kameno blago, kao i pjesničke monografije s Antom Stamaćem, Zlatkom Tomičićem i Mijom Bijuklićem. O njegovu slikarskom opusu pisali su Tonko Maroević, Antun Travirka, Vinko Srhoj, Ive Šimat Banov, Đuro Vanđura, Iva Körbler, Vlado Bužančić, Andro Filipić, Ervin Dubrović, Milan Bešlić, Ivo Fadić, Helena Roguljić, Sanja Knežević, Nevenka Nekić, Đuro Vidmarović, Igor Šipić, Mirjana Šigir, i mnogi drugi. Što se fotografije tiče, Bilosnić od
70-tih godina prošloga stoljeća sustavno objavljuje fotografije u novinama, časopisima, revijama, knjigama kao i na prospektima, plakatima i razglednicama. Radi puno i brzo, moglo bi se reći da rasipa slike uokolo, isto kao i svoju svestranu darovitost. Otuda tematska raznolikost na izložbama koja se kreće od ninskih i iških motiva, preko ravnokotarskih i bukovačkih poratnih slika, do karnevalskih ludovanja i urbanoga života svjetskih gradova, ili serije o povijesnim gradinama Ravnih kotara. Njegov način emocionalnoga reagiranja najsnažnije se manifestirao u Domovinskome ratu, kada je u najtežim uvjetima ustrojio Samostalni vod kulturnih djelatnika Zadra i uspio urediti fotomonografiju Zadar Anno Domini 1991. Simboli Nina, pak, zacijelo je najcjelovitiji njegov fotografski ciklus «dubokih i slojevitih konotacija».

Članstvo

Kao aktivni sudionik Hrvatskog proljeća 1971. godine Bilosnić je zatvaran, proganjan i zabranjivan. Za vrijeme Domovinskoga rata bio je zapovjednik Samostalnog voda umjetnika, 1991. i 1992. godine. Član je Udruge hrvatskih veterana Domovinskog rata i Kluba hrvatskih likovnih umjetnika veterana Domovinskog rata. Bio je predsjednik Novinarskog društva Zadar, tajnik hrvatsko-američke humanitarne udruge Dijete i obitelj (Children and Family Society) i predsjednik internacionalne asocijacije Lions Cluba Zadar 2001./2002. godine, za što je primio Zlatno suradničko priznanje od Guvernera Districta 126 – Hrvatska. Utemeljio je i vodio Umjetnički tabor Karin, kao što je utemeljio i vodi izdavačku Udrugu 3000 godina Za
dar. Član je književnih i umjetničkih udruženja: Društva hrvatskih književnika, Društva hrvatskih haiku pjesnika, HDLU Zadar, Društva hrvatskih književnika Herceg - Bosne (Bosna i Hercegovina), počasni član Društva albanskih umjetnika i književnika u Elbasanu, Kluba pisaca ”Kostandin Kristoforidhi” u Albaniji. Punih dvadeset godina obnašao je mjesto predsjednik Ogranka DHK Zadar i ex predsjednik je Skupštine Hrvatskog društva likovnih umjetnosti Zadar. Član je Slavenske akademije književnosti i umjetnosti u Varni (Bugarska).

Nagrade

Za umjetničku i društvenu djelatnost dobio je: Grb Grada Zadra (2001., 2008.), Nagradu Grada Zadra (2008.), Godišnju nagradu Zadarske županije (2003. i 2008.), Grb Općine Polača i Plaketu Općine Polača (1998.), Grb Općine Zemunik (2007.), Grb Grada Štipa (2010.), Nagradu za životno djelo Općine Zemunik (2012.) i Nagradu za životno djelo Zadarske županije (2017.).

Ističu se dobivene nagrade i priznanja za književnost: Nagrade «Tin Ujević», Društvo hrvatskih književnika (2009.), Nagrade „Antun Branko Šimić“, Društvo hrvatskih književnika Herceg Bosne (2020.), „Prsten“ haiku susreta Samobor (2007.), prve Nagrade za prozu «Dubravko Horvatić» (2009.), prve Nagrade «Stjepan Kranjčić» na susretu hrvatskog duhovnoga književnoga stvaralaštva u Križevcima (2009.), nagrade Pasionske baštine (2010.), prve Nagrade za hrvatski književni putopis (2011., 2012., 2013., 2017.), druge Nagrade za hrvatski književni putopis (2020.), treće Nagrade za hrvatski književni putopis (2012.), Povelje časopisa Kaj (2020.), Nagrade Općine Lobor za hrvatski književni putopis (2018., 2019., 2023.), Nagrade Veliko Loborsko srce za putopis (2016.), Nagrade za najbolji haiku Hrvatske Kloštar Ivanić (2006.), Nagrade “Neretvanska maslina” (2015.), te drugih nagrada.

Dobitnik je međunarodnih književnih nagrada: «Ilinden» u Skoplju – Makedonija (2007.), «Crvena ruža Elbasana» u Albaniji (2009.), Grb grada Elbasana (2009.), Nagrade “Vlado Puljić” u Bosni i Hercegovini (2012.), Nagrade “Fra Martin Nedić” u Bosni i Hercegovini (2014.), počasne diplome na međunarodnom Mainichi haiku festivalu u Japanu (2009. i 2012.), međunarodne Zlatne plakete za fotografiju na izložbi «Island and Sea» (2010., 2022.), Zlatne plakete za slikarstvo (2015.) na 2. međunarodnoj likovnoj izložbi vjerskih motiva “Sveti otok” (Holy Island), Nagrade Biblioteke Universalis, Dijon, Francuska, 2023.

Priznanja: Priznanje Festivala djeteta Šibenik (1983., 1984., 1985.), Priznanje Children and Family Society, New York (1998.), Priznanje općine Polača (1998.), Membership Excellence, Lions klub District 126 (2001-2002.), Grb Lions cluba Osimo u Italiji (2001.), Zlatno suradničko priznanje Lions kluba District 126 (2002.), Priznanje Zajednice povratnika Hrvatske (2003.), Priznanje općine Zemunik (2004.), Priznanje Vinkovo Polača (2005.), Priznanje Međunarodnog pjesničkog festivala Zagreb (2006.), Diploma općine Ilindern
(2007.), Priznanja na Haiku susretima u Ludbregu (2009.), Priznanja na 1. Festivalu ljubavne poezije «Zvonimir Golob» u Koprivnici (2009.), Priznanje Kluba pisaca ”Kostandin Kristoforidhi” u Albaniji (2009.), Priznanje Grada Štipa u Makedoniji (2010.), Priznanje Zaklade Terra Tolis, Tolisa u Bosni i Hercegovini ( 2010., 2012.), Priznanje Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Mostar (2010.), Priznanje za doprinos albanskoj kulturi, Međunarodni festival poezije Drini Poetik, Priština, Kosovo (2015.), Povelja časopisa „Kaj“
(2014., 2020.) i niza drugih priznanja.