Podijeli sadržaj

  • Podijeli emailom
  • Podijeli na Facebooku
  • Podijeli na X
  • Podijeli s Viberom
  • Podijeli s WhatsAppom
Autor/ica
Gradska knjižnica Rijeka
Središnja narodna knjižnica grada Rijeke. Mjesto dobrih knjiga, stvaralaštva i začina za kvalitetno slobodno vrijeme. više
Vrijeme sati
LokacijaBenčić (Viktora Cara Emina 1)

Autorica naslovnog vizuala: Ida Križaj Leko

Na neformalnim razgovorima o budućnosti razgovaramo u manjim grupama na više lokacija u art kvartu. Odmičemo se od apokaliptičnih vijesti i pričamo o pozitivnim modelima budućnosti. Kakve promjene želimo? Kakve promjene trebamo? 

Opipavamo društvo koje želimo ostaviti generacijama koje dolaze, a mapiraju je ljudi s kojima dijelimo svakodnevicu, građani, obrtnici, poduzetnici, profesori, umjetnice, umjetnici. Jedina je restrikcija da od budućnosti ne odustajemo. Dođite i stvarajte s nama budućnost novog kvarta!

Format razgovora biti će nalik Speed Datingu gdje se grupe građana (do 8) zadržavaju na temi u svojoj grupi po 15 minuta s tri izmjene "terapijske" grupe. Na kraju, od 20 i 30 okupljamo se u dvorištu Art kvarta na zajedničkoj ćakuli.

Prijave se primaju putem obrasca ovdje

U razgovorima kao vodiči sudjeluju: Igor Bajok, Ida Križaj Leko, Ivan Jeličić, Dunja Matić, Davor Mišković, Dunja Siuc Valković, Renato Stanković, Ivan Šarar, Alen Šimoković, Davorka i Damir Medved, Aleksandra Stojaković Olenjuk, Ana Smokrović, Jana Perković .

Posebna zahvala volonterkama i volonterima HKD-a Sušak koji će se isto brinuti da sve prođe glatko. 

Treba reći i kako nas taj dan u art-kvartu čeka i poseban sajam ploča uz malo zelenog DJ-inga kao i noćna projekcija filma na otvorenom Čarobnjak iz Oza . :) 


*Dunja Matić

Mjesto: kat književnosti Gradske knjižnice Rijeka

Tema: terapijski kauč o kulturi: red nezadovoljstava i red nade 

Razgovor tematizira inkluzivne prakse u kulturi i zamišlja njihove buduće modele. Kako se osjećamo u prostorima kulture i umjetnosti, u čemu uživamo, što nam nedostaje, s čime smo manje sretni? Kakve promjene bismo voljeli vidjeti u budućnosti, u kojima od njih možemo sudjelovati? Što sve možemo zajedno izmaštati?

Dunja Matić (Split, 1988) diplomirala je na Odsjeku za kulturalne studije, Filozofskog fakulteta u Rijeci na kojemu od 2015. radi kao vanjska suradnica, a od 2020. kao asistentica na kolegijima Metodologija istraživanja u kulturi, Uvod u kulturalne studije i Uvod u Sociologiju. Trenutno pohađa Interdisciplinarni doktorski program humanističkih i društvenih znanosti pri Fakultetu za društvene znanosti u Ljubljani. 

Autorica je romana „Troslojne posteljine“ (Studio TiM, 2017), zbirke kratkih priča „Sinestezije“ (Vertia, 2019), te romana Mirovanje (V.B.Z. 2022) za koji je dobila regionalnu nagradu Štefica Cvek i našla se u finalu književne nagrade Fric. Od 2018. godine članica je neformalne književne skupine Ri Lit.


*Igor Bajok

Mjesto: Propela (dvorište Palače Šećerane)

Tema: Koliko participacije? – participativne tehnike civilnog društva

U razgovornom formatu propitujemo participativni folklor, participativni amaterizam, naivnu participaciju i druge tehnike izražavanja građanske društvene, ekonomske i političke (ne-) moći i utjecaja danas i u alternativnoj budućnosti. Pitamo se može li participacija doprinijeti ostvarenju „vizija realističnih utopija“ (E. O. Wright)? Koliko participacije? I može li je biti previše (#participativni overkill, kao u ovoj najavi)? I, jesu li kvartovi mogući otoci utopije?

Igor Bajok trener je i konzultant zaposlen u Udruzi za razvoj civilnog društva SMART. Bavio se i bavi se različitim participativnim tehnikama u različitim zajednicama. Pije uglavnom iz polupune čaše.


*Ivan Šarar

Mjesto: terasa Dječje kuće

Tema: Slobodan stil

Tema je otvoren razgovor o smislu, stvaranju dobrog življenja, bez foliranja. (može i o kulturi, al malo...)

Ivan Šarar od devedesetih godina radi u području kulturnih i kreativnih industrija, kao freelancer, privatni poduzetnik, profesionalni glazbenik, glazbeni promoter, marketinški stručnjak, te suosnivač nekoliko NGO-a i tvrtki. Od 2000. godine zaposlen je na rukovodećim pozicijama, a od 2011. – 2023. pročelnik je za kulturu Grada Rijeke. Od 2023. ponovno je slobodni poduzetnik.


*Renato Stanković

Mjesto: perilo

Tema: Art-kvart-Sartre: u potrazi za pravednim društvom

U ovom razgovoru otvorit ćemo temu duboke povezanosti filozofije i politike. Kao istaknuta figura egzistencijalizma, Jean-Paul Sartre je svojom filozofijom radikalne slobode i osobne odgovornosti otvorio nove perspektive u promišljanju ljudske motivacije za djelovanje u kontekstu društva, a egzistencijalistička misao postala je važan alat za suvremeno političko djelovanje. Složen odnos između individualne agencije i kolektivne borbe u potrazi za pravednijim i ravnopravnijim društvom promatrat ćemo u kontekstu javnog prostora kao mjesta gdje se susreću i promiču sukobljene vrijednosti i ideologije.

Renato Stanković (1987.) je riječki kulturolog i stručnjak za izradu i praćenje projekata u području kulture, znanosti i javne uprave. Radio je na Odsjeku za kulturalne studije Filozofskog fakulteta u Rijeci, gdje je imao i ulogu asistenta na kolegiju ''Kulturna politika'', te na Sveučilištu u Rijeci, a danas radi u Odsjeku za razvoj i fondove EU u Gradu Kastvu. Ima više od 20 godina iskustva u organizaciji i produkciji raznovrsnih lokalnih i međunarodnih događanja, pri čemu se ističe rad na hrvatskom paviljonu na Venecijanskom bijenalu arhitekture (2021.), multimedijskoj izložbi i knjizi Fiume Fantastika: Fenomeni grada (2020.-2021.) i projektu Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture. Od 2021. godine aktivno sudjeluje u lokalnoj i nacionalnoj politici, gdje zagovara ideale pravednosti, suradnje i održivosti. U slobodno vrijeme bavi se glazbom i gamingom.


Aleksandra Stojaković Olenjuk 

Mjesto: kustoski ured MMSU

Tema: What about you – što gledatelj želi?

Kako možemo promišljati odnos gledatelja i izvođača u izvedbenoj umjetnosti? Participativni umjetnički radovi poznati su nam iz povijesti umjetnosti, no u njima je uloga gledatelja uglavnom svedena na očekivano djelovanje, oni ispunjavaju unaprijed određen dramatruški prostor, te je na taj način njihova participacija određena programiranim kodom djelovanja. No, i sami izvođači su uglavnom u sličnoj poziciji, oni uglavnom ne biraju sadržaj koji dijele, i sami su određeni unaprijed definiranim granicama teksta, dramaturgije, redateljove vizije. Pa ipak, oni su medij putem kojeg se posreduje sadržaj, neka vrsta komunikacijskog kanala između autorske vizije i gledatelja. Kroz razgovor nastojati ćemo otvoriti komunikaciju između gledatelja i izvođača te time omogućiti prostor zajedničke kreacije te podijeljene autorske odgovornosti.

Aleksandra Stojaković Olenjuk 2011. godine završava MA studij Glume na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Iste godine se zapošljava u Hnk-u Ivana pl. Zajca u HD na mjesto glumice gdje je i danas u radnom odnosu. Bila je zaposlena i kao viša umjetnička suradnica na APURI-u od 2019. do 2021. Autorski djeluje od 2013., autorske predstave:  „Pristajanja“ (Drugo more), „Pick&Play“ (Drugo more), „Lolipop“ (Hnk Ivan pl. Zajc),  „Događaj koji mijenja sve“ (Drugo more), „ Spa_spa_show“ (PaRiter), “Dostaviti n/r g. J” (Knap), “ Soft skills” ( Pierre Vally Teatar I Kabinet).  


*Ida Križaj Leko

Mjesto: prizemlje MMSU

Tema: Poplava u kvartu Benčić

Proljetna je subota 2050. godine u Rijeci. Obalno područje grada danima je poplavljeno. Na radiju kreće emisija ''Riječki vremeplov'' o crticama iz riječke povijesti. Ove subote, tema je povijesni pregled pretvorbe grada Rijeke iz kopnenog u vodeni. Emisija počinje s najpopularnijim narativom o ovom gradu - sloganom ''Volim grad koji teče''. Prije 50 godina, kada je ovaj slogan nastao, Riječani nisu niti mogli zamisliti da će baš on, 25 godina poslije, postati motor za građane u obliku medijske poruke koju je tadašnja gradska vlast pretvorila u svoju viziju urbanog razvoja. Voditelj subotnje emisije povlači analogiju s New Yorkom 1975. Te je godine NY bio pred bankrotom, grad s visokom stopom kriminala i višetjednim štrajkovima zbog (ne)odvoza smeća. Tadašnji guverner Hugh Carey odlučio je podignuti moral građana kroz medijsku kampanju. Grafički dizajner Milton Glaser skicirao je jednu od danas najvećih ikona jednog grada - I ♥ NY. Za razliku od njujorškog slogana, ''Volim grad koji teče'' nije stao na simboličkom, pretvoren je u doslovnu urbanističko-arhitektonsku viziju. Konstantne i dugotrajne poplave obalnog dijela grada nastale kao direktna posljedica klimatskih promjena provedene su kroz zakonodavni okvir kao obavezna stanja za oblikovanje postojećeg ili novog prostornog zahvata, plana, projekta ili strategije. Grad i građani shvatili su da voda nije neprilika ili nepogoda, već dio svakodnevice. Nekadašnje prijetnje velikom količinom padalina, bujičnim naletima Rječine, podizanjem razine mora za 50 cm u 50 godina i naglašavanje sve jačih udara mora na kopno zbog juga prigrljeni su kao prijateljsko stanje. Nekadašnji Art kvart Benčić, premrežen potocima i topografski opisan kao udolina, od 2025. godine prolazi prostornu transformaciju u cjelogodišnje poplavljen kvart. I ove je subote kvart Benčić građanima glavni prostor društvenosti. ''Volimo poplavljeni kvart Benčić više od ičeg!''*

Spekuliramo prostor poplavljenog kvarta Benčić kao njegovu privlačnost i posebnost. Je li naš kvart veliko gradsko okupljalište gdje plovimo do ulaza zgrada kao u Veneciji? Vježbaju li naša djeca skokove s krova Dječje kuće? Osim prostornih ideja za sretno poplavljen grad, osvrnut ćemo se na nematerijalne aspekte vode kao što su društveno-ekonomske posljedice ili političke silnice jednoga grada. I na kraju, može li voda potaknuti bolje susjedstvo brišući granice vlasničkih odnosa?

Za ovaj speed date nije potrebno predznanje niti specijalizacija, već iskrena zaigranost pomiješana s kritičkim (bez cinizma) razumijevanjem grada u kojem živimo kao samo jednog piksela naše planete Zemlje.

*Nakon terorističkog napada na New York, 11. rujna 2001., Milton Glaser je doradio verziju svog poznatog slogana u "I ♥ NY More Than Ever".

Ida Križaj Leko (1983.), prakticirajuća je arhitektica i voditeljica interdisciplinarnog sveučilišnog specijalističkog studija Urbani studiji pri Sveučilištu u Rijeci (UNIRI). Kao studentica je 2005. godine sudjelovala na međunarodnoj masterclass radionici ''Flood Resistant House'' u sklopu 2. Međunarodnog bijenala arhitekture u Rotterdamu čija je središnja tema bila „The Flood“. 

Tadašnji susret s temama kao što su arhitektura i katastrofa, arhitektura u odnosu na medij vode te spekulacija kao metoda projektiranja utjecali su na njen daljnji rad kao arhitektice. Nakon završenog Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, seli u Rijeku gdje živi i radi već 15 godina. Veza između grada Rijeke i projekata fokusiranih na vodu prije 15 godina bila je čista slučajnost. Za realizirane projekte, većinom javne i društvene funkcije, dobila je državna i međunarodna priznanja i nagrade među kojima je i nominacija za nagradu Europske unije za suvremenu arhitekturu / Mies van der Rohe Awards (EUmies Awards) u 2024. godini.


*Davorka i Damir Medved

Mjesto: Rasadnik, odjel za mlade Gradske knjižnice Rijeka

Tema: Umjetna inteligencija i lokalna zajednica

Razgovarat ćemo o temi umjetne inteligencije u službi interpretacije povijesne baštine a poseban naglasak ćemo staviti na utjecaj AI-a na lokalnu zajednicu. Zajedno promišljamo o koracima koje trebamo poduzeti kako bismo izbjegli zloupotrebu i zamke novih tehnologija. 

Fokusirat ćemo se i na drugu vrlo važnu temu: građanske energije i otpornosti na klimatske i energetske izazove pred nama, te osvješćivanje mladih na ozbiljnost situacije, da smo „zabrijali“ i da trebamo hitne promjene.

Damir Medved dugi niz godina bavi se umjetnom inteligencijom i problematikom pametnih gradova, radio je u vodećim tehnološkim kompanijama, a trenutno uz udrugu „Bez granica“ vodi i Europski digitalni inovacijski hub Adria pri Sveučilištu u Rijeci.
Davorka Medved je projekt Manager u udruzi „Bez granica“ i trenutno vodi EU LiFE projekt Discover koji ima za temu promociju građanske energije i uspostavu OSS na Drenovi.


*Davor Mišković

Mjesto: izložbeni prostor MMSU / Jaslice
Tema: Budućnost mora


*Ana Smokrović

Mjesto: ležaljke ispred Gradske knjižnice Rijeka

Tema: Održiva budućnost kroz vrtlarstvo

Kao filozofkinja i vrtlarica Ana se bavi hranom koja postaje goruće pitanje današnjice. Zalaže se za regeneraciju zaraslih gredica i vrtova te za bio-intenzivne vrtove koji pokazuju kako se kvalitetnim pristupom na malim površinama unutar urbanih sredina  itekako može uzgojiti velika količina hrane i za sebe i za lokalnu zajednicu. Generalno gledajući, velika moć leži u ljudskim rukama i kao građani/ke možemo puno toga promijeniti u vlastitoj zajednici u kojoj živimo. 

Promjene se neće dogoditi preko noći, no naše odluke i akcije kad se zbroje itekako mogu promijeniti svijet na bolje, što nije mala stvar. Sve promjene na bolje na oko su možda male, no zapravo su velike i izrastaju upravo tu, u našoj svakodnevici - u lokalnoj zajednici u kojoj živimo.

Ana Smokrović, doktorica filozofije i vlasnica OPG-a Anino povrće, odlučila je svoju ljubav prema spoznajnoj teoriji – epistemologiji – udružiti sa praktičnim znanjem o uzgoju i prodaji organske hrane kako bi nas potakla da razmislimo o svim dimenzijama onoga što konzumiramo. Nikada u povijesti čovječanstva nismo imali toliko hrane na izbor, ali istovremeno nikada prije nismo bili otuđeniji od procesa njezine proizvodnje i distribucije. Većina nas hranu nabavlja kao krajnji proizvod a da se uopće ne pitamo tko ju je uzgojio, na koji način, koliko je putovala do polica trgovina i koliko je zapravo ono što jedemo kvalitetno.


*Jana Perković

Mjesto: terasa Gradske knjižnice Rijeka

Tema: Prema pametnijem gradu - transformacija urbanizma u Rijeci

Jedini urbanizam koji na ovim prostorima znamo je centralizirani, top-down urbanizam bivše Jugoslavije. Taj sustav se raspao 90-ih, a umjesto njega nisu zaživjeli nikakvi modeli osim koruptivnog i nevještog modela "promjene GUP-a" na zahtjev  "investitora". Sada kad smo u EU, na raspolaganju su nam znatna sredstva i podrška za puno bolji, održiviji, pametniji urbanizam, ali se očekuje i jedan drugi pristup urbanom planiranju i dizajnu: fleksibilniji, demokratskiji, možda sporiji, manje konfliktan, a više orijentiran na izgradnju konsenzusa. Tu postoji lepeza suvremenih praksi koje naš sustav tek mora otkriti, naučiti.
Koliko god se činilo da smo beznadno zaglibili u ortački, koruptivni urbanizam, rekla bih da su tom načinu odbrojani dani, jer je vezan uz jednu generaciju koja se polako povlači, a umjesto nje dolazi mlađa generacija s potpuno drugim očekivanjima, vrijednostima i iskustvima.

Kao nit vodilju prema budućnosti Rijeke, navela bih bogatu baštinu rekreativnih objekata i prostora s kraja 19. i početka 20. stoljeća, predivnu netaknutu prirodu, progresivno sveučilište s inicijativama kao što je DeltaLab, izuzetan geografski položaj u Europi, i progresivno, aktivno građanstvo.

Imamo i industrijsku luku, prazne industrijske prostore, i industrijski identitet (radnih naselja, radničkih obitelji), koji nam trebaju poslužiti kao podloga, resurs, za kreiranje novog, europskog grada za 21. stoljeće.

Prenamjena kompleksa Benčić je krasan primjer kako se može od te vrijedne baštine kreirati novi resurs, i za kvart, i za cijeli grad. Pozdravljam poziv iz Benčića građanima da se uključe u promišljanje kvarta. Iskustva diljem Europe nam pokazuju da ovakve inicijative mogu biti motor revitalizacije gradova - a pritom mislim na gradove kao zajednice ljudi, a ne na zgrade.

Jana Perković bavi se strateškim planiranjem i dizajnom. Radila je u Ikeinom centru za dizajn i istraživanje SPACE10, u Europskoj komisiji, te kao istraživačica urbanističkih praksi u Australiji. Doktorandica je pri Univerzitetu u Melbourneu. U svom radu, koji spaja istraživanje i praksu, promišlja mehanizme inovacije koji se mogu primijeniti u urbanizmu i strateškom upravljanju prostorom. Trenutno odgaja dijete i promišlja grad na relaciji Rijeka-Berlin-Kopenhagen-Melbourne.


*Ivan Jeličić

Mjesto: prizemlje Palače šećera

Tema: Centar i periferija - kako koordinirati različite aktivnosti  

doc. dr. sc. Ivan Jeličić, povjesničar na Odsjeku za talijanistiku, učestali korisnik Državnog arhiva u Rijeci, zainteresiran za manje poznate i kontroverzne riječke teme i ličnosti prve polovice 20. stoljeća, prečesto zanesen i ponesen povijesnim istraživanjem.

U razgovoru ćemo propitivati problem centra i periferije, odnosno kako koordinirati različite aktivnosti između grada Rijeke i Kastva, Viškova, gdje dobar dio ljudi živi, te kako poboljšati suradnju među udrugama i institucijama, koji puta i unutar grada. Npr. neki dan je (gotovo) istovremeno organizirana prezentacija knjige u Gradskoj vijećnici i predavanje Igora Dude u Benčiću, događaji koje organizira Zajednica Talijana ostaju ponekad zatvoreni u tom krugu i sl. Naravno tu je i pitanje participacije studenata i uloga Sveučilišta u svemu. 

Otvoriti ćemo i teme međuratnog razdoblja, kako se toga sjećamo i kako gradimo nekakvo odgovorno sjećanje, a s time i pitanje povijesnih promjena u 20. stoljeću i pomanjkanja osjećaja za klasni aspekt, odnosno povijest svakodnevice iz perspektive radničke obitelji, pa danas života nepalskih radnika u Rijeci.


*Alen Šimoković 

Mjesto: Stalni postav Palača šećera - Svečana dvorana

Tema: Možda je svaki nesporazum i neslaganje, svaka disonanca, samo harmonija koju ne razumijemo?

Svijet je postao globalno selo u kojem se postepeno brišu sve granice pa i one komunikacijske. Unatoč tome što imamo mogućnost komuniciranja na razne načine, zapravo se sve manje razumijemo. Posljedično, sve je više šuma, zabune, zbrke i nerazumijevanja. Upravo taj jezični rasap i nerazumijevanje jedan od  prauzroka prvih migracija.  

Razgovarati ćemo o masovnim migracijama, velikim migracijskim krizama te nastajanju ciklusa slika BABEL i STYX i prošlogodišnjoj dvodijelnoj izložbi i uspostavljanju dijaloga između ciklusa. Ciklus BABEL, Galerija Juraj Klović (prostor nesporazuma) i ciklus Styx, Palača šećera. (granice beskraja). Odlazak (migracija ) iz jednog izložbenog prostora u drugi koncept je izložbe koji je ujedno ponudio i doživljaj Grada kroz migraciju. „Od prostora nesporazuma do granica beskraja.“ 

Alen Šimoković rođen je 1968. u Rijeci gdje se i školovao. Još od srednjoškolskih dana zanima ga umjetnički obrt, pismoslikarstvo i reklama. Prve pismoslikarske poduke dobio je od oca s kojim je od 1985. do 1990. na Automotodromu Grobnik izrađivao natpise i reklame u povodu održavanja Svjetskog prvenstva u motociklizmu. Tada je sudjelovao i na projektima revitalizacije riječke stare gradske jezgre radeći u atelijeru arhitekta Vladimira Grubešića.

Tijekom studija na Građevinskom fakultetu u Rijeci povremeno je radio poslove za Hrvatsko narodno kazalište Ivan pl. Zajc i Modernu galeriju i tada počinje njegov interes za lijepe umjetnosti, koji ne jenjava do danas. Od 1991. počinje izlagati na izložbama. Dio njegova profesionalnog rada bila je problematika zaštite i očuvanja graditeljskog nasljeđa. Obavljao je nadzor nad investicijama Grada Rijeke, a znatna iskustva stekao je tijekom izvođenja konzervatorsko-restauratorskih radova na Mauzoleju Gorup na groblju Kozala i istraživačko-konzervatorskih radova u Dominikanskom samostanu u Rijeci.


Dunja Siuc Valković  

Mjesto: Stalni postav Palača šećera - Fumijeva dvorana

Tema: Slobodna ćakula o gradu, u gradu

Rođena sam u Rijeci pred 56 godina i svi koji me poznaju znaju da sam velika lokal patriotkinja iako imam apsolutno neriječko porijeklo (mama mi je Slovenka iz Primorske, tata slovenskih korijena; Prigorac rođenjem). A možda baš upravo zato, zbog moje različitosti u jednoj jesam prava riječka cura i baš zato volim ovaj grad i kraj za koji mislim da je najljepše mjesto na svijetu. Moje djetinjstvo na Sušaku obilježile su knjige, one su mi otvarale pogled na neke druge stvarnosti, na širu priču, kontekst i otkriće da uvijek postoji više pogleda na jednu stvar, da nema univerzalne istine,da smo različiti ali da je to nešto prekrasno.

Svojom srećom smatram da su moje godine oblikovanja bile u osamdesetima za koje mislim da su najbolje godine koje smo imali, ne samo zato jer sam bila mlada, nego i zato jer su to bile godine otvaranja, otkrivanja, kreacije, humanizma, novog vala, pozitivne energije… Bile su to i godine otkrivanja grada… I zbog toga sam možda baš prava Riječanka..  

A možda sam najviše riječanka baš danas, nakon što sam u svom poslu nakon 30 godina imala prilike raditi globalno, proputovati pola svijeta, susresti razne kulture i nacije … Nakon svega toga potvrdila sam si istinu da živimo na najljepšem dijelu svijeta.
Shvatila sam i još jednu veliku istinu, a to je da su svi ljudi u osnovi slični, sa svakim čovjekom možete razgovarati o temama koje su univerzalne vrijednosti, a opet su baš lokalne i specifične, a to su obitelj i prijatelji te suživot u zajednici, jer je to naše, ono što nas oblikuje.

To naše biti će još bolje ukoliko ga mi gradimo boljim; jer nitko nam drugi neće to napraviti. Baš zato me vesele sve inicijative onih koji nešto rade dodatno, nešto extra, donose novu vrijednost, daju pozitivan primjer, rade nešto što je za dobrobit drugih iako to ne moraju, ali žele.

Vidimo se na ćakuli o gradu, u gradu, u Art kvartu .

Vrijeme: 29.6. u 19,00
Mjesto: Art-kvart “Benčić”
Dob: za mlade i odrasle
OrganizatoriMMSU, Gradska knjižnica Rijeka i Muzej grada Rijeke
Prijave: sudjelovanje je slobodno

Događanje je dio manifestacije Ljetna priča iz Benčića čiji detaljan program možete provjeriti ovdje. 

GKR_ljetna_prica_2024_gkr_LJBB_web_1600x600px_70fa8d42f1.jpg
Objavljeno

Čitaj i ovo:

/
GKR bira

Vodič za mlade: 5 sjajnih naslova o mentalnom i emocionalnom zdravlju

/
GKR bira

10 naslova o depresiji i kako se s njom boriti

/
GKR bira

Glazba na stranicama romana: Priče iz Los Angelesa, Daisy Jones i šestorka, Vrijeme je opak igrač…

/
GKR bira

Kada se knjige osjećaju nepoželjno: 10 naslova o borbi cenzora i pisaca