Peter Terrin: Čuvar

Jeste li ikad imali osjećaj da ste stiješnjeni, pritisnuti, potisnuti, napušteni, u betonu, u mraku, u tišini, u tami? Sami!? Čitajući ovaj roman, to ćete svakako osjetiti. To je osjećaj za koji se nitko ne bi otimao, pa čak ni onda ako se može podijeliti u dvoje. No, kada je u pitanju život, egzistencija, tada se sve mijenja, pristajemo na sve "uvjete".

Radnja će vas odvesti u podrum četrdeseterokatnice, a u podrumu vas dočekuju Harry i Michael. Oni su čuvari podruma i elitne klijentele koja stoluje na katovima, gdje je njima pristup strogo zabranjen. Što se događa izvan podruma, izvan zgrade, oni pojma nemaju, niti ih to zanima. Dečki ovdje žive, spavaju, jedu, rade, koliko dugo ni sami ne znaju, ne broje dane, tjedne ni mjesece, a kad to i pokušavaju, nisu baš sigurni je li to pravi izračun. Svoj posao čuvara obavljaju u skladu s pravilima i propisima, u nadi da će jednog dana oni iz Organizacije prepoznati i znati cijeniti njihov rad i trud te ih nagraditi kao najbolje pa će tako i oni postati dio elite.

"U toj neponovljivoj igri zvukova, kojoj su uzrok tek goli zidovi, bih li mogao razlikovati druge korake koji istovremeno kad i moji dodiruju tlo?"

Vrlo neobična priča, hladna, mračna, na trenutke strahovito klaustrofobična. Ali vi, naravno, razumijete likove, njihov odnos i njihov stav, baš se nekako srodite s njima, njihovim odlukama, u mnogočemu ih podržavate i čudite se sebi što tako nešto pomišljate, ali zna Terrin način na koji će to postići u vama. Rečenice su hladne, britke i precizne.

"Nijedna sigurna sekunda više neće biti narušena. Dok jednog dana sve ne nestanu."

Svaka je riječ na mjestu, nema stanke, nema predaha. Vodi vas iz stranice u stranicu, a vi se "navučete", pa bauljate podrumom i iščekujete kraj, pa ma kakav on bio: potop, smak svih svjetova, kataklizma, ništavilo... , strah je sveprisutan na svakoj stranici.