Hrvoje Rupčić: Smatram se impresionistom, a nikako pripremljenim analitičarem

Mjesec hrvatske knjige nikada nije bio veći u Gradskoj knjižnici Rijeka! A nije samo do dodatnih kvadrata, već do preko 40 različitih radionica, razgovora, izložbi i drugih tuljenja kulture. Povodom svega toga (i uobičajene svakodnevice) odlučili smo sa svakim autorom i autoricom, kreativcem i kreativkom uključenima u naša kulturna zbivanja suočiti s pet pitanja, u skladu s temom Mjeseca hrvatske knjige - "Pričaj mi". 

Koliko je za vas bilo važno pripovijedanje tijekom djetinjstva? Kojih priča se sjećate?

Mislim da je čitanje i pričanje priča izuzetno važno za razvoj djece jer potiču maštu, šire vokabular i razvijaju lijepo izražavanje. Iz djetinjstva se sjećam priča sa lijepim i snažnim poukama poput "Malog princa", "Ježeve kućice" i sličnih.

Kako biste opisali svoje pripovijedanje? Koliko vam je trebalo da pronađete svoj glas?

Najteže je sebe prosuđivati jer te uvijek bolje vide ljudi sa strane. Ono što svakako pokušavam je to da budem spontan, neposredan, iskren i poučan uz nužnu dozu humora i samokritike. Improvizacija mi je također važna jer se ne volim ponavljati pa moje svako predavanje svakako bude drugačije. Kao i u glazbi, smatram se impresionistom, a nikako pripremljenim analitičarem.

Možete nam u tri rečenice opisati vaš posljednji naslov ili projekt?

Moja posljednja knjiga koju sada promoviram zove se „Putešestvije po Turkestanu“, a radi se o mom motorističkom putovanju u samo srce Središnje Azije. Ta knjiga je svojevrsni nastavak mog hit-putopisa „U zemlji plemenitih ljudi“ jer istražuje istočne krajeve nekadašnjeg velikog Perzijskog carstva. U 38 dana sam sa svojom suprugom prošao 15.000 kilometara peko 12 zemalja i došli smo sve do Kine. Sve zgode, nezgode, dogodovštine i burnu povijest tih za nas prilično nepoznatih krajeva opisujem u svojoj novoj knjizi.

Mjeseci hrvatske knjige se već godinama nižu – kakav je prema vama status knjige u Hrvatskoj?

Iako mislim da knjige doživljavaju svoj svojevrsni novi procvat, mislim da ljudi i dalje premalo čitaju. Naročito se to odnosi na mlade koje su nove tehnologije jednostavno „pojele“. Protiv toga se treba sustavno i pametno boriti, a sve kreće od malih nogu.

Preporučite nam jedan knjigu, jednu seriju i jednu destinaciju za posjetiti tijekom mjeseca hrvatske knjige!

Svima koji vole putopise preporučio bi putopis Mate Šimunovića: „Ja Mate Svjetski“ koji je svojevrsna alfa i omega svih domaćih pustolovnih priča jer to što je taj Vrgorčanin prošao i zapisao još početkom 20-og stoljeća je više nego impresivno. Knjigu je uredio legendarni alpinist i moj dragi prijatelj Stipe Božić čije su mi knjige također bile velika inspiracija.

Što se tiče serija, televiziju ne gledam već desetak godina i ne volim estetiku novijih produkcija. Tko želi vidjeti nešto poučno, a opet drugačije i nekomercijalnu  preporučio bi serijal o Iranu koji smo napravili ja i moja supruga a zove se „Putevima Perzije“. Iako postoji interes nekih tv kuća da ga emitiraju, za sada se može pronaći samo na našem Youtube kanalu: „Šarena kugla“.

Što se destinacije tiče, svima koji žele iskusiti iskrenu gostoljubivost i ispraviti izvrnute predodžbe o nekoj zemlji bio bi to – Iran. Ako se ljudima to radi trenutne zaoštrene situacije na Bliskom Istoku to čini nesigurno onda bi ljubiteljima kulture preporučio drevne gradove Puta svile u Uzbekistanu ili ljubiteljima prirode Kirgistan koji je najljepša planinska zemlja koju sam u životu posjetio.

Hrvoje Rupčić putopisac sve je veća konkurencija konga bubnjaru i udaraljkašu istoga imena. Nasreću, u njihovom odnosu nema zavisti i prijepora jer posrijedi je ista osoba, rođena 2. ožujka 1970. u Zagrebu.

Nakon završetka glazbene škole Drumtech-Latin percussion studios u Londonu Hrvoje počinje svirati s Boškom Petrovićem i postaje član BP Club All Starsa. Godine 1995. osnovao je grupu Cubismo, čiji je vođa i frontman, po čemu je i najpoznatiji; zajedno su dobili čak 27 diskografskih nagrada Porin. Dugogodišnji je stalni član orkestra kazališta Komedija. Dobitnik je sedam nagrada „Status” Hrvatske glazbene unije za najboljeg instrumentalista u jazz i pop/rock kategorijama i nagrade „Crni mačak” za najboljeg rock instrumentalista 2000. godine.

I kad svira i kad se odmara od sviranja Hrvoje i putuje. Svoju dugogodišnju strast prema putovanjima, prirodi i planinarenju, bilježenu kroz dnevničke zapise, pretočio je u svoj prvijenac i 2018. godine izdao knjigu „Himalajski dnevnik”. Godine 2020. objavio je putopis o iranskoj motociklističkoj avanturi pod nazivom „U zemlji plemenitih ljudi”, koji je objavljen i u Iranu. Godine 2022. godine izdaje i slikovnicu „Djeca središnje Azije”.

Knjiga „Putešestvije u Turkestanu” zaokružuje njegove azijske motorističke pustolovine.