Akademija Zvjezdane Flote naljutila one koje sve ljuti, vanzemaljci odnijeli Dänikena, Brown u zabavnom roto špijunskom stilu...

 U ovoj su priči smrt otkačenog Däniken, prve epizode serije isključivo o Akademiji Zvjezdane flote, Dan Brown i svjesnost kao "streaming servis". Čak i "Djevojčica iz budućnosti". Napeto je.

Hrabro, ondje gdje se nikada nije išlo – barem ne bez internetskog trolanja – krenuo je Starfleet Academy u Paramount+ svemiru. Za sada su bile dvije epizode i može se reći kako je to serija adolescentske energije o visokom školstvu u 32. stoljeću i složenoj Federacijskoj obnovi nakon katastrofe s dilitijem. Na Akademiji smo stoljećima nakon što su njome kročili Picard i Janeway. Neki su razočarani. I to vrlo glasno. “X” bruji. Ne znam koliko je uobičajeno da sam vrh najmoćnije države na svijetu tvita protiv jedne SF teen serije, ali eto Stephen Miller, savjetnik za domovinsku sigurnost SAD- je, ju je popljuvao kao “woke” produkt. Tu smo gdje jesmo. Ti lovci na fantome rade prekovremeno. Naravno, ti isti ljudi razočarani su još od trenutka kada se Jar Jar Binks pojavio u ponovnom oživljavanju Star Warsa. Godinama im ništa ne valja. A zapravo se promijenila samo – starost. Njihova.

Star Trek ne može biti isti kao u vrijeme originalne serije, Next Generationa ili Voyagera. To nije izdaja, to je biologija. Logično je da se mijenja sve: od tehnike snimanja do jezika, ritma i fokusa. Vrijeme ne stoji, čak ni u svemiru.

No iracionalna mržnja uvijek nađe metu. “Ova je debela.” “Ova nosi cvikere.” “Ova se iritantno smije.” “Ova je žena, a trebala bi biti muškarac.” To više nisu kritike nego bolesna malicioznost. Svako reinvencija prati isti emotivni obrazac. Nastavak He-Mana iz 2021. posebno je otvorio oči koliko online muškarci mogu biti infantilni kad je riječ o vlastitom djetinjstvu. Ne zato što se nešto „pokvarilo“ s gospodarom svemira, nego zato što je glavna priča pripala – curi. Kao da nismo generacija koja je svako jutro gledala “Djevojčicu iz budućnosti”.

Opet idemo u 3000. godine. Iz prve dvije epizode Starfleet Academyja jasno je da postoji snažna “high school teen” energija. Što je, naravno, logično. Ima tu i Marvel i Nickelodeon vibracija. Opet – logično. Naglasak je na vedrini. Na oporavku nakon ogromne katastrofe. I na velikoj vjeri u iskre budućnosti, jer Federacija se tek mora ponovno i uvjerljivo izgraditi. Za sada, ruku na srce, ima manje imaginarne Star Trek znanosti nego DEI scenaristike – ali to više govori o promjeni fokusa nego o propasti franšize.

Ta vedrina danas često nedostaje u suvremenoj pop kulturi. I možda nas baš zato istrošene, boležljivije od godina, neostvarene u karijerama, sve novo i živcira – jer nas podsjeća na ono što smo kao klinci voljeli i čega se sjećamo bez cinizma. U tom kontekstu prošla je gotovo ispod radara Skeleton Crew priča. Zrela Star Wars ekipa ju je skoro ignorirala, ali kako živi isključivo unutar Disney+ svemira koji ju je iscrpio, ostao je lokalno neprimijećen. A riječ je o čistoj dječjoj avanturi. Goonies u dalekoj, dalekoj galaksiji. Uz potragu za blagom. I opet – vedrina bez isprike. Svaka preporuka, posebno ako imate klince koje još nešto može iznenaditi.

U međuvremenu je umro i Erich von Däniken, stari knjiški vladar vanzemaljaca na Zemlji. Mislio sam napisati ozbiljan tekst o cijelom fenomenu te osobe, slaganju knjige s bivšim nacistima, lažnoj paleo historiji kao neodoljivom mamcu, ali ga je napisao Jergović, pa je izgubilo smisao. Cijelo vrijeme me muči treba li ga uopće preporučivati, jer jest “faker” i izmišlja priče temeljene na fragmentima. Ali je istovremeno zanimljiv fenomen jer netko tko argumentira kako su civilizaciju izgradili vanzemaljci ne može to napraviti banalno. Tada je bilo teško ostati imun na rečenice uvoda “Sjećanja na budućnost”: “Jer, pouzdano je da s našom prošlosti, dugom tisuće i milijune godina, nešto nije u redu! Ona je prepuna nepoznatih bogova koji su u svemirskim brodovima posjećivali dobru staru Zemlju. U njoj ima tajnih oružja, superoružja i nezamislivih tehničkih spoznaja kojima mi, ni do danas nismo ponovno ovladali posve.”

Däniken je bio proizvod ere koja je obožavala svemir i SF, gutala priče “Kosmoplova”, u kojoj su se miješali tehnološki proboji i tehnološki utopizmi. A onda je Däniken rekao kako ne trebamo mi putovati do njih nego da su oni još davno izgradili nas. U Jugoslaviji smo ga živjeli kroz rasprodana izdanja Stvarnosti, reportaže Starta pune divljenja i stranice Galaksije. Kao fenomen ere šarmantno ga je proučavati unatoč postavci neistinosti i šarlatanstva. Književnost i povijest ionako su trajno napet spoj. Moj AI “helper” je od nekud pobrao pamet i lijepo sažeo: Däniken piše publicistiku koja se čita kao roman. Dan Brown piše romane koji se čitaju kao publicistika. Dobro si to pobrao, dragi moj Grok.

A upravo je kroz prohujali prosinac snažno zaplivao novi Dan Brown. U izlozima na riječkom Korzu dugo se nije vidjela tako dominantna knjiga, otisnuta poput neke Biblije. U “Tajni svih tajni” Brown je na nekim drugim terenima no sa stilski prokušanim receptima.

Na gotovo 600 stranica putujemo kroz atmosferu vrlo ugodnog trilera, poznato križanje fragmenata realne povijesti i špijunske roto-šund energije. Sve je predvidljivo, ali smo u formuli koja nam paše. Ovoga puta pozornica misterioznosti je Prag sa svim svojim slojevima religijskih pobuna, radikalnih pokreta, alkemijom, semantički bogatom arhitekturom...  

Rekao bih da su najveći problem pri čitanju filmovi s Tomom Hanksom jer brutalno ubiju imaginaciju. U svakoj akciji zamisliš Forrest Gumpa, a ne nekog svog simbiologa. Kad je izlazio sada davni Da Vincijev kod, to je bila posebna atrakcija, gotovo i skandal unutar i protiv religije, ali i drugačije vrijeme. Danas je žanr potpuno rutiniziran, a o čemu svašta dobroga možete poslušati u HR3 Eri bestselera (svaka preporuka ovdje).  Brown i sam, na predstavljanju knjige u Pragu, otvoreno kaže kako mu je najvažnija – zabava. Netflix će, normalno, snimiti i seriju. A u knjizi je svijest u središtu radnje jer kako kaže glavna znanstvena junakinja “sama svjesnost funkcionira kao streaming servis.”

I neka to ostane glavna misao. Samo si podesi frekvenciju na dobru priču. Sljedeće na redu je super knjiga “Filterworld: How Algorithms Make Everything the Same”. Sami smo si krivi za osjećaj “bezveze je”.