Kulturni faul: Vizija budućnosti življenja u carstvu cvrčaka

Cvrčci. Samo cvrčci.

Da je s nama Arnold Schönberg, složio bi od njihovih tonova kakvu skandaloznu simfoniju koja bi izazivala bijes gospode u frakovima i cilindrima. Početkom XX. stoljeća...

Da ih u ovakvoj snazi doživi Stephen King, pretvarali bi se u čudovišne zvijeri s telepatskim moćima u kakvom pisanom ili snimanom hororu. U sjevernom Maineu ih nema toliko...

Kulturni faul je serija osobnih tekstova o raznim fenomenima kulture, pop kulture, povijesti, urbanizma, tehnologije... Sve tekstove možete pronaći ovdje.

Kako ih slušam samo ja, iz ovog iskustva neće nastati ni dobro prodavani horor ni natuknica za ulazak u udžbenike povijesti glazbe, već jedan mali osvrt na simpatičnu i poučnu aktivnost studenata s Odsjeka za dizajn vizualnih komunikacija pri Umjetničkoj akademiji u Splitu, a koju je podržao Centar za kulturu Milna.

Da, bračke Milne...

Vjerujem da je u novinarsko-spisateljskim konstrukcijama povremeno vrlo važno prikazati ambijent i kontekst nastanka pojedinih tekstova, naravno onda kada je to referentno i relevantno za temu. A upravo je sada takav slučaj, pa krenimo.

Gospodu cvrčke ste već upoznali u prvoj rečenici. Upoznajte i guštera koji pažljivo vreba na ostatke doručka (kruh, pašteta i pomidor), maslinu koja tek treba doći do faze pružanja plodova, bezbroj borova i njihovih iglica, zvuk rada mehanizma solarnog kolektora i šumeće radiostanice.

Upravo tako izgleda Milna iznad male uvale Lučica i okolina stola na kojem se nalazi prijenosno računalo. Od samog smo mjesta, i glavnog junaka naše priče, udaljeni dvadesetak minuta pješačenja. Isplati se. Milna je mjesto na zapadnom dijelu otoka Brača, cestovno relativno udaljeno od poznatijeg Supetra ili Bola. Službena statistika kaže da u pet naselja općine živi 1 009 stanovnika, a teško joj je potpuno precizno reći i koliko se taj broj poveća tijekom ljetnih mjeseci, kada uostalom i nastupa koncertna simfonija cvrčaka.

Vanjskom estetikom i današnja Milna nalikuje bezbrojnim istočnojadranskim mjestima u kojima su svoju višestoljetnu vlast ostvarili Mlečani. Kuće od kamena, uske uličice, crkva koja ljepotom i specifičnošću (posebno zvonika i zvonjave!) nadilazi značaj i snagu mjesta, napušteni objekti nastali u vihoru migracijskih kretanja preko oceana... Rođena je tu i majka Tina Ujevića. Danas je to voljeno i poželjno turističko odredište osnovu kojeg čini u samom središtu mjesta smještena hvaljena ACI marina čija estetika, način funkcioniranja i život korisnika pružaju temeljnu energiju današnje Milne. Divljenje svakako izazivaju jedrilice korak s kojih znači izravan ulazak u restoran smješten u gradnji iz XVIII. stoljeća...

Upravo u takav ambijent u svibnju 2016. stigli su spomenuti splitski studenti pred kojima je bio složen zadatak kako provesti sistematično istraživanje i sagledati identitet(e) i mogućnost razvoja Milne. Recept nam je naizgled poznat. Naviknuti smo, posebno u Rijeci, da na temelje napuštenih industrijskih prostora stižu arhitekti (i njihovi učenici) koji nas onda očaravaju novim vizijama, ali ovdje je riječ o studentima koji dolaze iz smjera vizualnog dizajna. No neka vas "vizualno" iz njihovog naziva ne zavara - nije riječ samo o slikovnom uobličavanju osjećaja mjesta u oku prepoznatljiv brend već o znatno dubljim konceptualizacijama same srži budućnosti mjesta. Kada vam moderniji planeri i menadžeri kažu da dizajnerski pristup, "design thinking", mora biti i u planiranju gradske kanalizacije, usluge hitne pomoći, vatrogasnih puteva, blagajničke naplate (...), onda se pri tome misli na nešto što su pokušali raditi i ovi studenti - tražeći odgovarajući vizualni i komunikacijski okvir Milne, pokušali su prodrijeti i u srž samog mjesta, njegov razvoj, sadržaj... Marketing ne može biti prijevara i nastajati kao Potemkinovo selo.

Konkretan rezultat stoga je više od slike - on je vizija, i to vizija po kojoj se Milna mora razumjeti, prepoznati, ali i razvijati kroz pet ključnih područja - poljoprivredu, sport, javne servise, kulturu i transport. Primijetite da među pet područja nema poimence navedenog turizma - mjesto za sebe ne treba mantrati da je "turističko", nego da je dobro u nekom konkretnijem području. Ljudi onda već dođu...

Svako od pet područja dobilo je potom isti, a ujedno različit znak - prepoznatljivo jedinstveno tipizirano "M" i vlastitu boju, čime su komunikacijska poruka i njene mogućnosti postale bogatije i svrsishodnije. Poanta je svega zapravo, a tu dolazimo do ključa razumijevanja akcije, bila osmisliti mjesto koje ne živi od svibnja do rujna ovisno o jačini vjetra za jedriličare oko Brača, već cijele godine autentičnim lokalnim životom. Upravo zato sastavljen je i fiktivan formalni javni poziv poduzetnicima i građanima na doseljavanje u Milnu i upravo tu pokrenu posao! Jasno je da gdje nema ljudi, nema ni razvoja i života i taj krug u suvremenom svijetu može razbijati samo inteligentno planiranje i dobro vođeni društveni eksperimenti. Taj komad papira estetski je najružniji, a sadržajno najvažniji rezultat studentskog rada.

Naravno, da sve ovo vrijedi ispisati i u Magazinu Gradske knjižnice Rijeka te da je relevantno i za knjižnicu u razvoju, kao što je GKR, ali i Rijeku kao Europsku prijestolnicu kulture 2020. Studenti su među ostalim zamislili i preuređenje jedne zgrade u pravi javni servis u kojem se nalaze turistička zajednica, suvenirnica, servis za bicikle i, naravno, knjižnica. Ljude ne možemo naseliti u mjesta bez živih i otvorenih kreativnih središta i izvora znanja, mašte...

Još dublji smisao koji pronalazim u studentskoj vježbi jest da je riječ o pristupu zanimljivom i potrebnom gotovo svakom drugom lokalnom, manjem ili većem mjestu, a koje prolazi demografsko rasipanje, poduzetničko posustajanje ili krizu društvenih vrijednosti... Jedan od važnijih načina rješavanja problema jest promišljeni inženjering u kojem dizajnerske vještine čine jedan od ključnih začina dobrog rezultata. Naša lokalnije važna pitanja tako su kako mjesta u razvoju učiniti ljepšima i građanima korisnijima (Viškovo...), riječka naselja i zapuštene zone sadržajnijima (Škurinje, Pehlin, Mihačeva Draga...), mjesta na rubu održivima i privlačnima (Delnice, Vrbovsko...).

Možemo se nadati da će sve ove sredine vidjeti takve kreativne vježbe, ali sve češće doživjeti i njihovu operacionalizaciju.

Jer cvrči to zaslužuju...