Kulturni faul: Vrata

Vrata uzimamo zdravo za gotovo, a znače toliko toga. Prolaz, pitanje, strepnju, priliku, granicu, nevolju, zaštitu... Puno su više od obične pregrade koja eventualno jamči tišinu, zagrijavanje toplinom ili prepreku od pljačkaša. Iako je i to već puno.

Vrata su omiljeni motiv pop kulture i zgodan scenaristički začin radnje bezbrojnih horora. Strava se bazira na vratima. Ili glavne likove netko naganja s kakvom krvavom sjekirom pa se kroz vrata probijaju ubojiti udarci dok ih osoba očajnički nastoji obraniti ili iza vrata leži opasnost s kojom se ne želiš suočiti. Netflix ekraniziran Kingov “Doktor Sleep” je odmah u uvodu pružio i homage slavnim vratima iz “Isijavanja”, a Danny se u startu suočio s neugodom osjećaja strepnje o onome što se skriva iza vrata. U jednako uspješnoj seriji “The Haunting of the Hill House” crvena zaključana vrata nose misteriozno iščekivanje kroz više epizoda i naravno iza sebe kriju nešto što želimo vidjeti samo mi gledatelji žedni strave.

Kulturni faul je serija osobnih tekstova o raznim fenomenima kulture, pop kulture, povijesti, urbanizma, tehnologije... Sve tekstove možete pronaći ovdje.

Glazba vrvi vratima kojima se lupa, zatvara, otvara… "Idi i zalupi vratima" kažu Petar Grašo i razni narodnjaci, a meni su najdraža naravno “Vrata podzemnih voda”. “Kucaj prije nego što uđeš u njenu sobu jer tajna su vrata podzemnih voda”, Azrina je metafora koja možda ništa ni ne znači nego samo dobro zvuči prema onome što želiš čuti.

Kada smo kod glazbe postoje cijeli bendovi koji su vrata - na pozornici ispred vojarne JNA u “Kako je počeo rat na mom otoku” nastupa “grupa Vrata i na bubnjevima mali iz grupe Kometa”, a puno je važnija američka morisonska inačica. Kada smo kod tih vrata teze o “doors of perception” i razni opijati uvijek ubacuju i narativ o nekim vratima jer upravo su onaj "break on through to the other side" moment. Kada si na maturalcu ili putovanju u Amsterdamu posebno te privlače ta vrata. Hit dokumentarac “Fantastic Fungi” spomenuo ih je više puta zbog istog razloga.

Na pragu toga je i činjenica da su vrata snažan motiv u religijskom diskursu svaki put kada govorimo o vratima pakla i vratima raja, čak i o njihovim čuvarima. U tehnobirokracijama, koje su religija za sebe, stvorila se druga ontologija i vrsta božanstva - iza debelih vrata krije se velika moć, u predodžbi obično u liku nekog tvrdog pečata. Vrata su i u poslovnim poslovicama i mudrostima koje ti govore mama ili prijatelji: kada daješ otkaz nemoj zatvoriti vrata iza sebe. Jedna od najboljih epizoda Mad Mena ikada, ona nakon koje baš želiš dati otkaz i zatvoriti ta vrata nekim lupanjem, zove se “Shut the Door, Have a Seat”.

Nikada u povijesti vrata nisu imala tako snažnu informacijsku ulogu osim uobičajenog radnog vremena. Znanost se odjednom komunicira kroz vrata za koja kažu i da dijele zdrave od zaraženih.

Najgadnije je kada nosom lupiš o zatvorena vrata ili pijan ne možeš otključati vrata. Ili pogodiš neka druga, to je posebno nezgodno, ovisno o onome tko te čeka iza njih i o tvom snalaženju u prostoru. Ni prava geografija nije imuna na vrata - nedaleko Rijeke je i mjesto Vrata, stara cesta do Rijeke prolazi kroz Banska vrata, a preko Velebita idemo kroz Vratnik.

Vrata su u pandemiji postala ono mjesto gdje piše da je obvezna maska i koliko vas može biti unutra. Neki to rade profesionalnije, drugima je dovoljan natpis flomasterom. Nikada u povijesti vrata nisu imala tako snažnu informacijsku ulogu osim uobičajenog radnog vremena. Znanost se odjednom komunicira kroz vrata za koja kažu i da dijele zdrave od zaraženih.

Vrata očito imaju nevjerojatnu povijest i civilizacijsko značenje - put iz nezatvorene špilje preko prvih nastambi s vratima do suvremenih koja se otvaraju skeniranjem zjenice oka je dugačak i uzbudljiv, očekivao bi više ispisanih knjiga o njemu. Vrata su nešto niže, ali gotovo u rangu izuma vatre ili kotača, njihovo prisustvo mijenjalo je logiku funkcioniranja cijelih zajednica, društvenih interakcija… Prvi koji je rekao "sačekajte ispred vratiju" potpuno je primijenio semantiku moći i odnosa prema drugima. S koje strane vrata sjediš postalo je ključno.

Gradska knjižnica Rijeka ima puno različitih vrata jer ima i puno lokacija. Najnovija su ona kojima se ulazi u Dječju kuću, staklena i moderna, gurnuta između originalne stare cigle. Naišao sam na opis da je Dječja kuća nazvana “vratima kulture za djecu”. Kako u Dječjoj kući nema klasičnih ureda uloga većine vrata je samo za izvedbeno razdvajanje različitih aktivnosti, ne za skrivanje. Tamo općenito nema skrivanja i sve će se vidjeti.

Automatski pokretna vrata imamo na Drenovi. Kraj njih kad prolaze susjedi senzor se lako aktivira pa se stalno otvaraju i taj zvuk sigurno iritira knjižničarke jer uvijek je tu nada da će netko ući, a nitko ne ulazi. Vrata Palače Modello su zanimljiva jer osim što odaju vrijednost u skladu s ostatkom arhitekture palače, ispred njih su prepoznatljive rešetke čija navučenost ima jasno značenje - knjižnica ne radi. To je bila nekada banka pa su rešetke bile potrebne. Unutra postoje i vrata sefa. Ulaz u upravu odnosno Circolo je pak poseban jer ta monumentalna vrata mogu ojačati i mišiće. Trsatska vrata jedva razlikujemo od ostatka pregrade koju čini stakleno-metalni zid. Filodrammatica je pak imala vrata kroz kafić, ali ju je pandemija zeznula, sada ima samo jedna iz portuna za čije otvaranje se mora pritisnuti botun.

Bit će to najvažnija vrata riječke kulture. I svakako vrata prilika. A kroz sve ove mjesece rada na gradilištu naučili smo i vrata podzemnih voda.

Ova vrata na naslovnoj fotografiji posebno volim jer imaju jednu neobičnu povijest. Tu je radila famozna “propaganda” kazališta. U nekoj budućoj povijesti marketinga bit će zapisano da je to bila prva i jedina relevantna marketinška organizacija u nekoj riječkoj kulturnoj ustanovi, gotovo poput neke kućne marketinške agencije. Kako do kraja iskoristiti ulogu Severine u dvije riječke predstave - Karolina Riječka i Gospoda Glembajevi, ovdje se intenzivno razmišljalo. U tim sobama kasnije počelo je stvaran život i poduzeće Rijeka 2020., upravo tu su bili prvi pravi uredi prvih zaposlenika te većina prvih uzbuđenja 2016./2017. godine kada je projekt zračio veličinom, optimizmom i budućnošću.

Vrata su to danas službe programa Gradske knjižnice Rijeka. “Služba” zvuči gordo jer govorimo o rasponu ljudi koji se kroz godine kreće od jedne do dvije i pol osobe. Evolucija “programa” je duga i vijugava, a danas znamo da je to jedna od linija kroz koju knjižnica doista nešto stvara, aktivira, potiče, okuplja, poučava, inspirira. Što su doista sadržaji programa ovisi uvijek o kreativnim vizijama uključenih, ali suština smisla je slična jer ako se u vječnoj transformaciji knjižnica (koje prolaze uvijek i svi drugi poslovi koji žele opstati) pokazalo proteklih godina to je put od isključivog servisa do produkcijske kuće koja stvara edukacije, časopise, susrete, festivale, radionice. Kratica 4P može biti lako pamtljiva i sve sumira - svi trebaju razvijati programske, projektne, produkcijske i propagande djelatnosti.

Mnogi pitaju gdje sve doista stvaramo i može se reći da se dobar dio ključnog razvojnog, sadržajno i operativno oblikuje iza tih vrata. Ne sve, ali dobar dio. Od novijih aduta tu je nastalo i lokacijsko poticanje čitanja “Knjiga na nezgodnim mjestima”, i rezilijentnosti posvećen “OK knjižnica, OK zajednica”, i premijerni program Dječje kuće, i pandemijski Tobogan, i zumasti Tjedan dobre dječje knjige, a tu se oblikuju i Magazin i Brickzine i ostali GKR projekti. Uz sve to jedina su narančasta što je fora za sebe. Ipak, i ona će u selidbu.

Kako u Dječjoj kući nema klasičnih ureda uloga većine vrata je samo za izvedbeno razdvajanje različitih aktivnosti, ne za skrivanje. Tamo općenito nema skrivanja i sve će se vidjeti.

Već sada su zanimljiva velika drvena vrata na ulazu u kompleks “Benčić”. Glomazna i ogromna, često slabija od bure koja ih bijesno zatvara, a ponekad samo zaklon za ponekog pijanca koji iza njih zaspe, postat će ulazom u najveći integralni hrvatski kulturni kvart. Neće biti većih vrata za dolazak do kulture.

Sljedeće je godine i 50. rođendan Gradske knjižnice Rijeka s obzirom na pravi početak Gradske biblioteke Rijeka 1962. godina (osnivanje Narodne čitaonice i Gradske biblioteke Sušak su ranije varijante koje više čine dio evolucije knjižnica u Rijeci). Knjižnica će dobiti nevjerojatno vrijedan dar, a dobit će ga i Rijeka. U travnju će fizički biti dovršena, a po opremanju kroz godinu i preseljenju te otvorena knjižnica na kakvu Riječani nisu navikli. Prostora će biti puno, a vrata minimalno.

Bit će to najvažnija vrata riječke kulture. I svakako vrata prilika. A kroz sve ove mjesece rada na gradilištu naučili smo puno i o vratima podzemnih voda. Zato kucaj prije nego što uđeš...