Lista dobrog štiva jednog web arhitekta...

Najslađe

Mali princ, Antoine de Saint-Exupéry ̶ najbolja knjiga na svijetu, neka vrsta vlastite Biblije. Mislim da bi ju mnogi ljudi danas trebali ponovo pročitati (ako su još uvijek sposobni razumjeti je).

Alan Ford, Max Bunker & Mangus ̶ obavezna lektira, legendarni strip.

Tarzan, Edgar Rice Burroughs (svih 13 knjiga) ̶ pročitao jednog ljeta, u jednom dahu. Čitao sam ih i dok sam prelazio cestu. Kao što to najčešće biva, ekranizacija mi nije bila toliko dobra.

Priče o Koku, Ivan Kušan ̶ doslovno sam ih gutao jednu za drugom, sve. U Ljubavi ili smrti mi je super bila ona ilustracija izraza “popušili gol”.

Velika očekivanja, Charles Dickens ̶ prva i jedina (zasad) Dickensova knjiga koju sam pročitao (svaka mu čast), jedna od najljepših (životnih) priča koje sam pročitao. Ponekad znam ljudima kao životni savjet reći: “Počni čitati Dickensa”.

Notturno, Antun Gustav Matoš ̶ jedne mlačne noći sam doživio tu pjesmu, zapravo, uživo. I zanimljivo: tek sad sam saznao da se piše Notturno, a ne Nocturno :) U svakom slučaju, jedna od rijetkih pjesama koja mi je ostala u dubljem sjećanju.

Grendel Tales, Darko Macan, Edvin Biuković, Matt Hollingswort ̶ "Devils and Deaths" - s Grendelima sam zakoraknuo na novu stepenicu u razvoju kao čitatelj stripova. Ujedno i jedan od prvih hrvatskih crtača stripova koji se probio u inozemstvu. Izvrsna priča i atmosfera, svakako preporučam. Šteta što u odjeljku sa stripovima knjižnice nema i drugih nastavaka.

Volim te, Mladen Kušec ̶ ova zbirka pjesama ima posebno mjesto u mom srcu i vezana je uz jednu posebnu osobu. Pst, tiho, tiše…

Iz lektire i malo šire

Combray, Marcel Proust - tu sam naučio što znači reminiscencija i ubrzo nakon toga i sam doživio jednu (dok sam jeo hrenovku). Jedna od rijetkih knjiga iz "odraslijeg" dijela školske lektire koja me ponukala da pročitam još nešto istoga autora. Pa sam tako pročitao i Jedna Swannova ljubav. Sad se više ne sjećam ni o čemu se točno radilo, ali mi se nekako u glavi vrti da mi se svidjela više nego “Combray”.

Stepski vuk, Hermann Hesse - odigrala dosta važnu ulogu u vrijeme kad sam ju čitao. Kasnije se na nju Siddhartha sasvim lijepo nadoštukala.

Alkemičar, Paulo Coelho - kad je ta knjiga izašla, od dosta ljudi sam čuo da ih je razočarala i, koliko sam shvatio, zato jer su od nje očekivali više mudrosti i poučnosti, neku puniju filozofiju. Ja sam ju pročitao kao najobičniju priču/roman i bila mi je super.

Slika Doriana Graya, Oscar Wilde - jedina knjiga koju sam pročitao na izvornom engleskom. Teško, teško, ali isplatilo se.

Pustolovine Toma Sawyera i Pustolovine Huckleberryja Finna, Samuel Langhorne Clemens - s njima sam ruku pod ruku zaplovio u razne pustolovine i upoznao raznolike ljude i krajeve. Becky mi je bila ful slatka i zgodna.

Kroz pustinju i prašumu, Henryk Sienkiewicz - između svih tih pustolovina uspio sam naučiti da se od banana može raditi kruh. Kasnije mi je bilo baš fora kad sam shvatio da Schweppes tonik sadrži kinin.

Osim navedenih, u školskoj lektiri sam pročitao i razne druge knjige koje su na mnoge načine utjecale na moj život i razmišljanje te oblikovale moj pogled na život i svemir.

Ne bih baš za svaku od tih knjiga mogao nešto posebno reći jer ih više doživljavam kao skup knjiga koje su zajednički djelovale na mene. Suptilno i podsvjesno, razne poruke i skupovi vrijednosti iz tih knjiga zavukli su mi se pod kožu i čuče tamo, spremne na djelovanje.

Tu i tamo se sjetim pokoje zgode iz neke od njih ili osjetim njihov feeling, utjecaj u svome životu. Izdvojit ću još samo nekoliko: Don Quijote, Ana Karenjina, Evgenij Onjegin, Junak našeg doba, Razbojnici, Divlji konj, Družba Pere Kvržice, Junaci Pavlove ulice, Galeb Jonathan Livingston, Robinson Crusoe.

Aktualnije

Dylan Dog, Tiziano Sclavi – uvijek prisutna mješavina melankolije, smijeha, utjehe i promišljanja, protkana nekim stripovskim spleenom. Volim ga čitati i kad sam sretan i kad sam tužan.

1984, George Orwell - dok sam ju čitao, doslovno sam osjećao paralelu s našom poviješću, kao da priča o Jugoslaviji. Najjači dio mi je to što je na kraju potpuno uništio glavnog lika - nije mu ostavio ni mrvicu samoga sebe.

Svjetski seksualni rekordi, Axel Garding - knjiga koja mi je proširila “pogled na” i “razmišljanje o” seksualnosti, više nego što bi se to ikad dogodilo u današnjem društvu i krugu mojih poznanika. Objektivno napisana i bez senzacionalizma. Na puno mjesta se poziva na Kinseya.

Ipak i ovdje, Forest & Tardi - strip kojeg sam nedavno pročitao i koji mi je otvorio potpuno novu dimenziju percepcije stripa. Pročitala ga je i Tea (koja inače uopće ne čita stripove) i njoj je isto izvrstan. Preporučio bih ga svakome, bez obzira volite li stripove ili ne.

GKR Magazin - o tome sam sve napisao ovdje.

Sherlock Holmes, Sir Arthur Conan Doyle - dedukcija + ekscentričan lik. Kombinacija koja neće svima biti zanimljiva, ali meni je izvrsna. Ako smijem, osvrnuo bih se i na ovu novu seriju Sherlock. Na prvi pogled mi se nije svidjela... Likovi čudni, drukčiji nego u knjizi, malo "pomaknuti", događaji drukčiji, sa svojim vlastitim zapletima. Ali, nakon jedne odgledane epizode mi se zasvidjela, shvatio sam da je to zapravo izvrstan remake originalnog Sherlocka Holmesa utopljen u duh današnjeg vremena. Da su Sherlock i Watson danas živi, bili bi baš takvi.

Izvanserijski

Izviru pjesme iz duše, Bore Lee - krenuo sam čitati tu zbirku i skužio da su mi njegove pjesme odlične. Nakon daljnjeg čitanja, skužio sam da je to zato jer me njegove pjesme podsjećaju na moje. :)

Biblija u stripu - lijep način za upoznavanje djece s Biblijom. Unatoč velikom valu i trendu nezadovoljstva s Katoličkom crkvom u našem društvu, smatram da Biblija (između ostalog) sadrži u sebi i puno vrijednih poruka, a “Biblija u stripu” te poruke približava dječjem uzrastu.

Pustolovine baruna Münchausena - preporučam svakome i bilo kome. Priče zabavljaju i opuštaju mozak, ali suptilno, kroz svu svoju bizarnost, pokazuju i kritički stav prema mnogim životnim pojavama.

Priče iz davnine, Ivana Brlić-Mažuranić ̶ predivan svijet bajki, čarolije i mašte. Za mene jedno od najboljih hrvatskih djela, ako ne i najbolje.

Najljepše priče klasične starine, Gustav Schwab ̶ Grčka, ljudi i bogovi, ratovi i ljubavi. Što više reći, i kome se to ne bi svidjelo? Meni osobno, bolje i od Ilijade, i od Odiseje.

Žmakova linija dobrog štiva

Alan Ford

Max Bunker & Mangus

Alkemičar

Paulo Coelho

Combray

Marcel Proust

Ipak i ovdje

Tardi & Forest

Kroz pustinju i prašumu

Sienkiewicz, Henryk

Ljubav ili smrt

Ivan Kušan

Mali princ

Antoine de Saint Exupery

Najljepše priče klasične starine

Gustav Schwab

Notturno

Antun Gustav Matoš

Ponos vragova

Edvin Biuković, Darko Macan

Pustolovine Toma Sawyera

Mark Twain

Stepski vuk

Hermann Hesse

Tarzan

Edgar Rice Burroughs

Velika očekivanja

Charles Dickens

Volim te

Mladen Kušec