Michael Ondaatje: Mačji stol

Mačji stol (Cat's table, 2011), šesti roman kanadskoga prozaika i pjesnika Michaela Ondaatjea, otpočinje kao alternativni brodski dnevnik trotjedne dugolinijske plovidbe od Cejlona do Londona, i to iz pera jednog dječaka. Fokalizator događanja jedanaestogodišnji je Michael koji pedesetih godina prošloga stoljeća dvadeset i jedan dan provodi na orijaškom Oronsayu, prekooceanskom brodu od sedam katova, šest stotina putnika i čitave vojske osoblja.

Na brodu poput dvorca na površini mora, osvijetljen[om] bolje od bilo kojeg mjesta ili grada na kopnu koje je dosad vidio, momčić putuje sam, bez nadzora odraslih. Na putovanje ga ispraća rodbina koja je o njemu skrbila posljednjih godina, a u engleskoj će ga luci dočekati majka čijega se lica tek nejasno sjeća. Rukopis sveznajućega naratora uvodi nas u dinamiku plovidbe Indijskim oceanom, Arapskim i Crvenim morem, kroz Sueski kanal sve do Sredozemlja, da bi se kazivanje nastavilo niskom kratkih poglavlja (gotovo samostojnih kratkih priča!) u ispovjednoj ich-formi, satkanih od djetinjih prisjećanja na brodske suputnike i doživljaje, koja čitatelja zavode na hipnotično okretanje stranica.

Mirno putovanje (koje je Ondaatje doista proživio u svojim ranim danima) prometnut će se u pustolovinu tek kada ga desetljećima kasnije unuci nagovore da o njemu pripovijeda. Rođen na Šri Lanki 1943. godine autor je baš poput svog romanesknog alter-ega s jedanaest godina emigrirao u Englesku, no unatoč brojnim autobiografskim paralelama on u popratnoj bilješci romana inzistira na njegovu fikcionalnom određenju.

Michael je s dvojicom vršnjaka i šestero odraslih u brodskom restoranu smješten za tzv. mačji stol. Der Katzentisch simpatičan je germanizam za stol najnepovoljnijeg položaja (u ovom slučaju najdalje od kapetanove trpeze), a okupljeni oko njega u Ondaatjeovoj pripovijesti čine živopisno društvance, svatko sa svojim osobitostima i tajnama: propali glazbenik koji zarađuje svirkama s brodskim orkestrom i podukama iz glasovira, polusicilijanac koji se gubi u ljubavnim dramama koje se kreću između realnosti i izmišljotina, rezač dotrajalih brodova, botaničar specijaliziran za Sumatru i Borneo na svojem prvom putovanju u Europu, bljedunjava mjesečarka koja putuje s golubovima pismonošama, a danju drijema na palubi uz kriminalističke romane te naposljetku šutljivi krojač, a zapravo policijski istražitelj na tajnom zadatku.

Između dvaju kontinenata, na tom dvorcu koji ima preploviti more, trojica dječaka – astmatični Ramadhin, nestašni Cassius i naš radoznali Michael (kojemu njegovi brodski prijatelji nadijevaju ime Mynah) – u potpunosti se oslobađaju zemaljske stvarnosti, roditeljskog autoriteta i bontona. Vođeni planom da će svakoga dana učiniti najmanje jednu zabranjenu stvar, prepuštaju se nezamislivim užicima: redovito krišom doručkuju u restoranu prve klase, kradu čokoladice iz čamaca za spašavanje, iščuđavaju se pticama i raskošnom botaničkom vrtu u utrobi broda, noću zure u zvijezde plutajući u brodskom bazenu, uhode druge putnike i prisluškuju njihove razgovore. Pritom se lakoumno izlažu svakojakim opasnostima: riskiraju život u olujnoj noći ili pak pristaju asistirati uglađenom kriminalcu u pljačkama kabina imućnijih putnika.

Dan im započinje na palubi jurnjavom mlade Australke na koturaljkama, a okončava se teškim koračanjem zatvorenika u lancima, danju skrivenoga u potpalublju. Obje pojave za klince koji ih uzbuđeno promatraju iz prikrajka predstavljaju pravu atrakciju. No lutajući palubama i brodskim salonima nerazdvojna družina nailazi na još intrigantnih suputnika: akrobatsku trupu upletenu u kriminalističku zavrzlamu, učitelja koji izoliran od svih puši konoplju i u prtljazi čuva boce s vodom iz zavičaja, tajnovitu violinisticu koja bjesomučno vježba u zagušljivoj kabini do Michaelove, ukletoga bogataša koji na brodu umire od bjesnoće nakon ugriza voljenog terijera…

Uštogljenu gospođu, koja je Michaelovu ujaku obećala da će na njega pripaziti tijekom putovanja, dječak će, zabarikadiranu u luksuzu prvog razreda, jedva i vidjeti. Zato će s dalekom rođakinjom, fatalnom Emily, razmjenjivati najpovjerljivije misli, ali i okusiti platonsku ljubav. Mladac kabinu dijeli s gospodinom Hastiem, zaduženim za brodsku psetarnicu, koji noću igra bridž došaptavajući se pod plavičastim svjetlom kabine s ostalim članovima posade kako ne bi probudili malenog suputnika.

U nostalgičnim prebiranjima po uspomenama Michael apostrofira idiličan karakter svoje dotadašnje egzistencije u Colombu, gdje nakon majčina odlaska u Englesku ostaje živjeti s imućnom obitelji svoga ujaka, cejlonskog suca. Evocira prijateljevanja s poslugom i lokalnim trgovcima od kojih je crpio životne mudrosti. Na tragu toga, on i druženje s osebujnim, društveno marginaliziranim individuama oko zabačenog stola na brodu doživljava svojevrsnom privilegijom, baš kao i svoj status nevidljivog – na djecu jedva obraćaju pažnju, pa i njihovi nestašluci nerijetko prolaze posve neopaženo. Osim toga ova rubna pozicija djeci omogućuje zanimljive uvide u svijet odraslih koji se, uvjereni kako ona ništa ne razumiju, pred njima oslobađaju svih maski.

Dječak svoje impresije marljivo zapisuje u školsku bilježnicu, ali i aktivno o njima promišlja uz ograničenja svojstvena svojoj dobi; čitatelju prvenstveno prenosi atmosferičnost trenutka, prepuštajući mu zadaću sklapanja fragmenata u logičnu cjelinu, kao i formiranje zaključaka. Najmlađima znatiželja širom otvara sva osjetila i izoštrava percepciju, pa zanimanje pokazuju i za naoko minorne pojedinosti koje odraslima naprosto promaknu. Ipak, viđeno i proživljeno još ne mogu u potpunosti kognitivno procesirati, pa samim time ni objasniti.

Infantilna pripovjedačka perspektiva rezultira očuđujućim dojmom; događajnost propuštena kroz filtar djetinjstva poprima auru čudesnoga, a to stariji (lišeni djetinje žudnje za čarobnim, ali i opterećeni predrasudama) više nisu kadri registrirati. Hermetičnost brodskoga prostora i manjak zabavnih sadržaja malene putnike upućuju jedne drugima, ali i ohrabruje na izmaštavanje fantazmatskih prizora i scenarija.

Michaelovi se putni zapisi okončavaju u dramatičnim okolnostima – ubojstvom kvaziautističnog policajca te pogibijom gluhonijeme djevojčice i njezina oca, brodskog zatvorenika, u podivljalom moru. Našeg će dječaka (kao i njegove male i velike suputnike) to putovanje zauvijek obilježiti, ali će i povezati nespojive pojedince, neke od njih zauvijek. Dok će o Cassiusu i njegovoj umjetničkoj karijeri Michael tek kasnije čitati u novinama, za Ramadhina će ga vezivati čvrsto prijateljstvo sve do njegove tragične smrti, ali i obiteljske spone nakon ženidbe s njegovom sestrom.

Za Ondaatjeova je junaka ovo prekomorsko putovanje poput kakvoga obreda prijelaza; rastankom od kolorita i mirisa dotadašnjeg doma završava i njegovo doba nevinosti. Na iznimnu dječačku avanturu sjenu baca kontemplativan drugi dio romana; ondje Michael, u međuvremenu etablirani kanadski pisac, promjenom fokusa i reminiscencijama o iskušenjima i razočaranjima zrele životne dobi prštavoj vedrini teksta pridodaje poveću dozu sjete.

Michael Ondaatje, jedan od najcjenjenijih suvremenih kanadskih anglofonih autora i dobitnik Bookera (Engleski pacijent, 1992), ovdje ispisuje emocionalan i slojevit roman o čaroliji djetinjstva kroz koji nenametljivo provlači i problem kolonijalizma.