"Misli kao umjetnik" Willa Gompertza: uzbudljiv poticaj na umjetnost

Grah nam je pao tako da živimo u vrijeme apsolutne dominacije knjiške self-helpa koji nas pokušava spasiti sa svake police i top-liste. A razmislimo li shvatimo kako spašavanje nas traje barem dvadesetak godina (sjećate se fenomena Tajne?). Raspon “recepata” za bolji život je ogroman, a podržanrova na desetke. Na repertoaru je poticanje pozitivnih misli (“kako zračiš tako i privlačiš” đir), osnaživanje ega (“baš vi ste si zaslužili taj odmor na Fijiu” đir), fokus na neke zdravstvene i prehrambene partikularnosti (“dvije i pol čaše octa s vodom svako jutro i bit ćete puni samopouzdanja” đir), antičkih mudrosti (“uvijek se pokazuj slabijim nego što jesi” đir), snaženja muškaraca koji već neko vrijeme govore kako je ugrožena kultura muškosti (“posloži plahte ujutro i bit ćeš pravi muž” đir) te još poneki pravci, obično kao hibridi psihologije, filozofije, kineziologije i nutricionizma. Čak su i putopisi postali upoznavanja sa samim sobom, a ne upoznavanja kraja kroz kojeg se putuje. Za to imamo Google Maps i biciklistu s kamerom na kacigi.

Uzroka je puno: za psihijatra ili osobne psihološke trenere nemamo novca, loše se osjećamo zbog kaotičnosti svijeta ili osobnih traumatiziranosti, poslovi nam se sve češće čine smanjeno smislenima, a kolege zlom konkurencijom koja je svakako nepravedno na mjestu na kojem je (obično u istoj stolici, za sličnim stolom, s istom Excel tablicom na drugoj stranici stola). A možda jednostavno premalo čitamo knjige što većini povećava zadovoljstvo.

Knjiga “Misli kao umjetnik”, u izdanju malene, ali agilne izdavačke kuće Media bar, neće za sebe reći kako je self-help iako mislim da to svakako je po mnogim karakteristikama, ali pripada jednom od smislenijih i usmjerenijih štiva takve vrste. “Misli kao umjetnik” usmjerena je onima koji trebaju izoštriti umjetničke intuicije ili onima kojima tek njihovo aktiviranje može pomoći u kretanju nekim novim životnim stazama.

Riječ je o radu koji jasno, zabavno i inspirativno vodi kroz ključne elemente logike umjetničkog života, dilema i trilema - što znače rad i učenje umjetniku, kakav odnos umjetnik treba imati prema novcu, postoji li uopće originalnost i koliko se njome treba opterećivati, kako uopće nastaje kreativnost, zašto je za umjetnost važan rizik kao i ispravno shvaćanje neuspjeha... Kojih ne treba nedostajati. Sve to radi kroz obilje primjera iz svijeta povijesti umjetnosti, ponajviše slikarske i kiparske, anegdota i situacija i iz života umjetnika koji su obično bili vrhuncima svoje ere. Spretno uređena, s malim detaljima nalik magazinskom uređivanjima, a kojim su ključne misli istaknutije, čita se brzo, napeto, osvježavajuće te može se nositi i u kakvoj jakni. Znači idealno kao pomoć u ohrabrenju u džepu prije još jednog besmislenog sastanka.

Autor je Will Gompertz je jako intrigantan lik i to ne samo po upečatljivoj frizuri kojom se u razgovorima voli šaliti. Možda najupečatljiviji detalj iz njegovog životopisa je onaj o izbacivanju iz škole sa 16 godina što je jednostavno objasnio rečenicom “dogodilo se jer sam bio idiot”. Iako to tada nije očekivao upravo trudom odrasli Gompertz je čak došao u poziciju držanja upečatljivih predavanja kojima je objašnjavao zašto svaka škola treba biti i umjetničkom. Trudom i zalaganjem Gompertz je postao jedan od najutjecajnijih medijskih i popularizatorskih ličnosti u svijetu kulture. U prestižnom Tateu djelovao je kao dugogodišnji direktor izdanja, časopisa, medijskih projekta koje je galerija pokretala kao dio edukacije i popularizacije umjetnosti, a potom i umjetnički direktor na BBC-u.

U eri apsolutne vlasti self-helpa, ovo je onaj za kreativce te ne mislim to u negativnom smislu. Podosta izazova lebdi nad temom suvremene kreativnosti i umjetnosti - od toga kako se postaviti prema uzbunjujućim geopolitičkim situacijama (Ukrajina, Gaza, Grenland...), kako prema vlasnicima satelita i e-automobila koji žele mijenjati društveni poredak do oblaka AI-a koji pri pisanja ove knjige nije bio ni blizu nekim ozbiljnim razinama razvoja te smo još mislili kako mu je cilj razvoja naše oslobađanje od pranja suđa, a ne uništavanje dizajnera i pisaca.

“Misli kao umjetnik” i o tome ima nekoliko dobrih misli stoga svakako prijedlog za imanje na polici.