"Plavuše za neznalice" Vanje Spirina: skitalačka i druželjubiva knjiga

Poznavatelji rada Vanje Spirina (gotovo sljedba!), zaprepastit će se, no ipak hrabro priznajem da sam ga ja otkrila tek prošlog ljeta. S obzirom da su Plavuše za neznalice (Jesenski i Turk, 2017) bile moja ovogodišnja lektira za plažu, nisam vam ih stigla preporučiti prije godišnjeg, zato nadoknađujem sad, nek' nam rastjeruju zimski bluz. Knjiga je tanka, a forma kratka pa će se bez problema uklopiti u svako doba, bilo da još uvijek ljenčarite ili pak kradete vrijeme u kratkim pauzama od posla.

Kako saznajem, od mene bolje obaviješteni vole ga zbog njegovih humorističnih fantasy romana (čini se da su rasprodani, pa zainteresirane upućujemo u knjižnice, dođite u našu, imamo ih!) kao i kolumni koje je svojevremeno pisao. Budući da nisam fan žanra, i nije toliko čudno da mi je promakao, no ludujem za putopisima i nepretencioznim štiklecima iz života, a tu sam sa Spirinom i njegovim Plavušama itekako došla na svoje.

Netipčan putopis

Najprije o naslovu: on je, objašnjava u svojoj recenziji Plavuša Davor Šišović, stara interna dosjetka, dobronamjerna navlakuša, svojevrsni marketinški trik, a upućuje na sve što ova knjižica - nimalo nije. Plavuše se između korica doduše pojavljuju - prirodne, umjetne, pa opet prirodne, ali zakamuflirane u crnke, plus jedna modrokosa, ali tek onoliko koliko su to sklone i u stvarnom životu.

Baš kao što ova knjižica nije priručnik savjetodavnog karaktera, tako ni ove putopisne priče, kojima ćemo s autorom i njegovom ekipom brzopotezno išarati zemljopisnu kartu (od Škotske do Andaluzije, Gibraltara i Portugala pa kasnije do Nordkappa, Ekvadora i za kraj, zašto ne, Turopolja) nisu klasičan putopis.

Plavuše se između korica doduše pojavljuju - prirodne, umjetne, pa opet prirodne, ali zakamuflirane u crnke, plus jedna modrokosa.

Ovaj putopisac nije jedan od onih predanih i usredotočenih istraživača, koji mahnito obilaze i detaljno bilježe, ni samotnih avanturista, koji se daju u vratolomne poduhvate veće od života, još je manje opsesivni i ograničeni turist s fotićem oko vrata i bedekerom pod rukom.

Evo što jest: znatiželjni hedonist, neopterećeni improvizator, od kuće se otiskuje kako bi se zabavio, družio, testirao što više vrsta piva i pokoje autohtono, egzotično jelo. A da bi sve to uopće imalo smisla, sa sobom u pravilu vodi dobre stare frendove. Zbirka se tako čita i kao kronika tipičnih muških zabava i nerijetko budalastih, ali simpatičnih kvartovskih filozofiranja koja su ovdje izmještena iz uobičajenog ambijenta lokalne birtije u neke bjelosvjetske pubove i beach barove.

Humor

Također, ovo nisu introspektivni dnevnički zapisi, nego šaljive crtice ispisivane lakom rukom i u opuštenom ritmu, neformalne dokumentacije anegdotalnih, mjestimice i bizarnih zgoda i slučajnih, a time još pamtljivijih susreta.

Spirinu je uspjelo svoje bilješke osloboditi od udavljujućih opisa i detaljiziranja, suvišne povijesno-geografske faktografije pronađive na netu i površnih 'top 10' lista.

Spirinu je uspjelo svoje bilješke osloboditi od udavljujućih opisa i detaljiziranja, suvišne povijesno-geografske faktografije pronađive na netu i površnih 'top 10' lista. Ima tu zato lijepih slika, oštrookih zapažanja i hiperlucidnih zaključaka, a bome i informacija koje će nam korjenito promijeniti percepciju nekih pojava (hint – banane).

Ono što nas munjevito zaljubljuje u ovu knjižicu sjajan je stil (rečenice su gipke, sočne, neusiljene), humor (dobre fore, verbalne i fizičke dosjetke, koje navode na smjehove različitih intenziteta), opuštajuć potencijal (čovjek ne pametuje, štoviše, vrlo je autoironičan, a time nekako i ohrabrujuć; bojažljiviji čitatelj u više će navrata pomisliti, okej, ako su oni preživjeli, nepripremljeni/pripiti/šeprtljavi, mogao bih i ja).

Skitalačka knjiga

I sve to Spirin onako iskreno i od srca, žovijalno i toplo, u zbirčici kojom nas želi razonoditi, kao što mu je očito i samom bilo dok ju je proživljavao, a onda i pisao. Plavuše za neznalice zahvalno su štivo, ne zahtijevaju kronološko iščitavanje, čitateljski kontinuitet ni posebnu koncentraciju, a efekt je trenutačan i zarazan.

Pišem po sjećanju, jer moj je primjerak kod prijateljevog prijatelja, koji će ga opet proslijediti nekom svom.

Pišem po sjećanju, jer moj je primjerak kod prijateljevog prijatelja, koji će ga opet proslijediti nekom svom, takva je to knjiga, skitalačka i druželjubiva, šalje se veselo dalje, da joj se (nadam se, privremeno) izgubi trag, dok se krug ne zatvori i vrati mi se s pečatima svih mjesta po kojima se smucala.

P.S. Posebno se preporučuje konzumirati u kriznim stanjima umjesto bezreceptnih lijekova, masne hrane, šećera i sličnih instant i comfort šarenih laža, ovo je prava stvar.