Prozna djela Josteina Gaardera – za one koji jesu i nisu tinejdžeri

Zamislimo čovjeka, eksplicitnog autora, koji želi napisati roman o povijesti jedne obitelji, a da taj roman ne bude hermetičan poput Sto godina samoće (G. G. Márquez), a zatim bi na red došao i roman o povijesti filozofije. Autor je nekadašnji nastavnik norveškoga jezika i praktični pedagog. Ciljana čitateljska skupina su djeca i mladi, ali ne želi pisati pisanja radi, već kako bi makar nekolicinu čitatelja potaknuo na razmišljanje. Želi biti učitelj.

Razmislimo o čovjeku, eksplicitnom autoru, učitelju. Jostein Gaarder je najprije bio nastavnik norveškoga jezika, a zatim je izučavao za filozofa i povjesničara religije. Podučavao je u „specijalnoj školi“ koja provodi opcionalnu nadogradnju u trajanju od jedne godine. Nastava se ondje održava između učenika i nastavnika, nema kurikuluma, nema ispita, a podučavaju se slobodne umjetnosti koje služe životu (tzv. free boarding). Nažalost, ne pohađa ju puno učenika. To mu je dalo ideju za drugačiju pedagogiju od one službene. Gaarder tvrdi da je odrastao okružen knjigama, a da je kao dijete bio antisocijalan. Kada je imao 15-16 godina shvatio je da postoje enigme, postao je opčinjen postojanjem što mu je davalo inspiracije.

Iz jedne od inspiracija izdignulo se pitanje: Tko si ti?

Filozofska se pitanja, smatra, mogu podijeliti u dvije grupe – ona koja su upućena znanosti i ona na koja nemamo prave odgovore (npr. Što je sreća?). Smatra da su ljudi rođeni filozofi jer posjeduju prirodnu znatiželju, no uviđa da stupanj mogućnosti propitkivanja svijeta oko nas ovisi o razini kognitivnog kapaciteta i doze ludosti.

Gaarder je stoga odlučio postati pisac koji će svijetu ponuditi tekstove koji služe na pomoć u razumijevanju složenih obiteljskih sudbina.

Odrastao čovjek vremenom gubi nit s možebitnim odnosno prihvaća svijet kao gotovu činjenicu te zbog toga treba uložiti puno truda, znanja i vremena u oblikovanje djece i mladih, kako bi oni tijekom života samostalno izvrtali teorije i donosili nove zaključke. Rad u nastavi susreo ga je s jednim velikim problemom, a to je neadekvatna literatura – zakučaste početnice i udžbenici prepuni ogoljenih informacija čije savladavanje u konačnici služi kao mjerilo za vrjednovanje znanja i razumijevanja.

Gaarder je stoga odlučio postati pisac koji će svijetu ponuditi tekstove koji služe na pomoć u razumijevanju složenih obiteljskih sudbina i pojednostavljivanju još složenijih filozofskih misli. Usuglasit ćemo se da i obiteljske sage i filozofske početnice imaju zajedničko ishodišno pitanje koje još nismo objasnili:

Tko si ti?

Svoj put na svjetsku beletrističku pozornicu Gaarder započinje 1990-e godine objavljivanjem fantastičnog romana Tajna igraćih karata. Na samome početku upoznajemo sve likove radi lakšeg snalaženja kada se radnja (op. prev. karte) započne miješati. Protagonist romana je dječak Hans Thomas koji s ocem putuje iz Norveške u Atenu kako bi pronašao majku koja daleko od obitelji traži sebe. Na putu do juga Europe, otac krati vrijeme pričajući dogodovštine, ali i potičući na promišljanje o važnim pitanjima. Na prvom odmorištu Hans Thomas dobije povećalo od nepoznatog malog čovjeka, a na idućem od nepoznatog pekara pecivo koje sadrži Knjižicu. U trenutku kada započinje radnja u Knjižici, nameće se potreba za čitateljevom apsolutnom koncentracijom, jer je naizgled jednostavna radnja (ne zaboravimo da su ciljana skupina djeca i mladi) isprožimana iz pogleda nekoliko likova kojima su sudbine toliko slične da i nije neočekivano da će se čitatelj morati vraćati nekoliko stranica unatrag. Dječaka je majka napustila kada je imao četiri godine pa je ostao na brizi ocu.

Na prvom odmorištu Hans Thomas dobije povećalo od nepoznatog malog čovjeka, a na idućem od nepoznatog pekara pecivo koje sadrži Knjižicu.

Od bliskih ljudi javlja se baka koja je kao mlada bila u zabranjenoj ljubavi s jednim njemačkim vojnikom iz koje se rodio Hans Thomasov otac. I to je u suštini njegova obitelj. Otac i baka. I djed koji je nestao baš poput majke. Kako bi Hans Thomas mogao odgovoriti na pitanje tko je on, najprije mora znati otkuda dolazi. Pomoć u rasvjetljavanju tog pitanja pružit će mu Žemička knjižica, koja je priča u priči, odnosno niz zapisa koji svjedoče o generacijskom prijenosu priče o brodolomu, čarobnom otoku, ljubičastom napitku, živim igraćim kartama i o još ponekom fantastičnom motivu. Što naposljetku dječak doznaje? Doznaje da je on sada - ovdje i takav zbog prethodnih ukrštenih sudbina četvorice muškaraca koji su revno desetljeće za desetljećem prenosili priču koja je njemu namijenjena, čime može odgovoriti na pitanje tko je on.

Godinu dana nakon Tajne igraćih karata izlazi roman Sofijin svijet, tako različit a ipak sličan Tajni. Radi se o pravom postmodernističkom romanu koji je, svrsishodno, podijeljen na dva dijela. Jedan dio prati djevojčicu Sofiju koja dobije pismo nepoznatog Učitelja filozofije. Iz tog se pisma razvija drugi dio romana koji je koncipiran kao školski udžbenik iz filozofije; sastoji se od 35 poglavlja u kojima Učitelj filozofije na vrlo jednostavan i zanimljiv način objašnjava Sofiji temeljna filozofska učenja: Sofie se činilo kako je filozofija posebno uzbudljiva, jer je sve misli mogla slijediti vlastitim razumom – a da usput nije trebala zapamtiti ono što je naučila u školi.

U romanu je kvalitetnije ostvaren spomenuti drugi dio – tečaj filozofije koji s pravom nosi naziv filozofska početnica.

Kao što sam ranije navela, Gaardera je nastavničko iskustvo ohrabrilo da napiše roman koji po svojoj prirodi i prilici neće biti klasični pustolovni roman ili roman lika, kao što su to obično dječje uspješnice.

Struktura Sofijinog svijeta podudara se s Tajnom igraćih karata u dvjema ispreplitanim pričama (Sofijin život-tečaj filozofije), dječjem protagonistu/protagonistici i onim temeljnim pitanjem – Tko si ti?, koje je postavljeno Sofiji jednoga jutra u anonimnom pismu. U romanu je kvalitetnije ostvaren spomenuti drugi dio – tečaj filozofije koji s pravom nosi naziv filozofska početnica. Kao što je bio koristan za Sofiju, tako će biti koristan za laike svih dobnih skupina koji se nisu intenzivnije susretali s filozofijom ili su ju prespavali. Tečaj je koncipiran na način da Učitelj filozofije svaku misao prvo dovede u kontekst tako da otkrije poneki biografski podatak odabranoga filozofa, a zatim njega i njegov rad stavi u povijesni kontekst. Nakon što je siguran da ga je Sofija razumjela, iznosi temeljne postavke filozofova rada popraćene raznim svakodnevnim primjerima.

Gaarder je u konačnici uspio u svojem naumu da u okviru fantastičnih priča napiše Tajnu igraćih karata - obiteljsku sagu, vodič kroz filozofiju u povojima protkanu divnom pričom o pustolovini i sudbini, dok je Sofijinim svijetom prilagodio dosadašnju udžbeničku građu kakva je recimo Kalinova Povijest filozofije.